Dok odrasli godinama vode pravne i političke bitke oko kontroverznog, nelegalnog kompleksa u uvali Vruja, jedan trinaestogodišnjak i njegov otac odlučili su istražiti što se zapravo krije iza zatvorenih vrata ove “zabranjene zone”. Njihovo pješačenje preko surovog sipara preraslo je u pravu avanturu s elementima trilera.
Uvala Vruja, smještena između Brela i Piska, godinama puni medijske stupce kao simbol bespravne gradnje i devastacije prirode. No, dok većina građana o njoj sluša samo na vijestima, trinaestogodišnji Emil Jones, učenik 7. razreda, odlučio je stvar istražiti iz prve ruke.
Zajedno sa svojim ocem, s kojim dijeli strast prema istraživanju teško dostupnih objekata, kanjona i špilja, krenuo je u ekspediciju koja je rezultirala fascinantnim materijalima, a koje eksluzivno ustupaju čitateljima Morskog HR.
Vremenska kapsula: Recepcija, madraci i Coca-Cola iz 2014.
Iskoristivši svoje bogato iskustvo kretanja izvan uređenih staza, Emil i njegov otac pješice su savladali strmi i opasni sipar te stigli do danas napuštenog kompleksa zgrada. Ono što su tamo zatekli izgleda poput scenarija za postapokaliptični film – život koji je odjednom stao.
– Veći dio zgrada je zatvoren, a unutra je ostalo mnogo stvari. Snimili smo madrace, klima uređaje, posuđe, pa čak i recepciju s telefonom. Među stvarima smo pronašli i neotvorenu bočicu Coca-Cole s rokom trajanja koji je istekao još 2014. godine – prepričava nam mladi Emil, čije fotografije precizno dokumentiraju zatečeno stanje.
Sudeći po pronađenoj boci, unutrašnjost kompleksa savršeno je očuvana vremenska kapsula koja svjedoči o trenutku kada su bageri i inspekcije zaustavili radove na ovoj lokaciji.
Raj za kupače, pakao za bose noge
Nakon napornog obilaska objekata, Emil i otac potražili su osvježenje u moru. Za razliku od pretrpanih makarskih i breljanskih plaža, ovdje ih je dočekao potpuni mir.
– Meni se tamo jako svidjelo. Plaža je odlična, a voda je hladnija nego u Makarskoj, što je izvrsno. Nema uopće ljudi i nitko nikome ne smeta – iskreno nam priča Emil, dok je otac bio zadužen za snimanje.
Ipak, ovaj skriveni raj ima i svoju prirodnu obranu:
– Jedina loša stvar bila je to što na maloj plaži ima jako puno morskih ježeva, doslovno stotine – kaže Emil, iako to možemo gledati i s neke ljepše strane; ježevi znače čistoću mora, što svjedoči činjenici da priroda nakon čovjeka vrati sve u ravnotežu.
Plivanjem oko blokade do misteriozne kapelice
Nastavak istraživanja donio je nove prepreke. Kada su pokušali nastaviti obilazak kopnom, naišli su na prolaz u stijeni koji je bio potpuno zatvoren i neprohodan. Želja za istraživanjem bila je jača – odlučili su plivati uz okomitu stijenu kako bi zaobišli blokadu, a potom su se ponovno popeli na kopno.
Tamo ih je dočekalo novo iznenađenje: u stijeni su pronašli i fotografirali skrivenu kapelicu s likom koji neodoljivo nalikuje na svetog Leopolda Mandića.
Svjedočanstvo nesreće u provaliji
Da je ovaj teren izuzetno opasan, dokazuje i dramatičan prizor s druge strane Vruje. Naime, baš na dan njihova obilaska, jedan je automobil sletio s jadranske magistrale ravno u provaliju. Emil i njegov otac uspjeli su s vrha locirati i fotografirati smrskano vozilo, a te dramatične fotografije također su ustupili našoj redakciji.
Iako odrasli na Vruju gledaju kroz prizmu politike i zakona, ovaj nam je trinaestogodišnjak sa svojim ocem ponudio potpuno drugu perspektivu – perspektivu čiste avanture, hrabrosti i dječje radoznalosti koja je razotkrila tajne zaključane iza zidina uvale.
A kako to izgleda iz njihove perspektive? Ovjekovječili su u videu, pa… pogledajte
Jurica Gašpar
