Hrvatski ponos stradao samo tri mjeseca nakon što je izašao iz ‘tvornice’: Buktinja uzdrmala naciju

Ponos zadarskog brodara ‘Jugotankera’ tanker Petar Zoranić porinut je 1959. godine u riječkom brodogradilištu ‘3. maj’. Bio je dug 192 i širok 25 metara te je u to doba bio najsuvremeniji i najsigurniji tanker. Kobnog je dana prevozio gorivo, isplovivši 13. prosinca iz gruzijske luke Tuapse prema Hamburgu nakrcan s 12.065 tona lako zapaljivoga 90-oktanskog benzina i 11.330 tona dizelskoga goriva. Brodom je zapovijedao jedan od najiskusnijih i najuglednijih hrvatskih pomoraca, kapetan Ante Sablić iz Kostrene, koji je kroz Bosporski kanal prošao više od stotinu puta.

Sablićev peljar, odnosno stručnjak za uplovljavanje i isplovljavanje u luku, plovidbu kroz tjesnace i pogibeljne situacije, bio je turski pomorac Cevdet Cubukcu. On se prije tragedije po pravilima sigurnosti plovidbe kroz Bospor ukrcao u karantenskoj postaji radi ispomoći kapetanu Sabliću te drugom časniku palube Andriji Grdakoviću i kormilaru Ivanu Karliću. Pored njih četvero, na tankeru je bilo još 48 pomoraca, kao i supruge dvojice od njih.

Petar Zoranić plovio je propisno, azijskom stranom tjesnaca, ploveći prema Istanbulu brzinom od 5 – 6 čvorova, puhao je lagani južni vjetar. Sve je išlo po planu. Na 4,5 milje sjeverno od Istanbula, kod mjesta Khanliehu, posada je ugledala na radaru veliki brod koji je plovio prema njima iz suprotnog pravca, sjekavši im kurs. Nepoznati veliki brod plovio je protupropisno, umjesto da se držao europske obale, plovio je prema azijskoj obali. Bio je to grčki tanker World Harmony od 32.000 tona, sagrađen 1953. godine, vlasništvo grčkog brodara Niarchosa, a njime je zapovijedao kapetan Aristoteles Badzis. Plovio je u Crno more, prema Novorossijsku. Kako je istraga kasnije utvrdila, brod uopće nije imao peljara. Na brodu je bilo 40 članova posade i jedna ženska osoba, supruga jednog člana posade.

Buktinja na Bosporu

Usred noći, u 2:40 sati grčki tanker koji je bio prazan, pramcem se silovito zabio u desnu stranu pramca Petra Zoranića, odnosno u spremnik visoko oktanskog benzina. Tank je eksplodirao tako silovito da se cijeli Bospor zatresao. Sreća u nesreći je bila što je oko sat vremena ranije na brod stigla pošta, tako da je većina pomoraca još bila budna. Posada Petra Zoranića se spašavala skakanjem u more. Međutim, to nije bio konačni spas, jer su im prijetile nove pogibelji.

Oko broda su bili otoci zapaljene tekućine koji su se širili uokolo morskom strujom. More je bilo hladno, na 10° C, kao i zrak, zbog čega su morali što prije stići na suho, da se ne bi pothladili. Međutim, morska struja koja je u ovom tjesnacu vrlo jaka i iznosi i do 5 čvorova, pokazala se kobnom kod jednog pomorca koji se skoro izvukao, no zbog iscrpljenost nije uspio isplivati na obalu.

U Bospor se izlilo 18.000 tona nafte i zagadilo tjesnac. Struja je nosila i buktinju (brod) pa je udario u turski putnički brod. Tako je došao do obale i nasukao se u plićaku. Hrvatski je tanker plutao kao golema buktinja. Vatra je gorjela još 55 dana što je onemogućilo promet brodovima. Nitko se nije usudio ugasiti opožareni brod. S vremena na vrijeme potresale su ga eksplozije. Naposljetku je, kako bi konačno prestao gorjeti, tursko ratno zrakoplovstvo danima bombardiralo zapaljeni tanker ne bi li ugušili vatru i spriječili njezino širenje. Gorio je tako od 14. prosinca 1960. godine sve do 6. veljače 1961. godine.

Nestali u plamenu

Budnošću, pribranošću, snalažljivošću te odlučnošću u najtežim trenucima, samim čudom i srećom u nesreći (većina je posade bila budna jer je čitala primljenu poštu) spasilo se više od polovice pomoraca s Petra Zoranića, 29 pomoraca i obje žene, supruge ukrcanih pomoraca.

U bosporskoj je tragediji poginuo 21 hrvatski i 29 grčkih brodskih časnika i članova posade, turski peljar te dvojica turskih carinika s Tarsusa, a kasnije su pronađena samo četiri tijela poginulih.

Progovorila supruga pomorca s Lastova: ‘Skočio je u more čim je shvatio’

Tijela mazača Stjepana Viškovića i ložača Marka Radana dvojice pronađenih poginulih članova posade s Petra Zoranića poslije su dopremljena u domovinu, a kapetan Ante Sablić iz Kostrene i još 18 pomoraca nestali su u plamenu. Nakon ove tragedije, u Bosporu su određene separacijske zone plovidbe, nakon čega se ovim tjesnacem sigurnije plovi.