Beskrajno suđenje Kalmeti: Postupak traje preko 10 godina, a postavlja se samo jedno pitanje

Božidar Kalmeta, bivši HDZ-ov ministar mora, prometa i infrastrukture i dugogodišnji zadarski gradonačelnik, već više od desetljeća ponavlja istu rečenicu u različitim oblicima: nije kriv, nema dokaza protiv njega i optužnica nema veze s onim što je radio kao ministar. Slučaj HAC-Remorker jedan je od najdugovječnijih velikih korupcijskih postupaka u Hrvatskoj. Otvoren je još 2013. godine, Kalmeta je istragom formalno obuhvaćen krajem 2014., optužnica je potvrđena 2016., prvo suđenje završilo je 2019. oslobađajućom presudom za njega, Vrhovni sud je tu presudu ukinuo 2022., a ponovljeno suđenje počelo je 2023. godine. Sada je stigla nova, doduše opet nepravomoćna presuda. I Kalmeta i USKOK imat će na nju pravo uložiti žalbe.

Zbog svega što se u ovom slučaju događalo u pitanju je proces bez presedana prije svega jer mu je u fokusu jedan od najmoćnijih HDZ-ovaca, a i optužbe koje su mu inicijalno bile stavljane na teret predstavljale su vjerojatno najgori korupcijski oblik viđen do tada u Hrvatskoj – izvlačenje novca preko lažnih poslova u javnim firmama, te trpanje milijuna u vlastite džepove. No u međuvremenu se optužnica mijenjala više puta.

USKOK je mijenjao činjenične opise, iznose i konstrukciju optužbe, a obrana je upravo na tome izgradila jednu od svojih glavnih teza: da se nakon 13 godina postupka više ne zna što se Kalmeti i ostalima točno stavlja na teret. Zbog toga je ovaj predmet odavno prerastao pitanje moguće kaznene odgovornosti jednog bivšeg ministra. Postao je i priča o hrvatskom pravosuđu, o trajanju velikih korupcijskih postupaka, o ulozi pokajnika, o tragovima novca koji se tijekom godina gube u različitim izračunima, ali i o političkoj odgovornosti za sustav u kojem su se, prema tvrdnjama tužiteljstva, izvlačili milijuni iz javnih cestarskih tvrtki.

Izvučeni milijuni

Afera Remorker najprije se vezala uz tvrtku Remorker Igora Premilovca, preko koje se, prema tvrdnjama istražitelja, izvlačio novac iz javnih tvrtki i državnih institucija. U kraku afere koji se odnosio na Hrvatske autoceste (HAC) i Hrvatske ceste (HC) ključna figura postao je Josip Sapunar, bivši član Uprave HAC-a za financije. Naime, Sapunar je priznao krivnju, nagodio se s USKOK-om i postao jedan od ključnih svjedoka optužbe. Prema USKOK-ovoj konstrukciji, HAC-ovi podizvođači uplaćivali su novac na račune tvrtki povezanih s Igorom Premilovcem kako bi dobivali poslove ili povoljniji položaj pri naplati potraživanja.

Premilovac je, prema toj tezi, dio novca zadržavao za sebe, a dio u gotovini predavao Sapunaru, koji ga je potom navodno dijelio dalje. Kalmetino ime u toj se fazi sve češće spominjalo zbog njegovih suradnika iz Ministarstva i cestarskog sustava. Posebno zbog Zdravka Livakovića, tadašnjeg državnog tajnika u Ministarstvu, i Milivoja Mikulića, koji bio bio član Uprave HAC-a. Sam Kalmeta tada je tvrdio da ga se pokušava povezati s onim što su navodno radili drugi ljudi u sustavu kojim je politički upravljao. U jednoj od ranijih izjava, koja će kasnije često biti citirana, rekao je: “Posao ministra nije kontrolirati. Događaju se i danas po raznim ministarstvima kojekakve stvari pa nikome se ništa ne spominje.” Ta izjava dobro sažima njegovu obranu kroz cijeli postupak. Kalmeta nije tvrdio da u sustavu nije bilo nepravilnosti, nego da nema dokaza da je on organizirao kriminalnu skupinu, primao novac ili upravljao izvlačenjem sredstava.

USKOK je istragu na Kalmetu proširio u studenome 2014. godine. Tada ga se sumnjičilo da je s dijelom suradnika iz Ministarstva, Hrvatskih autocesta i Hrvatskih cesta sudjelovao u izvlačenju milijunskih iznosa iz cestarskog sustava. Optužnica protiv Kalmete i drugih okrivljenika potvrđena je u studenom 2016. godine. USKOK ga je teretio da je povezao ljude iz svojeg ministarstva, Hrvatskih cesta i Hrvatskih autocesta te da je sa suradnicima podijelio više od 15 milijuna tadašnjih kuna i 850.000 eura iz javnih tvrtki za održavanje i izgradnju cesta. Slučaj je od početka imao snažnu političku dimenziju. Kalmeta nije bio samo bivši ministar. Bio je jedan od najistaknutijih HDZ-ovaca iz razdoblja Ive Sanadera, čovjek koji je godinama vodio resor prometa, jedan od financijski najmoćnijih sustava u državi. Istodobno je bio dugogodišnji zadarski gradonačelnik i važna figura HDZ-a u Dalmaciji.

Oslobađajuća presuda

Tužiteljstvo je slučaj gradilo najviše na iskazima pokajnika, ali i na analizi financijskih tokova tvrdeći da je u Ministarstvu i cestarskim tvrtkama postojao organizirani sustav izvlačenja novca. U završnim riječima tužiteljstva Kalmetu se opisivalo kao osobu koja je, prema optužbi, “izgradila kriminalnu piramidu unutar svog resora”. Obrana je, suprotno tome, tvrdila da je cijeli slučaj konstruiran na iskazima ljudi koji su sami priznali kaznena djela i nagodili se s USKOK-om.

Ključni problem optužbe od početka je bio trag novca. USKOK je tvrdio da se novac izvlačio preko fiktivnih poslova i tvrtki, ali obrana je tvrdila da nikada nije dokazano da je bilo koji iznos završio kod Kalmete. Upravo će se to pitanje, tko je stvarno primio novac i koliko, provlačiti kroz cijeli postupak. Na kraju je optužnica i izmijenjena tako da se Kalmetu više ne tereti da je uzeo bilo koji dio izvučenog novca. Drugi važan dio optužnice odnosio se na promotivni film “Prometna renesansa Hrvatske”, koji je Ministarstvo prometa naručilo od Fimi medije. USKOK je tvrdio da je film zapravo služio političkoj promociji HDZ-a, a da je državni proračun time oštećen za oko 600.000 kuna, odnosno oko 81.000 eura.

Obrana je tvrdila da je riječ o filmu koji je promovirao rad Ministarstva i velike infrastrukturne projekte, a ne HDZ. I Vrhovni sud je zaključio da se u ponovljenom postupku mora ponovno utvrditi je li film služio promociji Ministarstva ili političkoj promidžbi HDZ-a. U rujnu 2019. Županijski sud u Zagrebu nepravomoćno je oslobodio Kalmetu. Sud je zaključio da nije dokazano da je organizirao zločinačku skupinu ni da je osobno sudjelovao u izvlačenju novca iz HAC-a i HC-a. U obrazloženju presude sud je naveo da činjenica da je Kalmeta predlagao pojedine ljude za funkcije u HAC-u nije dovoljna za zaključak da je organizirao kriminalnu skupinu. Sud je istaknuo da je imenovanje u nadležnosti Vlade i da samo predlaganje suradnika za funkcije ne dokazuje kaznenu odgovornost.

Natrag u sudnicu

Kalmeta je oslobođen i u dijelu koji se odnosio na “Prometnu renesansu Hrvatske”. Sud je prihvatio obrambenu tezu da nije dokazano da je film služio političkoj promidžbi HDZ-a. Nakon oslobađajuće presude Kalmeta je rekao: “Zadovoljan sam, ali i potpuno prazan. Hvala svima koji su vjerovali u mene.” No oslobađajuća presuda nije bila kraj. USKOK se žalio.
Vrhovni sud je u rujnu 2022. ukinuo oslobađajući dio presude Kalmeti i naložio novo suđenje. Time je bivši ministar, zajedno s dijelom suoptuženika, vraćen na optuženičku klupu. Potvrđena je oslobađajuća presudu za bivše šefove HAC-a Juricu Prskala i Marija Lovrinčevića.

