Donald Trump je u srijedu zaprijetio da će “dići u zrak” zemlju Oman ako se ne povinuje njegovim željama oko kontrole nad Hormuškim tjesnacem dok američki predsjednik traži mirovni sporazum s Iranom za ponovno otvaranje tjesnaca.
Predsjednik je u četvrtak bio domaćin sastanka kabineta u Bijeloj kući i ponovio svoje inzistiranje da Oman i druge nacije potpišu Abrahamov sporazum postignut u prvom mandatu, sporazum pod vodstvom SAD-a koji potiče normalizaciju diplomatskih veza između arapskih zemalja i Izraela.
Također je odgovorio na pitanje novinara, od kojih je jedan pitao o potencijalnom kratkoročnom dogovoru koji bi omogućio zajedničku kontrolu Hormuškog tjesnaca između Irana i Omana, koji graniči s ključnim plovnim putem. Kao odgovor, predsjednik je uputio izravnu prijetnju Omanu, američkom savezniku.
“Oman će se ponašati kao i svi ostali, ili ćemo ih morati dići u zrak”, zapanjujuće je upozorio predsjednik, dodajući: “Nitko to neće kontrolirati.”
Njegovu naizgled neuobičajenu primjedbu odmah je tvitao račun State Departmenta na X, čime je poruka bila još jasnija.
Predsjednikova prijetnja dolazi u trenutku kada je Hormuški tjesnac ostao zatvoren gotovo 90 dana, prekidajući ključne rute za transport nafte i prirodnog plina i uzrokujući veliki skok globalnih cijena energije koji sada prijeti da se proširi na ostatak gospodarstva. Stručnjaci kažu da će zatvaranje, čak i ako se uskoro riješi, imati dugotrajne posljedice mjesecima.
Ali američki napori da ponovno otvore tjesnac, bilo vojnim ili diplomatskim putem, do sada su bili neuspješni. Trump je najavio planove da brodovi američke mornarice prate civilne brodove kroz tjesnac početkom svibnja, samo da bi obustavio te planove dva dana kasnije.
Mirovni pregovori s Iranom tek trebaju postići službeni sporazum o okončanju rata, koji se vratio u dugotrajnu pat poziciju oko tjesnaca dok se klimavo primirje nastavlja održavati, a sporadični udari SAD-a neprekidno testiraju tu stabilnost. Neki od tih štrajkova dogodili su se ranije ovog tjedna.
Sam Trump je u četvrtak izravno zaprijetio da će raznijeti te razgovore. Braneći svoj jučerašnji poziv na Truth Socialu neodlučnim zemljama Bliskog istoka da potpišu Abrahamov sporazum iz zahvalnosti što su se nosili s navodnom nuklearnom prijetnjom Irana i na kraju (potencijalno) osigurali ponovno otvaranje Hormuškog tjesnaca, predsjednik je na sastanku svog kabineta upozorio da bi mogao odlučiti protiv potpisivanja mirovnog sporazuma s Iranom osim ako te zemlje ne pristanu.
“Oni to duguju nama”, rekao je. “Nisam siguran da bismo trebali sklopiti dogovor ako oni ne potpišu.”
Također je rekao da nije zabrinut zbog uloge koju će rat i njegova rastuća ekonomska cijena imati na šanse njegove stranke da zadrži Zastupnički dom i Senat ove jeseni.
“Nije me briga za međuispit; pogledajte što se sinoć dogodilo, to je bio uvod u međuispit”, rekao je novinarima, sugerirajući da je poraz državnog odvjetnika Teksasa Kena Paxtona od sadašnjeg republikanskog senatora, Johna Cornyna, na predizborima GOP-a bio znak snage njegovog političkog brenda.
U Washingtonu jenjava odluka da se predsjedniku dopusti da i dalje odlučuje na Capitol Hillu. Zastupnički dom odustao je prošli tjedan prije vikenda povodom Dana sjećanja, a da nije prihvatio rezoluciju o ratnim ovlastima koju je usvojio Senat, iz straha da će imati dovoljno glasova za usvajanje. Unatoč republikanskoj većini u oba doma, sve veći popis prebjega GOP-a dovodi u pitanje narativ Bijele kuće o Iranu.
U isto vrijeme, predsjednikovi neokonzervativni i proizraelski podržavatelji nastavljaju glasno inzistirati na tome da je svaki mirovni sporazum besmislen bez osiguravanja potpunog uništenja iranskog nuklearnog programa, ili možda čak i same iranske vlade.
Poznato je da američki dužnosnici guraju Iran da se odrekne svoje cjelokupne zalihe obogaćenog nuklearnog materijala i zaklinje se na sve napore da obnovi svoj nuklearni program, ali mnogi iranski jastrebovi guraju još više zahtjeva za nadzorom i odbijaju vijesti da Trumpova administracija razmatra produljenje ukidanja sankcija i oslobađanje zamrznute iranske imovine u američkim bankama kao sredstvo osiguranja dogovora.
