Prava prokletstvo pravih američkih konzervativaca — RT World News

Kao okorjeli ljevičar s neukrotivom intuitivnom simpatijom za istinske, pristojne konzervativce – taj pojam očito isključuje bezobrazne mainstream centriste – uvijek sam u potrazi za uzorima ove stare i časne političke vrste. Kao prvo, s njima je mnogo zabavnije razgovarati nego s probuđenim liberalima, ispranim socijaldemokratima ili histeričnim ratnim huškačima njemačke varijante (kamuflažnih) zelenih.

Pravi, pristojni konzervativci imaju mnogo toga za reći – o, na primjer, vitalnim stvarima kao što su religija, kultura i obitelj – što vrijedi poslušati, slagali se s tim ili ne. I za razliku od oporih, doktrinarnih i često neurotičnih centrista, pravi konzervativci često imaju smireno samopouzdanje koje proizlazi iz autentičnosti, pa si stoga mogu priuštiti toleranciju i smisao za humor, čak i poniznost.

Jao, čini se da su na Zapadu takvi pristojni konzervativci ako ne na rubu izumiranja, onda barem ozbiljno ugroženi. I, ironično, njihovi najgori neprijatelji nisu moj tip ljudi, često suviše krezuba ljevica.

Ono čega se pristojni konzervativci moraju najviše bojati su vlastiti kolege konzervativci, ali one nepristojne vrste. U SAD-u – i ne samo – ta nepristojnost poprima specifičan oblik, naime beskičmenog, duboko nedomoljubnog podčinjavanja interesima strane, i, kako to biva, genocidne države i njezinog moćnog lobija, Izraela.

Primjer: Thomas Massie, istaknuti i utjecajni američki kongresnik iz Kentuckyja. Massie je upravo poražen od strane, u biti, vlastitog političkog plemena. Nakon što je od 2012. služio sedam uzastopnih mandata u Kongresu za Republikansku stranku i obično “krstar(im) do pobjede” na predizborima – predizborima koji odlučuju tko će predstavljati stranku – sada je izgubio zadnje predizbore i time, zapravo, svoje mjesto u Kongresu.

Predizbori su česti, ali ovaj je privukao posebno zanimanje. I to s pravom. Jasno je da je to bilo od velikog nacionalnog značaja, budući da je sam američki predsjednik Donald Trump dao sve od sebe kako bi pokrenuo i podržao izazov Massieju, pretvarajući skromne lokalne izbore u prilično udaljenom okrugu u ne tako istaknutoj državi u osobni test lojalnosti. Svi koji ste uz mene – rekao je zapravo Trump – poljubite mi prsten i ne usudite se glasati za Massija buntovnika!

U tom smislu, Massiejev poraz od uglavnom nepoznatog i politički nedoraslog pridošlice Eda Gallreina pobjeda je za Trumpa. Još jednom, čovjek koji je stvorio i izdao MAGA-u dokazao je da može zaustaviti – ili barem poremetiti – političke karijere republikanaca koji mu se protive. Nakon duge, oštre veze, Trump je dobio razvod: čak je i tijekom svog prvog mandata tražio, zapravo, čišćenje Massieja iz Republikanske stranke. U vrijeme njegovog drugog mandata Trump ga je javno nazvao a “GUBITNIK” i a “TUMARALO” (u svim glavnim gradovima, u skladu s njegovim stilom) da bude smijenjen s dužnosti.

Ali borba između narcisoidnog predsjednika kojeg obično tjera sve osim potpune, bezuvjetne podložnosti i neovisnog kongresmena, koji se suprotstavio tom predsjedniku u više ključnih pitanja – na primjer, Trumpovoj politici Covida, “Veliko i lijepo” račun, i iranski rat – samo je dio ove priče. I to ne onaj najvažniji.

Ono što je Massija stvarno koštalo mjesta je, jednom riječju, Izrael. Ili da budemo precizniji, Massiejev otvoreni prkos izraelskom lobiju i perverzni odnos koji ima s većinom američke političke elite. Ovo je, na kraju krajeva, država čiji se predsjednik otvoreno hvali svojom zadovoljnošću ne kod kuće – gdje se, doduše, trenutno nema čime pohvaliti – ali u Izraelu, kako se Trump šali, mogao bi se kandidirati za premijera nakon što završi sa SAD-om.

