Vrlo pozitivni psihološki efekt (u inače sve više demoraliziranoj Rusiji zbog načina vođenja rata od strane Kremlja), polučen nakon jučerašnjeg, očito ozbiljno pripremljenog masovnog i učinkovitog zračnog napada ruske vojske na Kijev ali i brojne druge ukrajinske gradove – danas je pak zamijenila opća konsternacija.
Naglo porasla nada ruske javnosti nakon jučerašnjih napada da će se konačno nešto ključno prelomiti u ukrajinskom ratu i time osigurati toliko željena ruska pobjeda i zacrtani ciljevi, o čemu joj državni vrh kao mantru ponavlja sada već petu godinu od njegovog početka (24. veljače 2022.) – od jutros se tako ponovo raspršila poput dima na ugaslom požarištu.
Evo što se točno dogodilo.
Veliki ruski napad na Kijev: Ima mrtvih, zgrade u plamenu
Nivelirali ruski uspjeh u manje od 24 sata
Ukrajinska vojska sinoć je pokrenula svoj zračni napad na Lenjingradsku regiju (oblast, rus.) čije je administrativno središte drugi po veličini (5 milijuna stanovnika) i važnosti ruski grad Sankt Peterburg. U napadu se koristilo 60-ak dronova, od kojih je velika većina uništena. Ali, kao što sam u svojoj jučerašnjoj analizi, govoreći o ukrajinskim napadima dronovima na Moskvu rekao – koliko god protuzračna obrana bila snažna i učinkovita (ovo se potonje uvijek isključivo mjeri u postocima oborenih projektila), poneki će dron pri intenzivnoj uporabi pronaći „rupu“ i uspjeti se probiti do svog cilja i polučiti željeni efekt. U Moskvi je to, npr. bio samo jedan jedini pogodak na luksuznu zgradu u elitnom dijelu grada od stotina ispaljenih dronova koji početkom svibnja oboreni nad Moskovskom regijom, ali je udario svega nekoliko dana prije najvećeg ruskog praznika Dana pobjede i održavanja tradicionalne vojne parade na Crvenom trgu. Time je po Kijev itekako polučio željeni psihološki učinak, iako je počinjena neposredna materijalna šteta zapravo bila minorna.
Međutim, u današnjem noćnom napadu na Lenjingradsku regiju Kijev je polučio potpuni, preciznije – trostruki dobitak. Svojevrsni “bingo”!
Prvo, ukrajinski dronovi pogodili su JSC Petersburg Oil Terminal, koji predstavlja objekt od strateške važnosti za sigurnost Rusije. Riječ je o najvećem ruskom kompleksu rafinerije nafte na Baltičkom moru. Ima kapacitet protoka od 12,5 milijuna tona godišnje i uključuje 21 spremnik za skladištenje naftnih derivata. Prema javno dostupnim podacima, JSC Petersburg Oil Terminal jedan je od najvećih ruskih terminala za rukovanje tekućim rasutim teretima u baltičkoj regiji. To je specijalizirani pretovarni kompleks i najveća stevedorska tvrtka (organiziranje i koordinacija prijevoza tereta u lukama i terminalima) Velike luke Sankt Peterburg.
Drugo, napad je izvršen na dan otvaranja, također politički i medijski dugo najavljivanog kao novi veliki ruski uspjeh, Međunarodnog gospodarskog foruma u Sankt Peterburgu (SPIEF), koji će se održati od 3. do 6. lipnja. Na njemu će danas govoriti i ruski predsjednik Vladimir Putin. ExpoForum, mjesto gdje će se forum održati, nalazi se svega 17 kilometara od spomenutog pogođenog naftnog terminala. Zbog ukrajinskog napada više od 29 letova kasnilo je na međunarodnu zračnu luku Pulkovo – drugog po veličini ruskog grada.
Treće, noćašnjim napadom Kijev je u psihološko-propagandnom smislu u tren oka poništio ili sveo na nulu jučerašnji uspješni ruski napad na Kijev i u određenom smislu ponizio Putina u trenutku kada mu je to najmanje odgovaralo – i to u njegovom rodnom gradu.
