Bivši splitski gradonačelnik i sadašnji saborski zastupnik HDZ-a Andro Krstulović Opara objavio je emotivan osvrt na rušenje Monumentalne fontane, jednog od simbola Splita čija se obnova, kako tvrdi, ni desetljećima kasnije ne dopušta.
Opara je podsjetio da je fontana uništena 31. svibnja 1947. godine u zoru. “Pravovjerni dobrotvori i promicatelji demokracije i estetike kod oslobođenih radnih naroda i narodnosti su je minali. Dinamitom”, napisao je Opara.
Tekst se nastavlja nakon oglasa
Dodao je kako je fontana, nakon miniranja, dodatno razbijana macama, a njezini komadi razneseni kako ih nitko ne bi sačuvao.
“Istomišljenici je i dalje ne dopuštaju obnoviti”
Opara u objavi tvrdi da se, 70 do 80 godina nakon rušenja, obnova fontane i dalje blokira.
“Još mi nije jasno koji su razlozi i sile kontra te Fontane”, poručio je. Prisjetio se i razdoblja dok je bio na čelu Grada Splita. Naveo je da je tada, zajedno s dr. Antom Tukićem, u predvorje Banovine postavio maketu Fontane. Tamo je, kaže, čekala do ciklusa motivacijskih tribina i izložbi koje je priredio dr. Marijan Čipčić, kojega je imenovao koordinatorom za povrat i obnovu Monumentalne fontane.
Opara ističe da je u tom razdoblju pokrenuta i ideja Muzeja vode, zamišljenog kao posveta Fontani i splitskom vodovodu. “Potom smo osmislili, priredili, osnovali i postavili Muzej vode, Fontani i vodovodu u čast”, naveo je. U objavi spominje i Tomislava Šutu, tadašnjeg ravnatelja Vodovoda i kanalizacije, a danas gradonačelnika Splita. Prema Oparinim riječima, Šuta je obnovio zgradu i prepustio je Muzeju grada Splita za potrebe Muzeja vode.
Opara je naglasio kako je Muzej vode bio dodatni argument u nastojanjima da se dopusti obnova Monumentalne fontane.
Konzervatorski elaborat nije bio dovoljan
Bivši gradonačelnik navodi i da je naručio konzervatorski elaborat o vrijednosti Fontane i mjerama koje bi omogućile njezinu obnovu. U izradi stručnih nalaza, prema njegovim riječima, sudjelovali su ugledni stručnjaci, među kojima akademik Nenad Cambi, pokojna prof. dr. Katja Marasović i prof. dr. Ivana Prijatelj Pavičić.
Posebno je istaknuo da je obitelj Katje Marasović sačuvala dva veća komada razorene fontane. Njezin djed Marin, veliki splitski graditelj, kako navodi Opara, potajno ih je sačuvao u dvoru, a kasnije su predani Muzeju kao artefakti. Unatoč svemu, tvrdi Opara, stručni nalazi nisu bili dovoljni da nadležne službe dopuste obnovu.
“Prethodne vlasti zatvorile su Muzej vode”
Opara je posebno kritizirao prethodnu gradsku vlast, navodeći da Grad nije nastavio pritiskati nadležne autoritete u nastojanju da se fontana obnovi. “I umjesto da kao Grad nastavimo ‘stiskati’ te autoritete u našem nastojanju za obnovu Fontane, prethodne vlasti u Gradu su Muzej vode zatvorile”, napisao je. Dodao je da su mu neki upućeni kasnije rekli kako je muzej zatvoren samo zato što ga je otvorila njegova administracija.
Tvrdi da je Muzej vode četiri godine stajao zatvoren, sve donedavno, kada je ponovno otvoren nakon, kako kaže, godina namjernog i nametnutog zaborava. Na kraju objave Opara se zapitao zbog čega i dalje postoji otpor prema obnovi Monumentalne fontane.
“Ne vjerujem da mi se opet, kako mi kažu kad ih spomenem, pričinjaju mentalni jugokomunisti”, napisao je.
Objavu je zaključio ironično: “Ma, sve je to većini nas nejasno, teško i komplicirano, zar ne?”
Moja reakcija na članak je…
