„Velebni Marko Malenica”, uzviknuo je komentator Maxsporta Anđelko Kecman u 78. minuti utakmice 24. kola HNL-a Osijek – Vukovar 1991., nakon što je Malenica čudesno obranio udarac Lovre Banovca pri rezultatu 1:0 za Osijek, a s tribina Opus Arene zaorilo se: „Maleni, Maleni, Maleni…” On će danas reći da mu je to najvažnija i najdraža obrana sezone.
Jer, da je Vukovar tada izjednačio, tko zna kako bi se rasplela i ta utakmica i cijela sezona. Bila je to jedna od ukupno 91 obrane koje je Malenica upisao protekle sezone u 30 utakmica, ali možda i najvažnija, ona s kojom je sačuvao Osijeku prvoligaški status. Bila je to ujedno i jedna od 13 utakmica u kojima je „Maleni” upisao čistu mrežu, a nagrada za takav učinak, osim u ostanku Osijeka u SuperSport HNL-u, došla mu je i u ponedjeljak, kada je na gala večeri hrvatskog klupskog nogometa u Zagrebu proglašen najboljim vratarem lige u protekloj sezoni. Svi će reći – potpuno zasluženo, jer naprosto tako i jest.
Bila je to kruna još jedne Markove sjajne sezone, koju će vjerojatno svi drugi, osim njega, u Osijeku htjeti što prije zaboraviti i ne sjećati je se. „Bijelo-plavi” su do pretposljednjeg kola visjeli kao lusteri, s ozbiljnom prijetnjom da prvi put u povijesti neovisne Hrvatske napuste društvo najboljih, a na kraju su završili s najgorim plasmanom u povijesti HNL-a. No, ipak unutra. I to imaju zahvaliti u najvećoj mjeri Malenici. Sačuvati 13 puta čistu mrežu u momčadi kakva je bio Osijek protekle sezone pothvat je vrijedan divljenja, a Marku je to uspjelo u gotovo 50 posto utakmica u kojima je branio. Respect!
Čudesni i veliki Marko, kako su ga u gotovo svakoj utakmici Osijeka u protekloj sezoni s razlogom častili komentatori Maxsporta, zasluženo je odnio titulu najboljeg golmana SuperSport HNL-a u protekloj sezoni. Izabran je i u najbolju momčad sezone, a bio je u ozbiljnoj konkurenciji i za nagradu za obranu sezone, koja mu je izmaknula za dlaku. Nju je odnio mladi vratar Hajduka Toni Silić, čemu su presudili glasovi navijača, što je i razumljivo s obzirom na to koliko navijača u Hrvatskoj ima Hajduk u odnosu na Osijek.
Tako je, u biti, jako malo nedostajalo da „Maleni” iz Zagreba ode s čak tri vrijedne i važne nagrade te se time, po njihovu broju, izjednači sa svojim bivšim suigračem Dionom Drenom Beljom, koji je, uz nagradu za najboljeg strijelca i logičan izbor u momčad sezone, potpuno zasluženo izabran i za najboljeg igrača sezone. Bilo bi to pomalo apsurdno s obzirom na to da je Dinamo poharao HNL, a Osijek do kraja drhtao nad prvoligaškim statusom, no bilo bi potpuno zasluženo.
Marku Malenici nikada u životu ništa nije bilo poklonjeno, pa ni ovo u čemu danas uživa. Za sve što je postigao morao se sam izboriti, pri čemu je na tom putu često trpio sumnje, nepravde, poniženja, degradiranja… Iako je puno puta vjerojatno imao pravo podići glas protiv takvog odnosa prema sebi, Malenica je sve to stoički podnosio, prihvaćao trenerske i klupske odluke, bio podrška dečkima koji bi dobivali priliku prije njega čak i kada se to kosilo sa zdravim razumom i sportskom logikom, tražio svoju sreću na posudbama…
No, Osijeku je bio i ostao vjeran otkako je prvi put, kao dijete, još u ranoj tinejdžerskoj dobi, stigao iz rodne Nove Gradiške u grad na Dravi i postao dio jedne od najboljih generacija proizašlih iz Osijekove škole nogometa, juniorskih prvaka Hrvatske, generacije igrača rođenih 1994. godine. Iz te su generacije u prvoligaške igrače izrasli Josip Mišić, Alen Grgić, Andrej Lukić, Benedik Mioč, Marko Dugandžić, Zoran Arsenić, Antonio Pavić, Dino Špehar, Dino Perić, Dino Mikanović… Neki su među njima, poput Špehara, Perića i Mikanovića, još kao kadeti i juniori otišli iz Osijeka, ali s većinom je Malenica dijelio i seniorsku svlačionicu, a danas je jedini od njih u Osijeku. I pri tome njegova najjača i najveća tvrđava.
I u protekloj je sezoni istrpio nepravdu i ni po čemu razumnu odluku Željka Sopića da ga makne s pozicije prvog vratara. Tada je i prvi put u karijeri reagirao buntovnički, ali stvar je izglađena i ostao je u kadru prve momčadi, a onda je smjenom Sopića i dolaskom Tomislava Radotića vraćen na gol. Za novog trenera, uz dužno poštovanje prema Nikoli Ćurčiji, kao ni za trenera vratara Filipa Šušnjaru, kojemu pripadaju ogromne zasluge za Markovu formu, pa i ovu nagradu, nije bilo dvojbe tko je prvi vratar Osijeka. Malenica im je na to povjerenje uzvratio već u Radotićevu trenerskom debiju i spomenutom dvoboju s Vukovarom, koji je u tom trenutku Osijeku bježao tri boda. Bio je i to Markov povratak na gol. Inače, u sezoni ranije Malenica je prema Sofascoreu upisao 109 obrana, dakle u dvije sezone okruglih 200 obrana! Učinak je to koji je vrijedan poštovanja i divljenja, ali u njegovu slučaju nije riječ samo o brojkama. Marko Malenica primjer je vrhunskog profesionalizma, sportske osobnosti i ljudskih kvaliteta, momak kojemu je klub uvijek bio na prvom mjestu, primjer kojeg bi svi trebali slijediti. Potpuno zasluženo – vlasnik nagrade: najbolji vratar HNL-a!