Dolaze gospodarstvenici iz Njemačke i SAD-a
I to se sve događa u trenutku kada na forum, nakon nekoliko godina stiže i delegacija njemačkih gospodarstvenika, kao i ona iz Sjedinjenih Država. Teško da će gosti biti impresionirani, inače i više nego profesionalno dobro pripremljenim i gradom i forumom, i najavama potpisivanja novih velikih poslovnih ugovora i sporazuma – u trenutku kada se moraju brinuti za osobnu sigurnost, kako tijekom samoga foruma tako i tijekom povratka u svoje zemlje.
Štoviše, već danima se u Rusiji medijski naglašava ogromni interes u zemlji i svijetu o onome što će Putin u svom govoru na forumu reći okupljenim gostima, a još više onima koji će govor slušati iz svojih državničkih fotelja, prije svega na zapadu ali i ne samo njemu. Jer Rusija sa zapadom gospodarske odnose održava još samo na kapaljku, dok je glavninu svoje gospodarske suradnje i trgovine preusmjerila na istok i zemlje tzv. globalnog Juga. I ne može se reći kako to nije učinila uspješno. Neviđene zapadne sankcije uvedene protiv nje još 2022. godine, a koje se od tada svako toliko nadopunjuju novim i novim – nisu uspjele baciti Moskvu na koljena kroz očekivani slom njenog gospodarstva, posljedične socijalne probleme a onda i one političke koje bi definitivno uslijedile. Da, Rusija ima velikih gospodarskih problema, ali ni u kojoj mjeri takvih kakve su bile očekivane na zapadu i zbog kojih je Moskva trebala ranije završiti rat po zapadnim uvjetima.
Upravo je zato Kijev – definitivno u uskoj koordinaciji sa svojim zapadnim saveznicima, i preokrenuo taktiku (gotovo strategiju) ratovanja, prebacivši ga sa zemlje na nebo. Dronovi, koji sada sve češće napadaju u dubinu ruskog teritorija, postali su puno učinkovitije sredstvo za gospodarsko slabljenje Rusije nego što su to ubojita oružja na samim bojišnicama. Prije svega napadi na naftna postrojenja i s njom povezanu infrastrukturu koja ozbiljno utječe i na proizvodnju i na ruski izvoz ključnih energenata – prije svega nafte.
Različita razorna moć ruskih i ukrajinskih udara
Međutim, usprkos poražavajućem imidžu po Moskvu, i Putina osobno, zbog navedenih ukrajinskih napada po kritičnoj ruskoj energetskoj infrastrukturi zbog kojih će Moskva morati nešto ozbiljno poduzeti (a zapravo je već i počela poduzimati, što je pokazao ruski jučerašnji napad) – stvar po Ukrajinu i dalje ostaje vrlo teška.
Ona je ta koja u potpunosti ovisi o zapadnoj vojnoj i financijskoj pomoći (što implicira nemogućnost Kijeva za samostalno donošenje ključnih odluka – tako i onih o ratu i miru); ona je ta čiji vojnici (uz ruske) pogibaju na bojišnicama u uvjetima katastrofalne demografske slike zemlje, i čiji gradovi i infrastruktura trpe posljedice razaranja; i konačno, ona je ta kojoj neprijateljska država svojom vojskom kontrolira oko 20 posto teritorija zemlje, a ne obratno, pa u tim uvjetima objektivno ne može govoriti o bilo kakvoj svojoj vojnoj pobjedi.
Teška je po Ukrajinu i činjenica kako Rusija u svojim zračnim napadima koristi daleko širi spektar ubojitog oružja od ukrajinske vojske koja se zadržava na uporabi dronova, iako pritom sve sofisticiranijih i koje proizvodi u suradnji s europskim partnerima. Razorna snaga dronova neusporediva je sa snagom jedne krstereće, balističke ili hiperzvučne rakete koje pak koristi Rusija – što je činila i jučer, kao i desetak dana ranije u napadu na Kijev.
Kako je jučer objavilo rusko Ministarstvo obrane, a potvrdilo i ono Ukrajinsko, ruska je vojska u jučerašnjom napadu, između ostalog koristila i veći broj hiperzvučnih raketa Cirkon, što je ranije vrlo rijetko činila iako predstavljaju nerješivu enigmu za ukrajinsku protuzračnu obranu.
