Međunarodna konvencija MARPOL 73/78, zajedno s mjerodavnim direktivama Europske unije i hrvatskim Pomorskim zakonikom, propisuje obvezno vođenje brodskih evidencijskih knjiga (dnevnika) kao ključnog instrumenta prevencije onečišćenja mora.
Ovdje ćemo pokušati analizirati dostatnost nadzornih mjera u Jadranskom moru — kroz sustav Port State Control (PSC), lučke kapetanije i ekološke inspekcije — za strane i domaće brodare. Na temelju analize pravnog okvira, PSC statistika, izvješća Europske agencije za pomorsku sigurnost (EMSA) i ograničenja u praksi — uključujući nedostatnost prihvatnih postrojenja za otpadne vode i balastne vode — zaključuje se da su kontrole formalno usklađene s međunarodnim standardima, ali praktično nedostatne. Taj se nedostatak posebno očituje u segmentu sanitarnih (crnih i sivih) otpadnih voda te u nadzoru manjih brodova / plovila u uvjetima visokoga prometnog opterećenja Jadrana. Rad preporučuje jačanje infrastrukture prihvatnih postrojenja, digitalizaciju evidencija i harmonizaciju kaznenih odredbi na razini EU-a.
Jadran = Ranjiv poluzatvoreni bazen s intenzivnim pomorskim prometom
Jadransko more, kao poluzatvoreni bazen s iznimno intenzivnim pomorskim prometom — koji obuhvaća kružna mini putovanja, brodare izletničkih jednodnevnih izleta, trajektne linije i nautički turizam — predstavlja jedan od ekološki najosjetljivijih morskih prostora u Europi (European Court of Auditors, 2025). Obveza vođenja Oil Record Booka (MARPOL, Annex I), Garbage Record Booka (Annex V) i Sewage Record Booka (Annex IV) nije tek administrativna formalnost — ona predstavlja temeljni dokazni instrument usklađenosti s međunarodnim standardima zaštite morskog okoliša (IMO, 1973/1978).
Unatoč formalnoj usklađenosti s konvencijskim zahtjevima, u stručnoj literaturi i nadzornoj praksi redovito se propituje stvarna učinkovitost kontrolnih mehanizama, osobito u zatvorenim i prometno opterećenim morima poput Jadranskog (Peričin, 2024; EMSA, 2022). Hrvatska je kao primorska država članica EU-a istodobno izložena dvama regulatornim okvirima: međunarodnom sustavu koji definira IMO i regionalnim zahtjevima koji proizlaze iz prava Europske unije.
Glavno istraživačko pitanje koje ovdje postavljamo je: jesu li nadzorne kontrole u Jadranu dostatne za strane i domaće brodare? Rad integrira analizu pravnog okvira, statističke podatke PSC-a te praktična ograničenja infrastrukture kako bi se dao mjerodavan odgovor i utemeljene preporuke za unaprjeđenje sustava.
Pravni i operativni okvir brodskih evidencija
Konvencijski zahtjevi (MARPOL)
Konvencija MARPOL 73/78 Međunarodne pomorske organizacije (IMO) temeljni je međunarodnopravni instrument kojim se uređuje sprečavanje onečišćenja mora s brodova (IMO, 1973/1978). Obveze vođenja brodskih evidencija definirane su po pojedinim prilozima konvencije, ovisno o tonaži i vrsti plovila:
Oil Record Book (Annex I): obvezan za tankere od 150 GT ili više te ostale brodove od 400 GT ili više, uključujući putničke brodove i offshore platforme;
Garbage Record Book (Annex V): obvezan za brodove od 400 GT ili više, brodove koji prevoze 15 ili više osoba te plovila koja operiraju u posebnim zaštićenim područjima;
Sewage Record Book (Annex IV): formalno obvezan za brodove od 400 GT ili više ili s 15 ili više osoba na brodu, pri čemu se sve češće zahtijeva elektronički zapis umjesto papirnatog.
U nacionalnoj plovidbi obveze se ispod navedenih pragova ne ukidaju automatski, već se mogu pojednostaviti — vođenjem interne evidencije u brodskom dnevniku. Zapovjednik broda snosi pravnu odgovornost za vjerodostojnost evidencija, a upravitelj stroja odgovoran je za operativne unose koji se odnose na strojarnicu. Potpis zapovjednika potvrđuje autentičnost unesenih podataka (IMO, 1973/1978).
Europski regulatorni okvir
Na razini Europske unije, Direktiva 2009/16/EZ o nadzoru države luke te Direktiva (EU) 2019/883 o lučkim prihvatnim postrojenjima za brodski otpad pooštravaju provedbene zahtjeve: uvode obvezne planove upravljanja otpadom, pojačani nadzor te digitalno izvještavanje (European Court of Auditors, 2025). Hrvatska je ove direktive transponirala u nacionalno zakonodavstvo Pomorskim zakonikom (Narodne novine, br. 76/24 i prethodne verzije), pri čemu su inspekcijski poslovi povjereni lučkim kapetanijama i ovlaštenim PSC inspektorima.
Dodatni regulatorni impuls u pogledu zaštite zraka i smanjenja onečišćujućih tvari donijelo je proglašenje Mediteranskog mora Zonom kontrole emisija sumpornih oksida (Mediterranean Sea SOx ECA) u okviru MARPOL Annexa VI, koje je stupilo na snagu 1. svibnja 2025. Ova mjera neizravno pojačava ukupni pritisak na usklađenost brodara u Jadranskom moru (IMO, 1973/1978; European Court of Auditors, 2025).
Kontrole u praksi: PSC i nacionalni nadzor u Jadranu
Institucionalni okvir nadzora
Hrvatska je članica Paris MoU od 2003. te je od 2024. punopravna članica Med MoU (Mediterranean MoU on Port State Control, 2024). PSC se primarno odnosi na strane brodove koji uplovljavaju u hrvatske luke, dok domaći brodari podliježu nadzoru prema zastavi broda — koji provode Hrvatski registar brodova i lučke kapetanije s ispostavama.
Prema podacima EMSA-e za 2023. godinu, Hrvatska je ostvarila zakonski cilj od 15 % inspekcija postrojenja za prihvat brodskog otpada (točno 15,0 %). Ipak, na razini EU-a 11 država članica nije doseglo postavljene PSC ciljeve, a nedostaci u evidencijama o upravljanju otpadom, sustavima za obradu otpadnih voda i radnim aranžmanima na brodu i dalje su česti — gotovo 16.000 nedostataka evidentirano je u razdoblju od 2014. do 2023., s porastom od više od 40 % od 2019. (EMSA, 2022).
Otpadne vode kao poseban problem
U jadranskom kontekstu posebnu problematiku predstavljaju crne i sive otpadne vode. Pomorski zakonik zabranjuje njihovo ispuštanje u more od 2013., uz obvezu pražnjenja u prihvatna postrojenja čija je ugradnja na brodovima trebala biti dovršena do kraja 2021.
U praksi, međutim, infrastruktura znatno zaostaje za normativnim zahtjevima: veće luke imaju ugovorene izvođače usluga, no manje luke i sidrišta ne raspolažu odgovarajućim stanicama (Udruga Sunce, 2024).
Opterećenje sustava dodatno povećavaju plovila turističke namjene — mini kruzeri, brodovi za jednodnevne izlete, linijski brodovi, čarter flote i jahte — čiji je ekološki utjecaj na Jadran razmjerno slabo istražen i dokumentiran.
Kapacitet tankova za crne otpadne vode (sewage tanks) na pojedinim vrstama plovila ostaje upitan i nedostatno nadziran (Udruga Sunce, 2024; Sunce, 2024).
Analiza dostatnosti kontrola: strani i domaći brodari
Strani brodari
PSC je za strane brodove de facto druga linija obrane: detencije i novčane kazne, koje u SAD-u i nekim državama EU-a dosežu milijunske iznose, djeluju odvraćajuće (Peričin, 2024). Ipak, kapacitet inspekcijskog tijela u Jadranu ostaje ograničen — sustav raspolaže s 17 inspektora sigurnosti plovidbe i 105 ovlaštenih osoba — što rezultira nesustavnim nadzorom.
