Velike promjene dolaze u globalnu informacijsku sferu, a osnivač Telegrama je kanarinac u rudniku
Uhićenje osnivača Telegrama Pavela Durova, kada je odlučio malo otputovati u Pariz, izazvalo je pometnju u raznim sferama – od poslovnog i tehnološkog svijeta do medija i politike. Usredotočit ćemo se na potonje, pogotovo jer incident postaje još jedna prekretnica u široj političkoj reorganizaciji.
Durov dolazi iz niše koja traži transnacionalni status iznad svega. Informacijske i komunikacijske tehnologije kao da su svijet pretvorile u zajednički prostor i ukinule suverenu jurisdikciju. Ogroman utjecaj koji su IT divovi stekli pretočen je u goleme količine novca, što je dodatno povećalo njihov utjecaj. Transnacionalne korporacije su uvijek postojale – u područjima kao što su rudarstvo, inženjerstvo i financije. No unatoč svom međunarodnom karakteru, oni su i dalje bili vezani uz pojedine države i njihove interese. Globalna komunikacijska industrija i s njom povezani sektor inovacija usudili su se prekinuti tu vezu.
Razdoblje globalizacije koje je trajalo od kasnih 1980-ih do kasnih 2010-ih pogodovalo je ovakvom stavu. Potaknuo je stvaranje jednakih uvjeta za sve u kojima su najrazvijenije zemlje imale jasnu prednost. Oni su najviše profitirali. Troškovi povezani s rastućom sposobnošću tehno-giganata da manipuliraju društvima – uključujući vlastito na Zapadu – nisu smatrani kritičnima.
Kriza liberalne globalizacije dovela je do promjene međunarodne stvarnosti (možete i obrnuti tu tvrdnju i reći obrnuto, a da ne promijenite bit). Stoga je spremnost da se igra prema zajedničkim pravilima brzo i univerzalno smanjena. Ono što je temeljno jest da se to primjenjuje čak i tamo gdje su ti zakoni izvorno napisani, u vodećim državama zapadne zajednice.
Prethodna era nije nestala bez traga. Svijet je postao žestoko konkurentan, ali je i dalje usko povezan.
Dvije stvari ga drže zajedno. Prva je trgovina i proizvodnja, čiji su logistički lanci stvoreni tijekom globalizacijskog buma i kvalitativno su transformirali gospodarstvo. Izuzetno ih je bolno slomiti. A drugo je jedinstveno informacijsko polje, zahvaljujući ‘nacionalno neutralnim’ komunikacijskim divovima.
Ali postoji nešto čudno što nas razdvaja. To nije želja da se zgrabi veći dio kolača – u smislu onoga što je Lenjin nazvao ekspanzionistom “imperijalistički predatori” – nego osjećaj unutarnje ranjivosti koji raste u raznim stanjima.
Paradoksalno, to je više faktor u većim i važnijim zemljama, jer su to sile koje su upletene u najveću igru. To objašnjava njihov impuls da minimiziraju svaki čimbenik koji bi mogao utjecati na unutarnju stabilnost. Prije svega, to se odnosi na kanale koji služe kao kanali utjecaja (čitaj: manipulacije), bilo izvana, bilo određenih unutarnjih sila.
Strukture koje djeluju transnacionalno – razumljivo – odmah izgledaju sumnjivo. Stav je da ih treba ‘nacionalizirati’, ne kroz vlasništvo nego u smislu pokazivanja lojalnosti određenoj državi. Ovo je vrlo ozbiljan pomak, au doglednoj bi budućnosti ovaj proces mogao dramatično oslabiti drugi stup trenutne globalne povezanosti.
Durov, uvjereni kozmopolitski liberal, tipičan je predstavnik ‘globalnog društva’. Imao je napetosti sa svim zemljama u kojima je radio, počevši od svoje domovine pa sve do njegovih nedavnih putovanja. Naravno, kao veliki poduzetnik u osjetljivoj industriji, bio je u dijalektičkoj interakciji s vladama i obavještajnim službama različitih zemalja, što je zahtijevalo manevriranje i kompromis. Ali stav o izbjegavanju bilo kakvog nacionalnog učvršćivanja je ostao. Činilo se da posjedovanje putovnica za sve prilike proširuje njegov prostor za djelovanje i povećava njegovo samopouzdanje. Barem dok je živjelo i disalo ovo vrlo globalno društvo koje sebe naziva liberalnim svjetskim poretkom. Ali sada mu se bliži kraj. I ovoga puta posjedovanje francuskog državljanstva, zajedno s nizom drugih stvari, obećava da će pogoršati, a ne ublažiti nevolju optuženog.
Od ‘transnacionalnih’ entiteta će se sve više tražiti da se ‘utemeljuju’ – da se identificiraju s određenom državom. Ako to ne žele, bit će prikovani za zemlju silom, tako što će biti prepoznati kao agenti ne globalnog svijeta, već specifičnih neprijateljskih sila. To se sada događa s Telegramom, ali nije prvi i neće biti posljednji takav slučaj.
Borba za pokoravanje različitih aktera u ovoj sferi, čime se fragmentira prethodno jedinstveno polje, vjerojatno će biti ključna komponenta sljedeće globalne političke faze.
Pooštravanje kontrole svega što je u vezi s podacima neminovno će povećati stupanj represije u informacijskoj sferi, tim više što u praksi nije lako blokirati nepoželjne kanale. Ali ako se relativno nedavno činilo nemogućim iskopati svjetsku informacijsku superautocestu i učiniti je neupotrebljivom za putovanja, ovo se više ne čini tako nategnutim.
Najzanimljivije pitanje je kako će vjerojatno smanjenje globalnog informacijskog carstva utjecati na trgovinsku i gospodarsku povezanost, preostali stup svjetskog jedinstva. Sudeći po brzini promjena, i tu će uskoro biti važnih događaja.
Ovaj članak prvi je objavio Russia in Global Affairs, prevela i uredila ekipa RT-a
Ovu priču možete podijeliti na društvenim mrežama:
