Objava stranca po imenu Adam ovih je dana privukla veliku pozornost članova Facebook grupe “Otok Hvar”. Uoči povratka na otok, gdje će ovoga ljeta ponovno boraviti nakon više od dva desetljeća, odlučio je pronaći ljude koji su mu 2003. godine pomogli u jednom od najtežih trenutaka njegova života.
Tijekom boravka na Hvaru doživio je tešku nesreću vozeći skuter od jednog kraja otoka do drugog. Slomio je nogu i ostao ležati uz cestu, na velikoj vrućini, daleko od pomoći i bez mogućnosti da sam riješi situaciju.
Tekst se nastavlja nakon oglasa
Tada mu je u pomoć priskočila taksistica koja ga je pronašla uz cestu. Donijela mu je vodu i kišobran, organizirala prijevoz do ambulante te mu tijekom oporavka donosila hranu i pravila društvo, iako nisu govorili istim jezikom.
Njena pomoć nije stala na tome. Dok se liječio u splitskoj bolnici, poslala je svog sina da mu dostavi prtljagu iz Hvara. Mladić je potom ostao uz njega, pomogao mu podići novac s bankomata i pobrinuo se da bude spreman za povratak kući.
Adam je napisao kako su oboje odbili primiti novac za svoju pomoć.
– Rekao mi je samo da želi da pronađem smisao u svojoj ozljedi i da se vratim i ostanem s njim i njegovom majkom kada se vratim – prisjetio se.
Nažalost, nekoliko mjeseci nakon povratka izgubio je njihove kontakte te ih više nikada nije uspio pronaći.
Sada, 22 godine kasnije, ponovno dolazi na Hvar i nada se da će mu netko pomoći pronaći obitelj koja mu je nesebično pomogla. Uz objavu je priložio i dvije fotografije sina snimljene 2003. godine.
Odgovor nije dugo čekao.
U komentarima se javila žena po imenu Eva, koja tvrdi da je upravo ona taksistica koja mu je tada pomogla.
– Hvala vam svima. Takvi smo i ne može nas nitko i ništa promijeniti. Adamu želimo svu sreću. Može biti sretan što ga u onom zavoju na staroj cesti u Selcima na Hvaru nije pregazio veliki Čazmatransov autobus. Trčala sam ispred autobusa kako bih ga zaustavila, a u kombi-taksiju tada su mi bili gosti iz Slovenije. Bila je to neplanirana vožnja po pozivu iz Staroga Grada. Vjerujem da nas je sam Bog poslao tamo, do mladog stranca koji je nakon pada s motora ležao sa slomljenim nogama. Više mi danas znači što smo napokon čuli za njega nego milijun eura. Sretno i vidimo se, bit će nam drago – napisala je.
Nakon toga detaljnije je opisala događaj koji joj se, kako kaže, trajno urezao u sjećanje.
– Vozila sam žuti kombi Mercedes i tek smo bili počeli raditi. Na staroj cesti, u zavojima kod Selaca na Hvaru, naišla sam na gospodina Adama kako nepomično leži pokraj unajmljenog motora sa slomljenim nogama. Zaustavila sam vozilo puno gostiju iz Slovenije koji su sa sobom imali bicikle. Putovali smo iz Staroga Grada prema Hvaru. Gosti su bili u šoku i pomagali su upozoravati vozače da netko ne naleti na nas iza zavoja, dok sam ja trčala uzbrdo prema Hvaru kako bih zaustavila autobus Čazmatransa da ne naleti na njega i na nas. Pozvala sam Hitnu pomoć iz Staroga Grada, a u pomoć su stigli i moj suprug i sin. Kasnije sam mu u ambulantu donijela Coca-Colu, vodu, čokoladu i nešto slano. Nakon obrade prevezen je iz Jelse u splitsku bolnicu izvanrednim katamaranom. Tražili smo gdje je bio smješten kako bismo preuzeli njegove stvari, obavijestili iznajmljivače i dostavili mu sve što mu je trebalo u bolnicu. Moj sin Mato odlazio je do njega i pomagao mu. Nekoliko dana poslije po njega je došla hitna služba iz njegove zemlje i odvezla ga kući – prisjetila se Eva.
Moja reakcija na članak je…
