Kamala Harris ima lukavu taktiku za dobivanje izbora: Ovo bi prošlo i u Hrvatskoj

Dok ljetna stanka i u politici polako prolazi, prije svega zbog čudovišne operacije ukrajinskih snaga s upadom u Rusiji, i dok se očekuje ruski odgovor, događaji u Americi uoči izbora odvijaju se onako kako nitko nije mogao predvidjeti još prije nekoliko mjeseci. Joe Biden je odlukom da se više ne kandidira stvorio teren za sasvim drukčiju utakmicu, koja će dovesti do reakcija u svim dijelovima svijeta.

Ako su neki igrali na kartu Trumpova povratka, to je sada sasvim neizvjesno. Nova zvijezda američkih demokrata Kamala Harris užurbano kreće prema Bijeloj kući, ovaj put kao predsjednica. Za Trumpa je izgubljen i glavni adut da je mlađi i sposobniji od pospanog Bidena pa se sada bitka vodi na sasvim drukčijem planu. Onom ekonomskom. Harris i Trump iznijeli su svoje ekonomske koncepte koji se potpuno razlikuju. Napokon je bitka svih bitaka došla na tlo koje svi razumiju i gdje očekuju u prvom redu bolji život.

U Sjevernoj Karolini Trump i Harris su iznijeli svoje ekonomske programe i biračima poslali jasne i važne poruke. Oboje je prihvatilo viziju moćne savezne vlade, koristeći svoje mišiće za intervenciju na tržištima u potrazi za snažnijim i uspješnijim gospodarstvom. Samo se nisu slagali, gotovo uopće, u tome kada i kako bi se ta moć trebala koristiti. “Harris je počela stavljati vlastiti pečat na marku progresivne ekonomije koja je počela dominirati demokratskom politikom u posljednjem desetljeću. To ekonomsko razmišljanje prihvaća ideju da savezna vlada mora djelovati agresivno kako bi potaknula konkurenciju i ispravila distorzije na privatnim tržištima”, zaključuju analitičari.

Nove kazne

Pristup traži velika povećanja poreza za korporacije i osobe s visokim primanjima, kako bi se financirala pomoć radnicima s niskim primanjima i onima srednje klase koji se bore da izgrade bogatstvo za sebe i svoju djecu. U isto vrijeme, pruža velike porezne olakšice tvrtkama koje se bave onim što gospođa Harris i drugi naprednjaci vide kao pružanje velike ekonomske koristi, poput tehnologija potrebnih za borbu protiv globalnog zatopljenja ili izgradnje pristupačnih stanova.

“Ta je filozofija animirala politički program koji je Harris predstavila. Obećala je osigurati do 25.000 dolara pomoći u predujmu svakom kupcu kuće, a 40 milijardi dolara usmjerila je prema građevinskim tvrtkama koje podižu kuće za one koji prvi put grade krov nad glavom. Rekla je da će trajno vratiti proširenu poreznu olakšicu za djecu koju je predsjednik Biden privremeno uspostavio svojim zakonom o poticajima iz 2021. te će ponuditi još više pomoći roditeljima novorođenčadi.” “Moj plan uključivat će nove kazne za oportunističke tvrtke koje iskorištavaju krize i krše pravila”, rekla je Harris i najavila kazne za one koji neopravdano dižu cijene hrane. “Pomoći ćemo prehrambenoj industriji da postane konkurentnija jer vjerujem da je konkurencija krvotok našeg gospodarstva.”

Simpatični profesor iz ruralne Amerike mogao bi srušiti Trumpa: Evo zašto je toliki hit

Jasno je da Kamala Harris želi pomoći da ojača srednja klasa. Ona koja je uništena u cijelom svijetu, posebno u Hrvatskoj. Samo, za razliku od Amerike, u našoj zemlji nema ni pokušaja ni inicijativa da se pomogne srednjoj klasi koja je na pragu siromaštva. Da se o onim najsiromašnijima i ne govori. Dakle, jasan je smjer Kamale Harris, to je mješavina vladine intervencije i državne pomoći, a cilj je pomoći Amerikancima da se popnu u srednju klasu. “Njezina usredotočenost na ekonomiju mogućnosti i njezin stres oko vlasništva nad kućama pokazuju da je usredotočena poput lasera i na smanjenje troškova pomoći obiteljima da spoje kraj s krajem i da mogu napredovati posjedovanjem kuće ili pokretanjem male tvrtke”, kaže Gene Sperling, viši ekonomski savjetnik Kamale Harris.

