S trenerom smo razgovarali otprilike sat i pol. Sretan je zbog ideja koje smo mu prezentirali i na temelju tog iskustva razmišljamo o produženju ugovora, na službenom predstavljanju Kenneth Zandvliet predstavio se kao odmjeren tip i zagovornik politike kontinuiteta. Ako u obzir uzmete da je iza Osijeka sezona iz noćne more, kontinuitet je vjerojatno posljednja stvar za koju bi se navijači bijelo-plavih trebali zauzeti, ali poruka novog sportskog direktora svejedno ima smisla. Tomislav Radotić je na Opus Areni odradio povjereni mu posao i zaslužuje priliku stati na čelo novog projekta.
Od kraja veljače, kada je startao pobjedom protiv Vukovara 1991, do prolaska kroz ciljnu ravninu, Radotić je zataknuo za pojas neke prestižne skalpove (pobijedio Rijeku na Rujevici i Hajduk na Poljudu) te osvojio 18 od ukupno 35 Osijekovih bodova. Malodušnu i potpuno indisponiranu momčad odmah je reanimirao sa dvije pobjede i premda su ubrzo na tom putu isplivale neke stare slabosti – Osijek se raspao u Maksimiru progutavši sedam komada protiv Dinama – novi je trener u nastavku sezone vratio i zadržao stabilan kurs. Nećemo pogriješiti ako ustvrdimo da je iz postojećeg kadra izvukao maksimum.
Vijest da se Osijek i 44-godišnji trener spremaju obnoviti zavjete dolazi kao malo iznenađenje, budući da se Radotić već prije dva tjedna počeo neslužbeno opraštati od kluba. U pretposljednjem zavoju, uoči gostovanja u Velikoj Gorici, ležerno je poručio da je neke karijerne odluke već donio i da posljednje utakmice u kalendaru neće utjecati na njih, iako se za te dvoboje pripremao kao za finale Lige prvaka. U tim trenucima Osijek je djelovao kao osuđenik na vješala, klub osuđen na životarenje nakon pada Viktora Orbana s vlasti i potragu za novim gazdom. Onda je, međutim, predsjednica Alexandra Vegh suprotno prognozama i očekivanjima iskoračila i u par odlučnih koraka skicirala okvir za budućnost. Klub ostaje u rukama mađarskih vlasnika te može i dalje računati na pristojan proračun.
Kada je posljednji put birao inozemnu pamet, ekspeiment za Osijek nije najbolje završio. Jose Boto je na mjestu sportskog direktora začas pronašao neprijatelje u domaćem okruženju, a trenerski poletarac Federico Coppitelli je ostavio momčad na sedmom mjestu SHNL-a, svjetlosnu milju iza Rijeke, Dinama i Hajduka. Kako će funkcionirati Zandvliet? Sa iskustvom rada u Chelseaju i na čelu skautskih službi Heerenveena te više nizozemskih klubova, CV sportskog direktora nije sporan. Nije bio sporan niti ‘palmares‘ njegova sunarodnjaka, koji je prije tri godine probio led u hrvatskoj ligi. Zvao se Ricardo Moniz, stigao je u Slaven Belupo s vrlo dobrim preporukama, ali je izletio iz sedla nakon samo tri mjeseca i tek jedne pobjede u sedam utakmica.
Zandvliet se na prvoj presici pred osječkim novinarima izjasnio kao fan napadačkog nogometa. Želi da Osijek kontinuirano stvara višak, u svim linijama, horizontalno i vertikalno. Svjestan je, kaže, da mu za formiranje takvog stila trebaju inteligentni igrači.
– imamo svoje igrače u klubu i moramo im dopustiti prilagodbu na novi napadački stil igre – poručio je Zandvliet.
Tomislav Radotić te igrače poznaje duže i bolje nego neki potencijalni trenerski kapitalac po kojeg bi klub eventualno mogao krenuti ovog ljeta, ako na tržištu uopće postoje slobodni afirmirani treneri koji bi danas bili zainteresirani za Osijek. Postojeća momčad, naime, bolje izgleda na papiru nego u stvarnosti. Njezini su limiti više nego očiti, na plastičan ih način prepoznaje i transfermarkt u svojim tablicama tržišne vrijednosti: trenutačno samo trojica Osijekovih prvotimaca prekoračuju cjenovni prag od milijun eura (Omerović 2 mil. eura, Matković 1,5 mil. eura i Akere 1 mil. eura). Potencijal postoji u mladim igračima, Osijek je tradicionalno plodan inkubator, a Radotić je kao starosjedilac trener s najboljim uvidom u mogućnosti talentiranih tinejdžera…