Kako bih to potvrdio, ovdje ću se poslužiti tekstom ukrajinskog medija Strana koji se osvrnuo na jučerašnje ruske napade.
„Udar je bio sličan prethodnom u smislu sastava napadačkog oružja – glavninu raketne skupine činile su balističke rakete, kao i hiperzvučne rakete Cirkon, koje nisu oborene. Ovaj put Rusi su koristili znatno više raketa Cirkon – osam u odnosu na tri prethodni put. Stručnjaci kažu da je ovo bio prvi masovni udar takvim raketama i da bi sada mogle postati glavno oružje Rusije u budućim napadima.
„Iako smo oborili trećinu raketa Iskander, nismo oborili niti jednu od osam lansiranih raketa Cirkon. Pojavio se novi problem za nas“, rekao je zrakoplovni stručnjak Valerij Romanenko. U izvješćima medija navodi se da je Glavna obavještajna uprava (GUR) izjavila da je Rusija posljednjih godina uskladištila preko 200 projektila Cirkon. Obim proizvodnje varira, u rasponu od 3 do 10 jedinica mjesečno.
Za razliku od hiperzvučnih raketa Kinžal koje se lansiraju iz zrakoplova, rakete Cirkon mogu se lansirati i s lansera na zemlji, što pripreme za lansiranje čini manje uočljivima za ukrajinski sustav protuzračne obrane, a sam napad neočekivanijim. …
Ukrajinska vojna javnost već je ocijenila učinkovitost sustava protuzračne obrane kao nezadovoljavajuću – a slične su procjene dane i prošli put.
Prema poznatom Telegram kanalu “Nikolaevsky Vanek”, glavni problem je nedostatak američkih raketa presretača, a Rusi “koriste priliku koju su, dijelom, stvorili naši partneri. Sada sjedimo i čekamo da se ti isti partneri urazume. Slabo su uzvratili, blago rečeno. Razlozi su isti kao i prošli put.” – konstatira ukrajinski medij.
Izostanak reakcije Washingtona
Ovdje bih dodao još nešto znakovito. Američka oštra službena reakcija na jučerašnji masovni ruski napad na Ukrajinu, s fokusom na Kijev – potpuno je izostala. Pojavljuju se isključivo medijska priopćenja o izjavama pojedinih dužnosnika – poput ministra rata Petea Hegsetha prošlog vikenda u Singapuru, kada je rekao da će SAD jačati svoju potporu Ukrajini (to je bilo prije ruskog napada), ili jučerašnja izjava državnog tajnika Marca Rubio-a na saslušanju u Kongresu da će SAD vratiti sankcije na rusku naftu kada se za to ponovo stvore uvjeti nakon poremećaja globalne opskrbe zbog rata s Iranom i sl.
To bi mogao biti znak kako predsjednik Donald Trump ne želi da njegova posrednička misija u zaustavljanju ukrajinskog rata u potpunosti propadne, jer želi zadržati svoju kontrolu nad tim ratom. Iako mi se čini da je ta misija već odavno propala, a kontrole nad istim nikada nije ni imao.
Jednostavno rečeno – svi potezi koje u praksi povlači Trumpova administracija, kao i procesi unutar Europe povezani s njenom ubrzanom militarizacijom iza kojih zapravo stoji i koje potiče Washington – Moskva već dulje vrijeme doživljava i otvoreno tumači kao proturuske. Zato je, uostalom, i krenula odlučnije u svoju „specijalnu vojnu operaciju“ – najavivši, prethodno, preko svog MVP-a „sustavne, masovne napade na Kijev“. Napad ukrajinske vojske na studentski dom u Starobilsku samo je bio povod, a uzroci su puno dublji i o njima sam govorio u jučerašnjoj analizi, kao i o nužnosti promjene ruske strategije.