Posebno je problematiziran način na koji je prvostupanjski sud vrednovao iskaze Josipa Sapunara. Sud je, pojednostavljeno, smatrao da nije dovoljno jasno obrazloženo zašto se Sapunaru u nekim dijelovima vjeruje, a u drugim ne. To je bilo važno jer je Sapunar bio jedan od ključnih svjedoka optužbe. Ako mu se vjeruje kada govori o izvlačenju novca, postavlja se pitanje zašto mu se ne vjeruje kada govori o tome kome je novac navodno predavao. Ako mu se ne vjeruje u ključnim dijelovima, tada se otvara pitanje koliko uopće ostaje od USKOK-ove konstrukcije. Vrhovni sud ukinuo je i dio presude vezan za promotivni film. Zaključeno je da treba ponovno utvrditi je li film služio promociji Ministarstva ili političkoj promidžbi HDZ-a. Ponovljeno suđenje počelo je 2023. godine.

Kalmeta je i tada odbacio krivnju. “Optimističan sam jer nisam kriv”, rekao je na početku ponovljenog postupka. Jedan od najvećih preokreta dogodio se u završnoj fazi ponovljenog suđenja, kada je USKOK na samom kraju dokaznog postupka ponovno izmijenio optužnicu. Za obranu je to bio ključan trenutak. Nakon više od desetljeća postupka tužiteljstvo je opet mijenjalo činjenični opis. Obrana je tvrdila da to pokazuje kako USKOK nikada nije imao stabilnu i dokazivu konstrukciju.

Začuđeni Livaković

Izmijenjenom optužnicom Kalmetu se više nije teretilo na isti način kao ranije. U ranijoj fazi postupka teretilo ga se da je od novca izvučenog iz Hrvatskih autocesta stekao nepripadnu korist veću od 500.000 eura. U izmijenjenoj optužnici iznos i konstrukcija bili su drukčiji. Kalmeta je navodno prema posljednoj optužnici uzeo nešto više od 222 tisuće eura iz projekta Luke Gaženica. Nakon izmjene optužnice Kalmeta i ostali okrivljenici dobili su priliku dopuniti obrane. Svi su i sada odbacili optužbe. “Ostajem pri svim navodima svoje obrane dane na ovoj raspravi, time da s obzirom na izmjenu optužnice želim dodati da navode izmijenjene optužnice odbacujem. Sadržaj inkriminacije kako me se do sada tereti nema nikakvih veza sa mnom i to je sve što imam za dodati u svoju obranu”, rekao je Kalmeta.

Zdravko Livaković tvrdio je pak da iz izmijenjene optužnice ne razumije što mu se točno stavlja na teret. Posebno je problematizirao dio u kojem ga se tereti da je postupao i kao službena i kao odgovorna osoba. Opisao je kako je u Ministarstvu počeo raditi 2004. godine, u vrijeme kada je, kako je rekao, “jedva” poznavao ljude koji se spominju u optužnici. Zbog toga smatra neutemeljenom tvrdnju da je od njih tražio postupanje protivno zakonu ili da je preko projekta izgradnje državne ceste D-502 trebao ostvariti imovinsku korist veću od 10 milijuna kuna.

Livaković je sudu predao i vlastiti matematički izračun, temeljen na dokumentaciji izvedenoj na raspravi, nalazu i mišljenju vještakinje Ksenije Špoljarić, činjeničnom opisu optužnice te pravomoćnim presudama koje su ranije donesene u odnosu na Igora Premilovca, Josipa Sapunara i Ivana Berketa. Prema njegovoj tvrdnji, iz tog izračuna proizlazi da nitko od okrivljenika u tom dijelu postupka nije mogao primiti novac koji im se stavlja na teret.

„Nelogičan izračun“

Posebno je osporavao USKOK-ovu konstrukciju vezanu za projekt brze ceste Zadar II – Gaženica. Naveo je da, prema nalazu vještakinje, promet između Pean komunikacija i Viadukta iznosi 1,450.354,58 eura, a promet Bader agencije s Viaduktom 1,061.782 eura, ukupno 2,512.137 eura. S druge strane, izmijenjena optužnica, prema njegovu izračunu, koristi drukčije iznose, zbog čega se pojavljuje razlika od 86.867 eura. Livaković je tvrdio i da se ugovor s Bader agencijom ne može povezati s radovima na državnoj cesti D-502. Pozvao se na iskaz vještakinje Špoljarić, koja je, prema njegovim riječima, navela da se u tom ugovoru spojna cesta Zadar II – Gaženica ne spominje i da se dokumentacija vezana za Bader agenciju ne može povezati s tim radovima.