Bolno pitanje

Donald Trump drukčije razmišlja. Tvrdi da je pomogao Amerikancima da bolje žive u vrijeme svog mandata u Bijeloj kući i da će na tom tragu nastaviti. “Dao sam Harris i Bidenu ekonomsko čudo, a oni su to brzo pretvorili u ekonomsku noćnu moru”, tvrdi. Krivi sadašnjeg predsjednika i njegovu potpredsjednicu zbog inflacije. Obećava manju cijenu struje i plina te osiguranja za automobile. Jedan od načina da se dođe do olakšica za Amerikance jest i deportacija ilegalnih imigranata koji koštaju državu. Obećao je da će nametnuti nove poreze na uvezenu robu iz svake zemlje s kojom Sjedinjene Države trguju u pokušaju da natjera više tvrtki da proizvode u Americi. Najprije je Trump rekao da će uvesti porez na uvoz po stopi od 10 posto, a zatim je rekao da bi stopa mogla biti čak 20 posto.

Obećao je i da će nastaviti sa smanjenjem poreza i ukidanjem saveznih poreza na dohodak za socijalne naknade i prihode od napojnica. Također je obećao poništiti savezne poslovne propise, uključujući ekološke propise i ograničenja bušenja nafte na nekim javnim površinama. “Ako bismo smanjili poreze, deregulirali gospodarstvo, proizveli više energije – sve su te politike deflacijske, a ne inflacijske”, kažu njegovi savjetnici.

“Trump je upozorio da će gđa Harris izazvati krah dionica u stilu 1929. ako bude izabrana. Gospođa Harris je rekla da će tarife gospodina Trumpa iznositi ‘Trumpov porez na plin, Trumpov porez na hranu, Trumpov porez na odjeću, Trumpov porez na lijekove bez recepta’”, piše New York Times. Zapravo, sve to podsjeća na stari scenarij. Trump se divi multimilijarderima i cijelu ekonomiju želi prilagoditi njima, a Kamala Harris otvara bolno pitanje može li se i što učiniti da siromašni postanu bogatiji i da bar dostojanstveno žive. Kada se u taj scenarij doda kap ideologije, onda sve postaje zabavnije.

Mijenjanje mišljenja

Radnička klasa ili ljudi koji rade, ma kako se zvali, zbog te kapi ideologije prihvaćaju ekonomsku politiku bogataša koji se bogate na njihovu radu, a demokrati nude dvorce na nebu, nesposobni to ostvariti kada imaju priliku. Opet mnogo toga posjeća i na jednu malu zemlju koja je iz pogleda Amerike preko Atlantika na nemirnom jugoistoku Europe. Pogađate, Hrvatsku.
Matt Stoller nedavno je napisao esej “Zašto je Trump prestao napadati veliki biznis” u kojem je usporedio jezik koji je Trump koristio u svojoj prvoj predsjedničkoj kampanji, kada je redovito napadao Wall Street i korporativnu Ameriku, s nedavnim govorima. “Kad je riječ o onome što obećava, uglavnom je prestao izazivati velike korporacije, osim u kulturnim terminima prihvatljivima Wall Streetu”, napisao je Stoller. “To ste mogli vidjeti u govoru o ekonomiji, kada je u jednom trenutku pozvao investitora s Wall Streeta Scotta Bessenta, koji je slučajno bivši glavni investicijski direktor Soros Fund Managementa Georgea Sorosa, za govornicu, nazvavši ga ‘jednim od najvećih na cijelom Wall Streetu kojeg poštuju svi’. Gotovo ništa nije rekao o korporativnoj pohlepi, radničkim pravima ili razbijanju Big Techa.”

Osim svog plana da uvede visoke carine na uvezenu robu, Trump je često zvučao kao obični republikanac koji obećava fiskalnu štednju. “Zaustavit ćemo rasipnu potrošnju i velika vladina davanja posebnih kamata i konačno ćemo stati u zaštitu američkih poreznih obveznika.”

“Čini se da je razlog za promjenu tona bivšeg predsjednika očit. Trump je možda nekada dijelio nezadovoljstvo radničke klase prema elitama u poslovanju i financijama, ali samo zato što je osjećao da ga one ne poštuju”, smatraju ekonomski analitičari. Politico piše kako “Trump nastavlja mijenjati svoja politička stajališta nakon sastanka s bogatašima”.

Berba je počela

“Nakon Trumpova izbora 2016. vodila se duga i često frustrirajuća rasprava o tome je li svoje dobitke s radničkom klasom zahvalio svom raskidu s konzervativnom ekonomskom ortodoksijom ili popuštanju kulturnim nezadovoljstvima. Bit će stoga zanimljivo vidjeti hoće li ga njegov topli zagrljaj američkih ekonomskih gospodara koštati podrške radničke klase”, kaže kolumnistica Michelle Goldberg. Mnogi smatraju kako je glavna šansa Kamale Harris upravo to da uvjeri radničku klasu da odustane od Trumpa. “Ključne su figure u ovoj strategiji birači koji su duboko skeptični prema elitama i otuđeni od obje stranke, obično zato što naginju lijevo prema ekonomiji, ali imaju kulturološke poglede bliže centru ili desnici. Politolog bi ih mogao nazvati antisistemskim i pod ideološkim pritiskom, ali o njima biste mogli razmišljati i kao o umjerenjacima.

