Još jedna pravosudna blamaža: Slučajna dodjela predmeta ili algoritam za prevaru Hrvata

Na potrebu reforme pravosuđa ukazuje se još od 2000. godine, kada je Hrvatska narodna stranka uz veliku kampanju, putem reklamnih plakata i javne promidžbe, ukazivala na to kako je nužno provesti cjelovitu i učinkovitu reformu pravosuđa, koju, nažalost, do danas nismo dočekali.

Na potrebu reforme u pravosuđu ukazuju i novinari i zviždači – prijavitelji korupcije, koji redovito argumentirano navode kako u pravosuđu zapravo ništa ne funkcionira. Ali sve je to uzalud jer čini se da, što je veća zbrka u pravosuđu, to su dionici trodiobe vlasti zadovoljniji i sretniji.

Kako bi se zamaglile oči javnosti, i kako bi stranka na vlasti građane uvjerila da joj je stalo do nepristranog i objektivnog pravosuđa, izmislila je inovaciju pod nazivom automatska dodjela spisa koja bi trebala podrazumijevati isključivanje svakog subjektivnog i osobnog utjecaja na odluku kojem će sucu doći koji sudski predmet. No funkcionira li to u praksi baš tako? Slučajni odabir sudaca ili stečajnih upravitelja nimalo nije slučajan, već je zapravo perfidno smišljen kako bi se prevario sustav.

Slučajna pogreška

Zakonodavac tumači da metodom slučajnog odabira neće biti moguće dodjeljivati predmete onim sucima koji imaju interes da određeni sudski predmet dobiju i ureduju u korist svojih znanaca ili prijatelja ili iz nekog sličnog interesa. Međutim, iz prakse je sasvim jasno da ta metoda uopće ne funkcionira. Već analizom dodijeljenih predmeta određenim sucima nužno se nameće pitanje nefunkcionalnosti toga sustava. Dokazuje to i jedna stranka koja nam je ispričala kako se na sudovima postiže da predmet dođe određenom, izabranom sucu. Razočarana dugogodišnjim neučinkovitim suđenjima u svojim predmetima, krajnje očajna, zamolila je u sudskoj pisarnici da njezinu tužbu dodijele sucu “koji neće biti korumpiran i pristran”, a sve zato što tijekom tridesetogodišnjih sudskih postupaka nije uspjela ishoditi nikakvu sudsku presudu u svoju korist. Naime, i to je jedan od načina egzekucije građana u Hrvatskoj, nikada ne riješiti sudski spor, sve u interesu jedne strane u postupku. Da bi se to postiglo, slučajni odabir sudaca mora biti izigran.

Impozantna imovina ustavnih sudaca: Šeparović ima četiri stana, Kušan štednju od 250.000 eura

Djelatnica sudske pisarnice (koju nećemo imenovati zbog njezine zaštite) objasnila je kako se taj algoritam uspješno može prevariti. Naime, sudac se u sudskom predmetu dodjeljuje slučajnim odabirom, no kada se više puta u sustavu za isti predmet zatraži dodjela suca, zbog slučajne pogreške u odabiru ili nečeg sličnog, u konačnici se dođe do željenog suca.
Gotovo potpuno isto funkcionira i “slučajni odabir” povjerenika u stečajnim postupcima i stečajnih upravitelja, koji naravno nije nimalo slučajan.

Pravilnik o pretpostavkama i načinu izbora povjerenika metodom slučajnoga odabira treba funkcionirati tako da slučajnim odabirom povjerenika građani budu potpuno zaštićeni od mita i korupcije. Međutim, kao i sve drugo u hrvatskom pravosuđu, i ova je metoda zapravo bacanje prašine u oči jer niti je slučajna niti je regulirana algoritmom koji bi trebao biti neprobojan.

