U posljednjih osamnaest mjeseci većina razgovora s upravama hrvatskih kompanija započinje na isti način – pitanjem o umjetnoj inteligenciji. Narativ o tehnološkoj revoluciji postao je sveprisutan, a pritisak da se usvoji najnoviji trend nikada nije bio veći. No stvarni razgovor, onaj koji uistinu odlučuje hoće li kompanija u idućih pet godina rasti ili stagnirati, uopće nije o umjetnoj inteligenciji. On se vodi oko fundamentalnog pitanja: je li organizacija spremna odgovoriti na sve izazove koji će biti pred njom i može li podnijeti potrebne promjene, pri tome zadržavajući stabilnost poslovanja?
Prije desetak ili petnaest godina stabilnost poslovanja je bilo puno jednostavnije postići. Ciklusi planiranja bili su predvidljivi, ritam tržišta sporiji, ulazak konkurencije na tržište je bio puno zahtjevniji, izvora podataka bilo je manje, ali i manje šuma. Odluke su se mogle donositi kvartalno, godišnje ili srednjoročno, s visokom dozom sigurnosti.
Danas gotovo ništa od tog modela više ne funkcionira. Tržišta se mijenjaju iz tjedna u tjedan, regulativa se postrožuje preko noći i ne može pratiti ritam promjena na tržištu, lanci opskrbe stalno su pod pritiskom, tehnologija ima sve veći utjecaj na poslovanje, sigurnosni rizici sve su izraženiji, a očekivanja klijenata postala su nepredvidljiva. Mnoge kompanije koje su nekada smatrane stabilnima danas su zapravo krhke. Veličina organizacija često postaje njihov nedostatak, a ne prednost. Najgore je što menadžment toga često nije svjestan sve do trenutka prve ozbiljne kušnje. Zato indikatori stabilnosti i financijskog uspjeha više nisu dovoljni. Otpornost poslovanja postala je nova, ključna mjera zrelosti svake organizacije.
Kada se u poslovnom svijetu govori o otpornosti, fokus se često stavlja na upravljanje krizama, diverzifikaciju rizika ili kibernetičku sigurnost. Sve su to važne teme i čine dio otpornosti, ali prvenstveno predstavljaju obrambene mehanizme. Otpornost poslovanja, u strateškom i operativnom smislu, puno je šira i dublja od toga.
Otporna organizacija je ona koja se može nositi s promjenama okruženja, nestabilnosti tržišta i ostalih parametara koji imaju utjecaj na poslovanje, bez obzira na amplitudu i brzinu tih promjena. Otporna organizacija donosi odluke na temelju točnih podataka u stvarnom vremenu, sposobna je prilagođavati procese potrebnom brzinom, bez velikih unutarnjih potresa i rasti bez proporcionalnog povećanja operativne složenosti i previsokih troškova. Takva otpornost nije rezultat odluke, jednokratnog projekta niti reaktivne mjere uvedene nakon problema. Ona proizlazi iz načina na koji je kompanija postavljena – strukturalno, upravljački i kulturno.
Prvi preduvjet otpornosti jest jasna podjela odgovornosti u donošenju odluka. Uprava može kvalitetno upravljati organizacijom samo ako u svakom trenutku ima pouzdan pregled poslovanja, tržišnih okolnosti i ključnih pokazatelja i ako može odluke donositi i provoditi brzinom koja je potrebna da poslovanje ostane stabilno. To podrazumijeva jasno definirane procese, lišene kompleksnosti, podatke koji su točni, ažurni i povezani kroz cijelu organizaciju. Kada podaci dolaze iz nepovezanih izvora, ne sadrže sve potrebne informacije ili se temelje na prošlosti, odluke se često donose na temelju pretpostavki. U stabilnim vremenima to je bio rizik, a u današnjem okruženju predstavlja ozbiljnu prijetnju poslovanju.
Jednako su važni i procesi koji omogućuju promjenu. Najotpornije kompanije imaju jasno definirane procese, ali oni nisu rigidni. Mogu se prilagoditi novom poslovnom modelu, regulatornim zahtjevima ili promjenama u lancu opskrbe bez potrebe za potpunim reorganizacijama. Organizacija je efikasna, proces donošenja odluka na svim razinama brz, a same odluke su temeljene na aktualnim modelima i prate dinamiku promjena.
Suprotno tome, u mnogim organizacijama ključna znanja i dalje ostaju zarobljena u glavama pojedinaca ili u nepreglednim tablicama koje nitko drugi ne razumije, resursi se troše na internu administraciju, proces donošenja odluka je spor i temeljen na pogrešnim podacima i izračunima. Kada u takvim organizacijama ključni zaposlenik ode ili se tržišne okolnosti promijene, cijeli sustav postaje ranjiv.
Iza svega toga nalazi se ono što često nazivam krvotokom poslovanja. U današnje vrijeme niti jedna organizacija, ma koliko velika bila i kakve god resurse imala na raspolaganju ne može ostati konkurentna bez digitalnih temelja. I baš kako se niti jedna kuća ne gradi na način da prvo stavljamo krov ili da gradimo svaku prostoriju neovisno jednu od druge, tako i tehnologija može donijeti potrebne benefite, samo ako postoji jasna vizija, ako su koraci koje na putu digitalizacije radimo međusobno usklađeni i vode zajedničkim ciljevima, ako uzimaju u obzir sve parametre – od efikasnosti do pitanja sigurnosti.