Politika im ne zaokuplja puno pozornosti, djelomično zato što vjerojatno nisu završili fakultet, što također znači da je vjerojatnije da dolaze iz radničke ili niže srednje klase”, piše povjesničar Tim Shenk. Po njegovu mišljenju, ti su se birači udaljavali od demokrata već u šezdesetim godinama prošlog stoljeća. Većinu tog razdoblja grupu su pretežno činili bijelci, no nedavno je postala raznolikija, s biračima Hispanoamerikancima i mlađim crnim muškarcima koji su se udaljavali od svojih tradicionalnih stranačkih sidrišta pod Bidenom.

Što će se točno dogoditi sa svijetom ako Kamala Harris pobijedi Trumpa?

“Lako je pretpostaviti da u žestoko polariziranom biračkom tijelu demokrati nemaju šanse ponovno pridobiti te glasače u značajnom broju. Ali polarizacija nije prirodna sila, a stranačke koalicije ne diktiraju čimbenici izvan ljudske kontrole. Da biste razumjeli kako izaći iz trenutnog političkog zastoja, morate se osvrnuti na zadnji put kada su demokrati došli u Chicago s kandidatom koji je tražio resetiranje javnosti i bio spreman voditi sveobuhvatni rat protiv polarizacije kako bi to dobio. Bill Clinton nagrađen je nekoliko mjeseci poslije izrazito ruzveltovskom koalicijom usidrenom u donjoj polovici raspodjele prihoda – i pobjedom na dan izbora”, tvrdi američki povjesničar i poručuje da Harris ima dovoljno vremena da krene na isti put. Podsjeća kako su to radili Clinton i njegovi savjetnici.

Clintonov poučak

Usredotočili su se na dva dijela biračkog tijela, koji su se unutar kampanje nazivali “Ljuljačka 1” i “Ljuljačka 2”. Ljuljačka 1 sastojala se od birača koji su bili skloni desno ekonomiji, a lijevo kulturi, uglavnom su to bile žene iz predgrađa srednje i više srednje klase. Glasači Ljuljačke 2 bili su posljednja verzija umjerenjaka koji su bili neprijateljski nastrojeni prema Washingtonu. Cilj je približiti se ljudima iz te fantomske skupine.

Na sve se mislilo, od sitnica do važnih stvari. Clinton je prošao dobro u tradicionalno republikanskim predgrađima i srušio je rekorde za demokrate s fakultetski obrazovanim bijelcima, ali je još bolje prošao među nefakultetskim bijelcima i bio je posljednji demokrat koji je postigao bolji učinak u Zapadnoj Virginiji (jednoj od najsiromašnijih država u zemlji) nego u Kaliforniji (jedna od najbogatijih). Kasnije događaji nakon Clintonove seks-afere nisu išli po planu jer demokrati nisu mogli trubiti da nastoje povratiti obiteljske vrijednosti kada imaju nestašnog predsjednika. Posao je nastavio Barack Obama. A Biden baš nije zainteresirao siromašne Amerikance za svoj ekonomski program. Kao da im je Trumpovo vrijeme bilo bolje.

“Pod gospodinom Bidenom demokrati su se uhvatili dvostruke strategije, zaustavljanje krvarenja birača iz radničke klase i sprečavanje gospodina Trumpa da se vrati u Bijelu kuću. Bidenova taktika trebala je iskorijeniti trampizam stavljajući interese zaposlenih Amerikanaca na prvo mjesto, uz označavanje polja na progresivnim listama želja. U međuvremenu, demokratski politički operativci vodili su borbu izravno protiv republikanaca, vodeći kampanje koje su se gotovo potpuno usredotočile na pošast trampizma, istovremeno naglašavajući prava na pobačaj i obećavajući, nejasno, zaštitu demokracije. Dvije polovice strategije nikad nisu bile usklađene.”

Pošast trampizma

“Dok su kreatori politike u Washingtonu pokušavali pridobiti glasove plavih ovratnika, demokratski su se stratezi usredodočili na stanovnike predgrađa. Zdrava ekonomija mogla bi prikriti te proturječnosti. Umjesto toga, šok zbog rastućih troškova života usmjerio je glasače na ekonomiju, s dobrim razlogom. Realne su plaće pale, a kamatne stope skočile su tijekom prvih dviju godina gospodina Bidena na dužnosti, što je u oštrom kontrastu s rastućim plaćama i jeftinijim hipotekarnim kreditima usred Trumpovih godina”, piše Tim Shenk.