Prema njegovu izračunu, kada se od prometa Pean komunikacija s Viaduktom oduzmu iznosi koji su pravomoćnim presudama pripisani Premilovcu, Sapunaru i Berketu, zatim iznos od 100.000 eura koji je, prema iskazu svjedoka Ferdinanda Mikulića, on dobio, te iznos od 420.000 eura koji je Sapunar spominjao u svom iskazu, ostaje razlika od samo 101,82 eura. Livaković tvrdi da bi i ta razlika nestala kada bi se uračunale tečajne razlike, bankovne provizije i vrijeme sklapanja nagodbi. “Dakle, iz ovog proizlazi da niti ja niti ostali okrivljenici temeljem ovog projekta nismo mogli zadržati bilo kakvu imovinsku korist”, rekao je. Odbacio je i navode vezane za Luku Gaženica.

Rekao je da su ti navodi “neprecizni i paušalni”, da je natječaj za izgradnju Luke Gaženica proveden zakonito te da on s tog projekta nije tražio niti dobio novac. “Ovakvom inkriminacijom nije mi jasno, obzirom se nigdje ne opisuje, s kime sam ja to navodno i gdje dogovarao za isplate novčanih iznosa s osnove ovog projekta, kao i kada sam točno i gdje i od koga primao novac”, rekao je Livaković. Zaključio je da je riječ o “lošoj i izmišljenoj konstrukciji”.

Formula raspodjele

Milivoj Mikulić također je ponovio da nije kriv. U dopuni obrane nije se ponovno bavio navodnim pogodovanjem društvu Zagorje Tehnobeton ni svojom navodnom ulogom na projektu Zadar II – Gaženica. Usredotočio se na novčane iznose koji se godinama provlače kroz predmet. Tvrdio je da u optužnici postoje ozbiljne nelogičnosti u izračunima, osobito u odnosu između prometa Pean komunikacija s Viaduktom i iznosa koji se pripisuju pojedinim osobama. Posebno je problematizirao iznos od oko 420.000 eura, koji se, prema njegovoj analizi, ponavlja kroz više dijelova predmeta.

Postavio je niz pitanja: zašto se novac iz Viadukta izvlačio preko dvije Premilovčeve tvrtke, Pean komunikacija i Bader agencije ako Bader agencija u to vrijeme nije bila u blokadi; zašto se od Osijek-Koteksa novac, prema procesnoj građi, uzimao i u gotovini i preko računa; zašto ugovor s Granitom AD nije konzumiran u cijelosti; zašto se u nekim slučajevima prihvaća pravilo o Premilovčevoj proviziji od 20 posto, a u drugima ne; te gdje je završio iznos od oko 420.000 eura. Mikulić tvrdi da se upravo u tim pitanjima nalazi ključ za provjeru vjerodostojnosti USKOK-ove formule raspodjele novca. “Ako je formula raspodjele točna, tada iznosi priznati u nagodbama trojice pokajnika nisu točni. Ako su pak priznati iznosi trojice pokajnika točni, tada formula raspodjele nije točna. Oboje ne može biti istodobno točno”, rekao je Mikulić.

Prema njegovoj analizi, ako se iz konstrukcije izuzme Bader agencija, financijski krug ostaje zatvoren unutar kruga pokajnika, Premilovca, Sapunara i Berketa. Tvrdi da ne postoji dodatni novac koji bi se mogao povezati s ostalim optuženicima, osim iznosa od približno 420.000 eura, za koji smatra da je ostao u odnosu Premilovac – Sapunar. “Činjenično nemoguće” Stjepko Boban također je odbacio izmijenjenu optužnicu. Njega se, prema njegovoj obrani, teretilo da je u dogovoru s Livakovićem ili Sapunarom, radi stjecanja znatne imovinske koristi, odobravao neosnovane isplate novca kroz projekt izgradnje državne ceste D-502 od luke Gaženica do čvorišta Zadar II na autocesti Zagreb – Split – Dubrovnik.