Umjetna inteligencija je izuzetno moćna, ali dok god nije inkorporirana u svaki segment poslovanja nego se koristi točkasto kroz organizaciju, često predstavlja veću prijetnju nego korist poslovanju. Upravo zato tradicionalni alati poput ERP sustava danas nisu više samo tehnološko pitanje i alat koji znamo da moramo imati. Oni predstavljaju digitalni temelj na kojem onda možemo graditi digitalnu strategiju i operativnu otpornost.
Naravno, pod uvjetom da im tako pristupimo od početka, imajući u vidu njihovu ulogu u izgradnji poslovno otporne organizacije. I zato danas više ne govorimo o partnerima koji mogu uspješno implementirati jedan sustav, već o partnerima koji mogu pomoći u definiranju kompletne digitalne strategije, ali i uspješnoj implementaciji svih njezinih aspekata.
U našem radu u Span Evolveu svakodnevno vidimo razliku između kompanija koje su svjesne izazova i rizika koje donosi budućnost i ulažu sredstva u digitalne temelje i onih koje nisu. Organizacije s uređenom operativnom infrastrukturom danas intenzivno razgovaraju o korištenju umjetne inteligencije i automatizacije kao dijela operativnog modela, grade na njima strategiju ekspanzije poslovanja i širenju na nova tržišta. Druge i dalje troše dragocjeno vrijeme na rasprave o tome kolika im je stvarna vrijednost zaliha ili kolika je stvarna profitabilnost pojedinog artikla.
Posljedice takve krhkosti jasno se vide u praksi. Velika proizvodna kompanija može imati ambiciozan plan uvođenja naprednog planiranja proizvodnje temeljenog na algoritmima, ali projekt vrlo brzo zastaje ako podaci o zalihama odstupaju od stvarnog stanja, ako ne postoje podaci koji uključuju sve parametre na temelju kojih bi trebalo planirati proizvodnju, uključujući i one vanjske koji nisu pod kontrolom organizacije, ali utječu na njezino poslovanje.
Trgovački lanac može poželjeti otvoriti novi online prodajni kanal kako bi odgovorio na potez konkurencije, no ako prijenos narudžbi i usklađivanje cijena zahtijevaju ručni rad, ako se promotivne akcije ne kreiraju u stvarnom vremenu, ako se ne uzima u obzir točno vrijeme potrebno za nabavu robe i dostavu, rezultat nisu rast i agilnost, nego nezadovoljni kupci, preopterećeni zaposlenici i u pravilu nezadovoljavajući financijski rezultat. Slično tome, distributerska tvrtka može pokušavati donijeti odluku o promjeni cijena u trenutku rasta troškova, ali bez konsolidiranog pregleda profitabilnosti po kupcima i proizvodima te vanjskim faktorima koji utječu na troškove, analiza traje tjednima. Kada konačno bude gotova, tržište je već otišlo dalje.
U svim tim slučajevima problem nije nedostatak ambicije, strategije ili vizije. Problem je u slabim temeljima. Zato je važno razumjeti i gdje se u cijeloj priči nalazi umjetna inteligencija. Danas se AI često promatra kao univerzalno rješenje za strukturne probleme organizacije. Međutim, umjetna inteligencija bez kvalitetnih podataka, jasnih procesa i definiranih odgovornosti ne stvara otpornost. Ona samo ubrzava donošenje pogrešnih odluka. Ako algoritam hranite nesređenim podacima iz nepovezanih odjela, rezultat će biti tek sofisticiranije generirana pogreška. O pitanju sigurnosti koje ne uključuje samo curenje poslovnih informacija, nego i vanjske prijetnje prodora u poslovni sustav da ne govorimo.
Kompanije koje su prethodno investirale u svoje digitalne temelje, danas eksperimentiraju s umjetnom inteligencijom produktivno i uz mjerljiv povrat na investiciju. One koje su taj korak preskočile često se suočavaju s visokim troškovima i razočaravajućim rezultatima. Umjetna inteligencija nije zamjena za poslovnu otpornost – ona je njezina nadogradnja.
Upravo zato otpornost poslovanja nije tema rezervirana za IT odjele niti pitanje tehničke specifikacije. Riječ je o strateškoj temi koja se nalazi na stolu predsjednika i članova uprava. Odluka da se ulaže u kvalitetne procese, integrirane podatke i snažnu operativnu osnovu u konačnici određuje koliko će organizacija biti spremna za promjene koje dolaze.
U Span Evolveu zato razgovor s upravama ne počinje pitanjem koji softver implementirati, nego pitanjem koliko je poslovanje otporno i spremno za promjenu.
* Sadržaj omogućio Span Evolve
* Autor: Krešimir Mlinarić, direktor Span Evolvea, Microsoft Dynamics 365 partnera unutar Span grupe.
