Sada smo tu gdje jesmo. U začaranom krugu bliskoistočnih nepremostivih sukobljenih interesa. Bolje rečeno nismo nigdje doli na vjetrometini, u zrakopraznom prostoru, na streljani globalne geopolitike koja se zaplela u mrežu iz koje više nema izlaza bez bolnih rezova. I to, nažalost, ne vrijedi samo za Bliski istok
Iran odmah prekida pregovore sa Sjedinjenim Državama zbog intenziviranja neprijateljstava Izraela u Libanonu, izvijestila je u ponedjeljak iranska državna novinska agencija Tasnim.
Teheran je također odlučio potpuno blokirati Hormuški tjesnac i “aktivirati druge fronte”, uključujući tjesnac Bab el-Mandeb. Riječ je o strateški prevažnom tjesnacu koji iz Arapskog mora vodi u Crveno more i dalje prema Sueskom kanalu, i kojeg s istočne strane nadziru proiranski jemenski hutisti.
Druga fronta na koju Teheran očito misli je presijecanje podvodnih internetskih kabela u zoni Hormuškog tjesnaca (moguće i od strane hutista u Bab el-Mandebu) što bi potpuno paraliziralo gospodarske i financijske veze odnosno novčane transakcije između bogatih arapskih monarhija i zapadnoga svijeta.
Iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi napisao je na svojoj Facebook stranici kako je “prekid vatre između Irana i Sjedinjenih Država značio i bezuvjetan prekid vatre na svim frontama, uključujući Libanon”.
“Kršenje primirja na jednoj fronti kršenje je primirja na svim frontama. Sjedinjene Države i Izrael snose odgovornost za posljedice svakog kršenja”, naglasio je iranski ministar.
Istodobno, voditelj pregovaračke delegacije i predsjednik iranskog parlamenta Mohammad Ghalibaf – jedan od najaktivnijih glasonoša službene politike Teherana nakon što je državni vrh te zemlje bio gotovo u potpunosti likvidiran još u prvom danu pokrenutog američko-izraelskog rata – izjavio je kako su američka pomorska blokada i novi izraelski napadi na Libanon “jasan dokaz američkog nepoštivanja sporazuma o prekidu vatre” i da “svaki izbor ima svoju cijenu”.
Velike američke tvrtke upozoravaju na rast cijena nafte
Porasle cijene nafte
A cijenu, naravno ima i nafta. Ona je prva koja reagira na bilo koju promjenu vojnog stanja u Perzijskom zaljevu, ali isto tako i na političku retoriku sukobljenih strana.
Cijene sirove nafte Brent tako su upravo porasle za 5% na više od 100 dolara nakon što je Iran prekinuo pregovore sa SAD-om i obećao blokirati Hormuški tjesnac.
To potvrđuju podaci o trgovanju.
Prema ažuriranim informacijama, cijena kolovoških terminskih ugovora za sirovu naftu Brent već je premašila 100 dolara po barelu.
Danas smo već izvijestili kako su Sjedinjene Države ovoga vikenda ponovno izvele „obrambene napade“ na pojedine ciljeve u Iranu usprkos krhkom primirju. U objavi na društvenoj mreži X, CENTCOM je naveo da su Sjedinjene Države reagirale na „agresivne iranske aktivnosti”, uključujući obaranje drona MQ-1 u međunarodnim vodama.
Jučer su zapadni mediji pisali kako je američki predsjednik Donald Trump odlučio pooštriti uvjete mogućeg sporazuma s Iranom.
Više ništa nije isto: Kina bi mogla uništiti sve baze SAD-a u Aziji u prvim satima rata
Zaključak
Sporazum, koji se smatrao gotovo spremnim za potpisivanje, jučer je ponovno doveden u pitanje nakon što je Trump zatražio pooštravanje njegovih uvjeta. Naime, Trump je kod kuće bio izložen vrlo neugodnim optužbama da je popustio pred Iranom – koje su se kretale gotovo do razine „nacionalne izdaje“. One su upućivane ne samo od srednjostrujaških liberalnih medija i oporbenih demokrata, već i od dijela Trumpu sklonih republikanaca.
Sada postaje vidljivo kako je Donald Trump, očito, poput Vladimira Putina u ukrajinskom ratu – sve dublje u raljama onog iranskog. Naime, svima je jasno kako on ne želi krenuti u novi rat s Iranom, jer bi inače to već odavno učinio nakon niza optužbi, oštrih upozorenja i ultimatuma koje je uputio Teheranu tijekom pregovaračkog procesa koji traje još od sredine travnja pod posredništvom Islamabada.
Međutim, političkim sredstvima ne uspijeva postići konačno rješenje. Kad bi se dvije strane dovoljno blisko približile u smislu mogućeg postizanja konačnog rješenja – pa čak o tome i otovreno govorile i u Teheranu i u Washingtonu, u igru bi se uključila „pobočna politika“. Ona, koja Trumpu jednostavno ne dozvoljava predah – vrlo vjerojatno i zbog nadolazećih važnih jesenskih predizbora za Kongres, ali i zbog itekako snažnog cionističkog utjecaja u SAD-u koji zapravo „drži vodu“ Izraelu. Potonji pak smatra kako je američki politički sporazum s Iranom, umjesto iranskog poraza, štetan po izraelske dugoročne strateške interese.
Zato je Izrael odmah nakon nedavnih Trumpovih izjava kako je sporazum s Teheranom gotovo u potpunosti postignut, obnovio snažne napade na jugu Libanona protiv proiranskog Hezbollaha, znajući kako je zaustavljanje njegovih vojnih operacija u Libanonu jedan od važnijih zahtjeva Teherana za postizanje sporazuma s Washingtonom. Drugim riječima znalački ga je „minirao“ – naravno, sve pod plaštem politički vječito funkcionalnog argumenta – zaštite svije nacionalne sigurnosti.
Tjedna analiza Zorana Metera: Mijenjaju se odnosi snaga; uvod u kaotizaciju svijeta
Sada smo tu gdje jesmo. U začaranom krugu bliskoistočnih nepremostivih sukobljenih interesa. Bolje rečeno nismo nigdje doli na vjetrometini, u zrakopraznom prostoru, na streljani globalne geopolitike koja se zaplela u mrežu iz koje više nema izlaza bez bolnih rezova. I to, nažalost, ne vrijedi samo za Bliski istok.