Zato Donald Trump podsjeća ljude iz radničkih krugova da im je bilo bolje kada je on bio u Bijeloj kući. I donekle je u pravu. Kao i većina glasača, zaposleni Amerikanci žele vidjeti opipljiva poboljšanja u svom svakodnevnom životu. Strukturne reforme za obuzdavanje korporacija i povećanje moći radnika vrijedni su ciljevi, ali najvažnije pitanje u predsjedničkoj politici i dalje je ono Ronalda Reagana: “Je li vam bolje nego prije četiri godine?”

Svjesni posljedica

“Imamo svečanu odgovornost poštovati vrijednosti i promicati interese ljudi koji su nas izabrali”, rekao je Clinton u svojim prvim tjednima kao predsjednički kandidat. Nije održao svoju stranu pogodbe, a demokrati još žive s posljedicama. Zar i to pomalo ne podsjeća na Zorana Milanovića i vrijeme u kojem je bio premijer i na sudbinu nesretnog SDP-a koji i danas snosi posljedice njegovih promašaja? “Ali ovi ciljevi – poštovanje vrijednosti i promicanje interesa – trebali bi biti krilatice za demokrate koji pokušavaju vratiti izgubljeno tlo s radničkom klasom. Iako će strategije za izbore biti ključne, ovaj se napor ne može prepustiti samo jednoj kampanji. Bit će potreban pokret s dosljednom vizijom koju podržavaju kandidati gore i dolje na glasačkom listiću, koji ispunjavaju svoja obećanja nakon preuzimanja dužnosti. To bolje ako oni izgledaju i zvuče kao ljudi koje žele to provesti. Ne može se poreći da su izgledi za uspjeh ovog projekta veliki. Ali to bi stvorilo zemlju u kojoj bi obični ljudi imali više – puno više – glasa o svojim životima. Drugo ime za to je demokracija”, zaključuje ugledni povjesničar o stanju u Americi. A mi možemo dodati da bi to morali jako dobro proučiti i oni koji su ostali u kilavom SDP-u i na hrvatskoj ljevici.

Kada je riječ o stanju “na terenu”, očito Kamali dobro ide. Doug Sosnik, suradnik i viši savjetnik bivšeg predsjednika Billa Clintona, tvrdi da entuzijazam i samopouzdanje Harris jača unutar Demokratske stranke nevjerojatnom brzinom.

“Nisam to vidio još od vremena Baracka Obame. Ne samo da su se demokrati vratili kući kako bi podržali kandidata svoje stranke, sada su i energičniji u vezi s izborom od republikanaca. Gospođa Harris brzo je dobila potporu nebijelih i mlađih birača. Sada smo se vratili na istu izbornu kartu koju smo imali prije propasti izbora Bidena tijekom ljeta: još jednom, pobjednik u studenome bit će onaj koji pobijedi u sedam država bojnog polja Arizone, Georgije, Michigana, Nevade, Sjeverne Karoline, Pennsylvanije i Wisconsina. Te ankete također otkrivaju jednu od najvećih prepreka Trumpu za pobjedu na izborima: većina ga u zemlji nikad nije podržala, ni kao predsjednika ni kao kandidata za tu dužnost. U anketama Trump je u Michiganu, Pennsylvaniji i Wisconsinu dobio samo 46 posto. A kako više nema utrke između dvaju nepopularnih kandidata, potpora kandidatima trećih strana opala je, što Trumpu znatno otežava pobjedu.”

Savez interesa

Ankete su se okrenule u korist Harris. Prije svega zato što ima prednost u najvažnijim državama. Ali s anketama ipak treba biti oprezan. U tome imaju iskustva i Amerikanci. “Osim Donalda Trumpa, osnovni problem Republikanske stranke jest u kojoj su je mjeri zarobili nihilisti i ideološki ekstremisti. Demokrati se moraju snalaziti u velikom i razdvojenom savezu interesa, od kojih su neki u suprotnosti ili suprotstavljeni. Republikanci, nasuprot tome, mogu ploviti relativno mirnim vodama demografske homogenosti. Ali to također znači da ne postoji sila unutar izborne koalicije Republikanske stranke koja bi njezine predstavnike mogla natjerati na drugačiji put”, smatra kolumnist NYT Jamelle Bouie.

“U nedostatku alternativne demografske ili ideološke baze na kojoj bi mogao graditi utjecaj, ambiciozni republikanski političar ima jednu opciju ako se nada napredovanju unutar stranke: krutu predanost ideološkoj čistoći. Jedini način da napredujete jest da nadmašite konzervativne suparnike.” Trump to sjajno radi, usprkos svim kritikama. Zato tako dugo drži na okupu republikance, koji su, doduše, svjesni opasnosti koja bi slijedila ako izgube izbore.