Stoga će ukupni izgledi za buduće ruske napade vjerojatno ostati visoki. I to iz dva važna razloga: prvo, Moskva shvaća kritičan nedostatak ukrajinskih sustava proturaketne obrane što jača učinak njenih zračnih napada; i drugo, Moskva više-manje i nema što čekati ni izgubiti s obzirom kako političkih pomaka prema poboljšanju odnosa sa zapadom nema. Štoviše, zapad joj otvara nove probleme na njenim granicama – poput Armenije, i jačanjem američke (i NATO-ove u cjelini) vojne infrastrukture na istočnom krilu Sjevernoatlantskog saveza o čemu više u nekoj od idućih analiza.
Ruski veliki zračni napadi također djelomično potkopavaju narativ koji promoviraju Ukrajina i njezini zapadni saveznici – da je Kijev preuzeo inicijativu u napadima dugog i srednjeg dometa, što u biti nije točno ma koliko ti napadi po Moskvu bili bili neugodni o čemu svjedoči i ovaj tekst. Rusija sada demonstrira sposobnost da nastavi nanositi značajnu štetu Ukrajini, opetovano probijajući najutvrđeniju protuzračnu obranu glavnog grada. A kada je to moguće, kakvo je tek stanje s obranom drugih ukrajinskih gradova?
Jučer je ukrajinski čelnik Volodimir Zelenski, nakon ruskih napada, ponovio kako misli da će rat završiti do zime ove godine. Odmah mu je replicirao Putinov glasnogovornik Dmitrij Peskov, odgovorivši mu kako rat u Ukrajini “može biti završen do kraja dana” ako Zelenski naredi povlačenje ukrajinskih snaga “iz ruskih regija”. Kijhev dobro zna što mora učiniti – konstatirao je Peskov.
(Moskva, podsjećam, zahtijeva povlačenje ukrajinskih snaga iz Donjecke regije kao uvjet za prekid rata, tvrdeći kako je dogovor o tome postignut na sastanku Putina i Trumpa na Aljasci.)
Što se pak tiče spomenutih noćašnjih ukrajinskih napada u Lenjingradskoj regiji, Peskov je danas novinarima rekao kako će odgovor ruskih oružanih snaga na ukrajinske udare biti sustavan i da je već počeo. Uostalom, rekao je Peskov dalje, „SVO se i provodi kako više ne bi bilo ovakvih ukrajinskih napada“ bilo gdje u Rusiji (pogledaj video iznad).
Schroeder stigao u Rusiju
I za sam kraj – još jedna zanimljivost. Jučer su pojedini njemački mediji (televizija NTV i medij Stern) objavili kako su njihovi dopisnici u utorak primijetili 82-godišnjeg bivšeg njemačkog kancelara Gerharda Schroedera u luksuznom hotelu Kempinski, u blizini Kremlja.
Ili je došao s namjerom da nazoči spomenutom SPIEF-u u Sankt Peterburgu, ili ima namjeru prenijeti određene poruke europskih dužnosnika koji nikako ne uspijevaju pronaći svog zajedničkog pregovarača s Moskvom ali bi željeli Putinu nešto poručiti – naravno diskretno.
Na kraju ću ponovit svoj jučerašnji zaključak, jer on će, prema mom mišljenju vrijediti još dugo.
Moskva sinoćnjim napadom na Kijev (i mogućim nastavkom istih koji mogu i ne moraju uslijediti ali će svakako održavati pojačanu napetost unutar stanovništva) želi potaknuti demoralizaciju ukrajinskog društva, jačanje osjećaja “treba nam mir pod svaku cijenu”, poticati nezadovoljstva vlastima koje ih nisu u stanju zaštititi od ruskih napada, povećati opću depresiju u društvu i potkopati vjeru u konačnu pobjedu. Zapravo – ono isto što Ukrajina želi potaknuti unutar ruskog društva svojim čestim napadima dronovima.
Blic analiza Zorana Metera: Sastanak iza zatvorenih vrata u Kremlju: Moskva šalje poruku Europi što slijedi
Stoga će se na kraju sve svesti na to, tko će u ovoj neviđenoj geopolitičkoj igri velikih uloga i globalnog karaktera biti odlučniji i otporniji. Možda još i više – tko će se prvi istinski prestrašiti. Ukoliko se pak nitko ne prestraši slijedi mrak – ne samo u Europi.
