Hodač po žici, ali zaljubljen u sebe: Nigerijčeva karijera između magije, promašenih trofeja i problema s poreznicima
Sjećate li se Jay Jay Okocha? Oni čija je kosa sada posijedila od vremena, ili je nemaju, nisu lako zaboravili njegov imidž i njegove evolucije s loptom zalijepljenom za noge, pa makar bio i kralj cirkusa. Bilo je to Svjetsko prvenstvo 1994., ono u Sjedinjenim Državama: brutalna vrućina i vlaga kao da ste usred džungle. Ni daška zraka. Ako stavite sirovi odrezak na asfalt, pet minuta kasnije vidjet ćete da je savršeno pečen. Italija Arriga Sacchija bila je u nedoumici, usred kontroverzi oko formacije i igrača na terenu, zahtjeva za obećanim spektaklom, ali od kojeg nije bilo ni sjene i mišića koji su visjeli poput ispuhanih balona. Azzurri su skupinu savladali bez poteškoća i put je nastavljen uz tisuće nedoumica. U osmini finala susreli su se s Nigerijom, reprezentacijom u usponu koja je znala spojiti tehniku i brzinu. Nije izgledao kao miran dan, utorak, 5. srpnja 1994. Na stadionu Foxboro u Bostonu reklamni je pano najavljivao uprizorenje istine.