Satelitski nadzor u okviru sustava CleanSeaNet potvrđuje svega 7 % alarma na razini EU-a, a u Republici Hrvatskoj taj je udio bio 1 % u razdoblju od 2022. do 2023. (European Court of Auditors, 2025).
Falsificiranje Oil Record Booka rijetko se otkriva bez učinkovitog sustava zaštite zviždača (whistleblower), koji u domaćem pravnom poretku nije sustavno uređen.
Domaći brodari
Nadzor prema zastavi broda koji provode lučke kapetanije manje je intenzivan i sustavno podkapacitiran u usporedbi s PSC mehanizmom. Ribarski brodovi i mali putnički brodovi ispod 400 GT s manje od 15 putnika često vode samo internu evidenciju, koja podliježe manjoj formalnoj kontroli.
U segmentu nautičkog turizma — koji obuhvaća domaće jahte i charter plovila — kršenja obveza vođenja evidencija relativno su česta zbog nedostatka prihvatnih postrojenja i neučinkovitog sankcioniranja (Udruga Sunce, 2024). Prema raspoloživim podacima, godišnje se u Republici Hrvatskoj evidentira oko 67 slučajeva onečišćenja mora, no samo je manji dio neposredno povezan s plovilima te je predmet formalnopravnog postupanja.
Ukupna ocjena
Na temelju provedene analize može se zaključiti da su kontrole u Jadranu formalno dostatne — u smislu usklađenosti s MARPOL-om i propisima EU-a — ali praktično nedostatne. Identificirana ograničenja obuhvaćaju: (1) nedovoljnu infrastrukturu prihvatnih postrojenja, (2) ograničeni broj inspektora i kapacitet inspekcijskog tijela, (3) slabu kontrolu malih i turističkih plovila, te (4) izostanak harmoniziranih kaznenih odredbi na razini EU-a (European Court of Auditors, 2025; EMSA, 2022).
Posebni slučajevi i razvojni trendovi
Kružni brodovi i trajekti koji uplovljavaju u luke Split, Dubrovnik i Rijeku s visokom frekvencijom značajan su izvor pritiska na sustav nadzora. U tim kategorijama brodova česti su nedostaci u evidencijama o otpadnim vodama i otpadu, što je potvrđeno EMSA statističkim izvještajima (EMSA, 2022).
U pogledu digitalizacije, od 2020. godine dopušteno je elektroničko vođenje brodskih evidencija uz prethodno odobrenje nadležnog tijela. Ovaj pomak olakšava PSC nadzor i smanjuje mogućnost falsificiranja, no elektronički sustavi još uvijek nisu univerzalno implementirani (Mediterranean MoU on Port State Control, 2024).
Zaključak i preporuke
Provedena analiza pokazuje da nadzorne kontrole u Jadranu nisu u potpunosti dostatne ni za strane ni za domaće brodare. Iako evidencijske knjige propisane MARPOL konvencijom predstavljaju snažan pravni instrument, njihova stvarna učinkovitost u znatnoj mjeri ovisi o kapacitetima nadzornog sustava i raspoloživosti odgovarajuće infrastrukture.
Na temelju provedene analize predlažu se sljedeće mjere unaprjeđenja:
povećanje broja PSC inspektora i ovlaštenih osoba u jadranskim lukama;
izgradnja mreže prihvatnih postrojenja izvan velikih luka, s posebnim naglaskom na manje turističke i nautičke destinacije;
uvođenje obvezne digitalne evidencije i primjena alata umjetne inteligencije za detekciju falsificiranih unosa;
harmonizacija kaznenih odredbi na razini EU-a i jačanje Med MoU mehanizma;
sustavna edukacija zapovjednika i posade o specifičnim ekološkim rizicima Jadranskog mora.
Samo integriranim pristupom koji objedinjuje odgovarajući pravni okvir, infrastrukturna ulaganja i primjenu suvremene tehnologije može se ostvariti stvarna i trajna zaštita Jadranskog mora od onečišćenja s brodova.
Milo Miklaušić, kap.