Pravno značenje

Boban tvrdi da je takva optužba “činjenično nemoguća” i protivna materijalnim dokazima u spisu. Pozvao se na tada važeći Zakon o građenju i ulogu nadzornog inženjera, koji je morao kontrolirati jesu li radovi izvedeni u skladu sa zakonom, projektnom dokumentacijom, građevinskom dozvolom i ugovorom. Prema Bobanovoj obrani, za sve isplate u spisu postoje privremene situacije i okončana situacija koje je ovjerio nadzorni inženjer. On tvrdi da je kao odgovorna osoba investitora isplate morao odobriti na temelju prijedloga ovlaštenih djelatnika Hrvatskih cesta i ovjerenih situacija.

“Iskreno, ne razumijem pravo značenje navoda optužnice da se radi o neosnovanim isplatama jer za sve isplate u spisu postoje privremene situacije i okončana situacija”, rekao je Boban. Odbacio je i tvrdnju da je pogodovao Viaduktu te da je od Damira Kezelea tražio nekretninu u Istri kao protuuslugu za neosnovane isplate. Istaknuo je da je cesta D-502 izgrađena i plaćena u razdoblju od 2005. do kraja 2007., dok se navodno mito, prema optužbi, trebalo tražiti 2007. Boban je uvjeravao sud da od Viadukta nije primio ništa i da je nekretnina u Istri bila predmet zasebnog poslovnog dogovora između njega i sada pokojnog Petra Pećine, s kojim Viadukt nije imao nikakve veze.

Pozvao se i na dokumentaciju prema kojoj je imovina tvrtke Imolinea, prenesena na njega 2013., bila opterećena dugom u visini vrijednosti te nekretnine u korist Petra Pećine. “Nevjerojatno je dakle vjerovati da bih ja prvo izvršio neosnovane isplate, nakon toga zatražio mito za nezakonitu radnju koju sam već učinio, kao što je nemoguće vjerovati da bi Petar Pećina zbog davanja istog mita meni 2013. godine, kada sam već bio nezaposlen i bez ikakvog utjecaja, dao bilo kakvo mito”, rekao je Boban. Dodao je da, prema načinu organizacije poslovanja Hrvatskih cesta, nije bila njegova obveza kontrolirati valjanost obračuna izvedenih radova.

Ključna slabost

To je, tvrdi, bila zakonska obveza nadzornog organa, dok su u Hrvatskim cestama postojali djelatnici zaduženi za provjeru je li nadzorni organ ispunio svoje obveze. “Moja jedina zadaća je bila da prije nego što situacije dostavim na naplatu Hrvatskim autocestama, koje su financirale projekt po odluci Vlade, pregledam jesu li situacije ovjerene od nadzornog organa i je li ovlaštena osoba u Hrvatskim cestama ovjerila valjanost obračuna”, rekao je Boban.

Nakon 13 godina istraga, optužnica, suđenja, žalbi i izmjena slučaj Kalmeta u završnici se vratio na nekoliko osnovnih pitanja. Je li USKOK uspio dokazati da je Kalmeta bio organizator sustava izvlačenja novca iz cestarskih tvrtki? Je li dokazano da je primio novac? Jesu li iskazi pokajnika dovoljno vjerodostojni da na njima počiva optužnica? Može li se formula raspodjele novca matematički uskladiti s iznosima iz nagodbi, vještačenja i iskaza? I može li se nakon toliko godina, uz više puta mijenjanu optužnicu, donijeti čvrsta i održiva presuda?

Za USKOK, ovaj predmet i dalje je priča o višemilijunskom izvlačenju novca iz državnog cestarskog sustava i političkoj odgovornosti ljudi koji su njime upravljali. Za obranu, to je slučaj koji se raspao u vlastitim iznosima, izmjenama i iskazima pokajnika. Kalmeta je svoju obranu sveo na jednu rečenicu: “Optužnica nema nikakve veze sa mnom.” Njegovi suoptuženici otišli su dalje i pokušali pokazati da optužnica, prema njihovim riječima, ne drži ni činjenično, ni logički, ni matematički. U tome se vidi i ključna slabost i ključna težina cijelog predmeta: nakon više od desetljeća postupka sud ne odlučuje samo o tome je li bivši ministar kriv ili nije. Odlučuje i o tome je li jedna od najvećih korupcijskih optužnica iz cestarskog sustava preživjela vlastitu kronologiju. I na kraju najvažnije pitanje: Kada će presuda u ovom slučaju, kakva god ona bila, postati pravomoćna?