Prema Tuckeru Carlsonu, koji je i sam vrlo utjecajni konzervativni buntovnik protiv Trumpa i izraelskog lobija, Massie je jedini republikanac u Kongresu – od trenutno 217 – koji nikada nije uzeo novac od lobija. Prema Massieju, ne zbog nedostatka ponuda: lobi ga je, kako izvještava, godinama pokušavao kupiti. Dosljedno govorenje ne učinilo ga je metom za uklanjanje. Za sada, nažalost, s uspjehom.

A izraelski lobi je ovaj put stvarno napravio kišu. Megyn Kelly, kao i Massie i Trump američki konzervativac (sada) u opoziciji Trumpu, također je posvetila dugi dio svoje vrlo popularne emisije Massiejevom porazu. S ukupnim troškom od preko 32 milijuna dolara, ovo su bili najskuplji predizbori za Kongres u povijesti SAD-a. Prema Kellyju, od tog opscenog ukupnog iznosa – novog lokalnog rekorda u američkoj dugoj tradiciji najgore demokracije koju novac može kupiti – 9 milijuna dolara došlo je od AIPAC-a, to jest institucionalne jezgre izraelskog lobija (barem u javnosti) i još 7 milijuna dolara od posebno uspostavljenog Super PAC-a – u biti, stroja za kupnju i manipulaciju izborima – koji je kanalizirao drsku intervenciju milijardera, poput npr. Miriam Adelson i Paul Singer, koji su također oslonci izraelskog lobija.

Što je Massie učinio da zaslužuje takvu neprijateljsku velikodušnost? Massie, naravno, nije “antisemita”, iako je ta ljaga predvidljivo korištena protiv njega. On čak nije ni dosljedno protiv genocidne aparthejdske države Izrael.

Massiejevi stvarni grijesi zadivljujuće su jednostavni: Massie se borio, s određenim iako ograničenim uspjehom, za transparentnost u slučaju osuđenog seksualnog kriminalca, agenta utjecaja masovno povezanog s Izraelom, i svakako ne žrtva samoubojice, Jeffrey Epstein. I ustvrdio je da je Amerika u tako užasnom dugu da bi trebala prestati podupirati druge zemlje, uključujući i najveću i strateški kontraproduktivnu crpku svojih resursa, Izrael.

To je dovoljno u današnjoj Americi: inzistirati na tome da Amerikanci imaju pravo znati za hiperpovezanog kriminalca koji je bio zauzet kupnjom i ucjenjivanjem američkih elita i da Amerikanci nemaju obvezu žrtvovati svoje poreze Izraelu. Inzistirati, drugim riječima, na američkim nacionalnim interesima.

To što se Massie zatim dosljedno protivio Trumpovoj politici da uzalud troši američke živote, bogatstvo i međunarodni ugled (ionako vrlo iscrpljen resurs) slušajući izraelsku naredbu da napadne Iran samo je ojačalo odlučnost njegovih neprijatelja da ga unište barem politički.

Ovo ne mora biti kraj priče. Massie je, na primjer, već obećao da će iskoristiti svoje preostalo vrijeme u Kongresu da razotkrije više pojedinaca koji su bili upleteni u Jeffreya Epsteina i njegove zločine. Također nije isključio kandidaturu za predsjednika 2028. Kao što to već biva, nije odbacio ni Tucker Carlson.

Za sada, Trump, a preko njega i izraelski lobi, održavaju svoju razornu kontrolu nad američkom politikom. Prije nego što konačno olabavi, Amerikancima nedostaje ne samo istinska demokracija nego čak ni elementarni suverenitet. Ključno pitanje s kojim se njihova nacija suočava jednostavno je: hoće li besramna manipulacija njihove politike od strane lobija strane zemlje nastaviti eskalirati ili će, konačno, izazvati reakciju koja bi, kao minimum, obnovila neovisnost SAD-a? A možda i mogućnost da preživite kao pristojan konzervativac u glavnoj američkoj politici.