Nasumičan izbor

Inače, pokušati razumjeti kako funkcionira taj navodni algoritam za dodjelu spisa složeniji je zadatak od otkrivanja principa formiranja tečaja kriptovalute – bitcoina. Navedenom metodom “slučajnog odabira” tako je, na primjer, svojedobno sve stečajne postupke tvrtki Ivića Pašalića i Zdravka Pašalića dobio čuveni stečajni upravitelj Damir Mikić. Kako to?

Stečajni upravitelj Damir Mikić vodio je stečaj nad tvrtkama Adriadrvo d.o.o. i Zagrebdrvo d.o.o. i nad stečajnom masom iza Simpa d.o.o. – tvrtke u vlasništvu Zdravka Pašalića. Stečajni upravitelj Damir Mikić utvrdio je da tvrtke u vlasništvu braće Pašalić nemaju imovine pa je nad tvrtkom za preradu drva i proizvodnju lijepljenih ploča kojom su upravljala braća Ivić i Zdravko Pašalić stečaj otvoren i zatvoren. No na istome mjestu, u istim halama, i danas posluje trgovačko društvo Mundus Viridis d.o.o., vlasništvo Ivića Pašalića, koje se bavi proizvodnjom namještaja. Kako je nekretnina ispala iz stečajne mase, i to u stečajnim postupcima otvorenima zbog višemilijunskih dugova, vjerojatno najbolje zna stečajni upravitelj i odvjetnik Damir Mikić, vlasnik čak pet vrijednih stanova u Zagrebu, više poslovnih prostora i vikendice, koji je metodom “slučajnog odabira” te stečajeve vodio.

Zanimljivo je da su navedene tvrtke locirane i na različitim područjima trgovačkih sudova pa nije jasno kojom je to metodom slučajnog odabira uvijek izabran isti stečajni upravitelj, i to baš u svim tvrtkama istoga vlasnika (u ovom slučaju političkog moćnika), a da i nemaju sjedište na istim lokacijama i ne pripadaju istim trgovačkim sudovima prema svojem sjedištu. U drugom slučaju, sudac Općinskog suda u Sesvetama “metodom slučajnog odabira” dobio je na rješavanje sve predmete jedne stranke zaprimljene na Općinskom sudu u Sesvetama, što se može usporediti s izvučenih četiri, pet rednih loto brojeva u Hrvatskoj lutriji.

Regulirana metoda

Iz obrazloženja Pravilnika o radu u sustavu eSpis zaključuje se da se predmeti sucima dodjeljuju na temelju šifrarnika, rasporeda po oznakama spisa, složenosti spisa i slično. Međutim, nije jasno kako je sudac Općinskog suda u Sesvetama Lovro Tomičić “metodom slučajnog odabira” dobio na rješavanje istodobno i građanski i zemljišnoknjižni predmet i predmet u pojedinačnom ispravnom postupku, odnosno čak šest predmeta u kojima je ista stranka, a koji su različite složenosti i drugačijeg šifrarnika. Kakvu mogućnost kontradiktornog sudskog postupka uopće daje suđenje u kojem se svi predmeti jedne stranke dodjeljuju isključivo jednom sucu. Kako je to uopće moguće s obzirom na algoritam kojim je regulirana metoda slučajnog odabira, osim ako sve to ne budi sumnju u izravnu korupciju i namještanje?

Identična je situacija i na Trgovačkom sudu u Zagrebu, čija sutkinja Ljiljana Tomić uspješno drži spise jedne stranke u svojoj ladici dugi niz godina. Tijekom svih tih godina, baš za tu stranku, sutkinja Tomić nije zakazala ni jedno ročište. Kako je sutkinja Ljiljana Tomić “slučajnim odabirom” izabrana baš u svim predmetima te iste stranke nije poznato, jer algoritam dodjele predmeta sucima sigurno ne bi smio tako funkcionirati, a još je manje jasno zašto je, kada je protustranka iz tih predmeta podnijela tužbu protiv iste osobe koja je prethodno bila tužitelj, a predmet je dodijeljen “slučajnim odabirom” opet istoj sutkinji, tada sudska rasprava zakazana nakon samo mjesec dana od dodjele predmeta.

