Bio je to brutalno dug put do Svjetskog prvenstva za Iran, s previše vremena u ranim fazama provedenim na putovanju autobusom, s kojeg su igrači svjedočili šteti koju je prouzročio rat u kojem se njihova zemlja nalazi.
S obzirom da je nacionalna nogometna liga suspendirana od veljače zbog američkih i izraelskih zračnih napada, a značajna skupina domaćih igrača nema dovoljno kondicije, prošli je mjesec uslijedilo putovanje dugo 2000 milja do trening kampa u Antalyji, na južnom kraju Turske. Počelo je na iranskom nepredvidivom cestovnom sustavu jer se zračni prostor smatrao nesigurnim. Odred se od tada nije vratio kući.
Vrijeme u Turskoj donijelo je rad na pokušaju da se malo osposobi za igrače koji nisu igrali natjecateljski nogomet sedam tjedana, a šutljivi menadžer momčadi Amir Ghalenoei smatra da se samo 25 posto fizičkog ‘manjaka’ može nadoknaditi u to vrijeme. Znat ćemo više kada igraju s Novim Zelandom u ranim jutarnjim satima utorka.
Treninzi u teretani ne mogu riješiti neizreciv psihološki utjecaj događaja kod kuće. Iran je još uvijek u stanju žalosti za tisućama ubijenih u protuvladinim prosvjedima u siječnju i kasnijem ratu koji su pokrenuli SAD i Izrael. To uključuje 120 ubijene djece kada su njihovu školu nenamjerno bombardirali Amerikanci.
Sukob je donio lomove unutar odreda, između onih koji su pokazali simpatije prema prosvjednicima i onih čija nevoljkost da govore o tome odražava željezni stisak koji despotska Islamska revolucionarna garda ima nad iranskim FA-om.
Disidentstvo donosi cijenu. Najbolji nacionalni napadač, Sardar Azmoun, isključen je s turnira zbog percipiranog ‘čina nelojalnosti’ prema vladi. Njegov ‘zločin’ je bio objaviti slike na kojima se rukuje sa šeicima Dubaija i Abu Dhabija nakon što se pridružio klubu iz UAE iz Bayer Leverkusena.
Iranski igrači treniraju u Anataliji u Turskoj uoči Svjetskog prvenstva u pokušaju da poboljšaju svoju kondiciju. Nacionalna domaća nogometna liga suspendirana je od veljače zbog američkih i izraelskih zračnih napada
U središtu pažnje su iranski igrači u pripremama za Svjetsko prvenstvo
To je natjeralo trenerski tim na naporne i prilično komične napore da pronađe zamjenskog napadača, prije nego što je naletio na igrača belgijske lige rođenog u Njemačkoj čija je teta glamurozna iranska TV zvijezda.
Dennis Eckert, bivši njemački igrač do 19 godina koji igra za Standard Liege, nije imao putovnicu kada mu je pristupio iranski FA. Kao ni njegov otac, koji je napola Iranac i čiji je vlastiti otac Iranac preminuo. Teta, Anahita Dargahi, uskočila je kao posrednica u Teheranu kada su kotači birokracije zamrli.
Eckertov otac otputovao je u Iran na DNK test koji mu je pomogao osigurati putovnicu i otvorio put da njegov 29-godišnji sin dobije svoju putovnicu i postane kvalificiran. Uzet će ime svoje tete – i postati Dennis Dargahi – za turnir.
“Nisam mislio da će se to dogoditi”, rekao je Eckert Gol Bežana podcast. ‘Pokušali smo to shvatiti, a onda je kontakt s FA-om prekinut. Nisam siguran da je bilo lako to ostvariti.’ Napadač, koji ne govori farsi, rekao je podcastu da želi pokušati.
Iako su sve osim četvorice momčadi za Svjetsko prvenstvo bazirane u Iranu, u momčadi se dovoljno govori engleski da bi Eckert mogao shvatiti glavni taktički plan za Iran, koji je u skupini s Novim Zelandom, Egiptom i Belgijom.
Možda i nije tako nijansirano. Ghalenoei, najuspješniji iranski klupski menadžer svih vremena, ima reputaciju da ide dugo, iako će odsutnost 6ft 1in Azmouna biti prepreka, iako je talismanski napadač Mehdi Taremi još uvijek na slici. Ovo je najstarija iranska momčad koja je ikada nastupila i jedna od najstarijih na turniru – s prosječnom dobi od 29,8 godina i samo jednim mladim igračem u svojim redovima.
Neuspjeh u dovođenju nove generacije koja bi odgovarala daleko jačoj momčadi iz 1978. koja je remizirala sa Škotskom u Argentini 1-1 odražava lumpenistički način na koji iranski FA pod utjecajem države nadzire stvari.
Standard stadiona i objekata za trening je loš. Mnogi mladi igrači moraju se pridružiti vojnim klubovima u ključnoj fazi svog razvoja zbog obvezne vojne službe u Iranu. Krvljenje mladih igrača nije dio kulture.