Prošao je neokrznuto u velikoj hajci Zdravka Mamića i sad juriša na vrlo važnu funkciju

Iz svega navedenoga više je nego jasno da možda i postoji algoritam koji regulira dodjelu sudskih predmeta sucima, ali on je više nego dobro razrađen kako bi se predmet dodjeljivao onim sucima od kojih se očekuje da rješavaju spise po dogovoru ili pak da ih nikad ne riješe. Očito je da nikakve pravne sigurnosti ni pravne stabilnosti ne može biti, niti postoji “slučajnost” u hrvatskom pravosuđu. Zapravo, sve što se u hrvatskom pravosuđu događa itekako je dobro isplanirano i točno se zna, i to već u trenutku kada se građanin odluči podnijeti tužbu, komu će ta tužba ili prijedlog biti dodijeljeni, a prema tome se može očekivati i uspjeh u sporu.

Ista metoda

Tužna je istina da neki građani nikada, ma koliko se trudili i ma kakve dokaze imali, neće uspjeti u sporu jer im to metoda “slučajnog odabira” jednostavno ne dopušta. Ta metoda izvrsno služi svrsi kako bi sudski predmet uvijek dobio onaj sudac, stečajni upravitelj li povjerenik koji će ga riješiti upravo onako kako treba, i to u korist nalogodavca.
Slučajni odabir na sudovima ne postoji!

Sve navedeno ukazuje i dokazuje da sudstvo nije ni slobodno ni neovisno. Unatoč brojnim packama Europskog suda za ljudska prava i Suda Europske unije, stanje u hrvatskom pravosuđu ne mijenja se. Gotovo je identična situacija i na visokim sudovima. Na upit postavljen Ustavnom sudu o statusu ustavne tužbe, odgovor je da svi predmeti najprije idu jednom sucu koji procjenjuje treba li zaprimljene tužbe rješavati ili o njima treba odlučivati. Takvom metodom, za koju se još ne zna po kojem algoritmu funkcionira “osim po babi i stričevima”, dolazi se do rezultata da su ustavne tužbe kolegama odvjetnicima, bivšim predsjednicima Ustavnog suda i Vrhovnog suda promptno usvojene i nezakonite presude ukinute, dok drugim građanima ustavne tužbe uopće ne dolaze na red za odlučivanje jer ih neki ustavni sudac kojem su “slučajnim odabirom” dodijeljene gotovo sve u startu odbacuje, a da Ustavni sud uopće nije pogledao predmete nižestupanjskih sudova ili ulazio u srž predmeta. Opisanim metodama diskriminacija se u hrvatskom pravosuđu pred gotovo svim sudovima povećava, a u građanima buja nezadovoljstvo.

Stvarnost je potpuno drugačija od algoritma

Algoritam dodjele postupka povjereniku, stečajnom upravitelju ili sucu dio je sustava eSpis i skup je definiranih pravila za automatsku nasumičnu dodjelu postupka. Metoda slučajnog odabira način je izbora povjerenika korištenjem posebne funkcionalnosti sustava eSpis. Automatski nasumični izbor jest izbor povjerenika na temelju definirane težine postupka, utvrđene šifrarnikom u sustavu eSpis i ukupne težine svih postupaka u kojima je povjerenik imenovan.

Dodijeljena težina postupka definirana je težinom postupka koji se dodjeljuje povjereniku unutar sustava eSpis, a iskazuje se brojem jedan. Navedeno opisuje Pravilnik o pretpostavkama i načinu izbora stečajnih upravitelja, povjerenika i sudaca slučajnim odabirom. Naravno da ništa navedeno u tom pravilniku nije istinito, stvarnost je potpuno drugačija.