Iran je pozvao Dennisa Eckerta, sada Dennisa Dargahija, njemačkog igrača belgijske lige čija je teta glamurozna iranska TV zvijezda
Iranski najbolji napadač, Sardar Azmoun, isključen je sa Svjetskog prvenstva zbog percipiranog ‘čina nelojalnosti’ prema vladi kada je objavio slike sebe kako se rukuje sa šeicima iz Dubaija i Abu Dhabija nakon što se pridružio klubu iz UAE iz Bayer Leverkusena
Ali momčad svakako ima vanjske motivacijske čimbenike. SAD i FIFA jedva da su Irancima priuštili manje poštovanja – bili su prisiljeni napustiti bazu za trening u Kaliforniji jer se smatralo da je preblizu kampu Sjedinjenih Država, a zatim im je rečeno da moraju ući i napustiti SAD unutar dana u tri navrata kada su putovali u SAD na utakmice grupne faze. Iranskim navijačima odbijene su vize za putovanje.
Momčad će igrati dva puta u Los Angelesu – domu najveće svjetske iranske dijaspore, čiji je veći dio usredotočen na takozvanu ‘Tehrangeles’ četvrt Westwood. Ali čak iu toj zajednici postoji podjela oko toga treba li ili ne podržati tim koji se smatra predstavnikom represivnog i omraženog režima.
Mnogi vide prisustvo tima kao priliku da slave svoju domovinu i njenu kulturu. Kafić Meymuni, društveno središte Tehrangelese zajednice, organizirat će događaje Watch Party za iranske utakmice, oslanjajući se na modernu perzijsku kuhinju po kojoj gradi reputaciju.
‘Tijekom ovih teških vremena kod kuće, pokušali smo biti središnja točka za dijasporu’, kaže osnivačica kafića, Shaheen Ferdowsi. ‘Ljudi mogu imati različita mišljenja o tome kako podržati momčad, ali naše je mišljenje da se u teškim trenucima okupljate – a ovo je takvo vrijeme.’
Na obližnjem Perzijskom trgu Mohammad Karimi se osjeća drugačije. ‘Tim predstavlja omraženi režim i ja ih neću priznati’, kaže. ‘Neću dati režimu zadovoljštinu.’ Na prvoj utakmici SAD-a protiv Paragvaja bilo je prosvjeda protiv režima.
Ali Soraya Sebghati, još jedna članica zajednice, također vidi iranske igre u LA-u kao priliku za povezivanje dijaspore. ‘Tim je ujedinitelj’, kaže ona. ‘Postoji emocionalni dio toga koji zbližava sve etničke skupine u našoj zajednici. Postoji strast oko Svjetskog prvenstva. Ljudi će gledati momčad koja igra u LA-u i pomisliti: “To smo mi. Oni su naši ljudi.”‘
U ‘Tehrangelesu’ ima manje anti-Trumpovih osjećaja nego što biste mogli zamisliti, iako se mnogi gnušaju američke politike koja je uništila staru zemlju.
Iranski protivnici vjeruju da će velika iranska zajednica napraviti razliku. Novozelandski menadžer Darren Bazeley očekuje da će se 50.000 Iranaca sliti na stadion u Los Angelesu kada se momčadi sastanu, što Kiwise čini uvelike gostujućim timom.
Iranski izbornik Amir Ghalenoei (u sredini) i potpredsjednik njihovog nogometnog saveza Mehdi Mohammad Nabi drže slike djece navodno ubijene u američkim i izraelskim napadima u Iranu, prije prijateljske utakmice protiv Kostarike u Turskoj u ožujku
Mještani bodre reprezentaciju Irana za Svjetsko prvenstvo dok napuštaju Tijuanu u Meksiku kako bi krenuli u SAD na svoju prvu utakmicu Svjetskog prvenstva protiv Novog Zelanda u Los Angelesu
Ghalenoei i iranski napadač Mehdi Taremi održavaju tiskovnu konferenciju u Los Angelesu u nedjelju uoči prve utakmice Svjetskog prvenstva
Bit će javnih prosvjeda i svjetla reflektora padat će na Irance gdje god krenu. Njihovu treću utakmicu, protiv Egipta u Seattleu, lokalni organizatori su proglasili ‘LGBTQ+ utakmicom proslave’ iako istospolne veze mogu dovesti do smrtne kazne u Iranu, a egipatski zakoni često se koriste za kazneni progon LGBTQ+ osoba. Očekujte da će Ghalenoei odbaciti sva pitanja nenogometne prirode. On nije govornik.
Nijedan tim ovdje nije se morao nositi s toliko vanjske buke kao Iran. Njihovi navijači se samo nadaju da će ih neravnine na putu i javno ponižavanje inspirirati, jer postoje vrlo realni izgledi da se sastanu sa SAD-om ako uđu u osminu finala.
Kako bi ih bilo slatko pobijediti. ‘Da’, rekao je mrtvi Ghalenoei o tom mogućem ishodu. ‘Prihvaćamo tu mogućnost.’
