Da su Splitska vrata područje povećane opasnosti za sigurnost plovidbe zna se dugo. Točnije, barem dvanaest godina. Toliko na stranicama nadležnog ministarstva stoji dokument u kojem to piše, no to je sve.
Ovo je javno obznanjeno u dokumentu koji se zove “Prometno-plovidbena studija Plovno područje Split, Ploče i Dubrovnik”. Studiju koju je naručila država, izradio Pomorski fakultet Sveučilišta u Rijeci, platili porezni obveznici, a objavilo Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture. Studija iz 2014. godine.
Na stranici 25 istog dokumenta gotovo proročanski stoji: “S obzirom na očekivano povećanje pomorskog prometa, posebno onog povezanog s turizmom, bez poduzimanja odgovarajućih dodatnih mjera upravljanja plovidbom učestalost nezgoda, i sudara i nasukanja, može se samo povećati.”
U studiji je navedeno kako su Splitska vrata najprometniji i najuži dio prilaza luci Split. Ondje se susreću linijski brodovi, katamarani, jahte, jedrilice, turistički brodovi, gliseri i brodice. Ljeti to nije romantična razglednica s mora, nego prometni čep na vodi, podsjeća u svom tekstu novinar i kolumnist Goran Vojković.
Prije dvanaest godina bila doduše jedna druga vlast, ministar pomorstva bio je Siniša Hajdaš Dončić. Poslije je došao Oleg Butković. Godine su prolazile, brodova je bilo sve više, posebno turističkih, a situacija je danas bitno gora nego kada je studija pisana. Samo se čekalo da u vruće doba ljeta, u nervozi, gužvi, smjenama posada, pritisku reda plovidbe i svemu onome što ide uz sezonu na Jadranu, netko napravi pogrešku. Posljedica: četvero mrtvih u jedrilici, četvero ozlijeđenih i, za sada, jedan uhićeni, časnik s katamarana, uništeni životi, karijere…
Tko je kriv pokazat će istraga
Krivnju za tragediju odredit će istraga i sud. I ne samo zato što je to pravno korektno, nego zato što je na moru sudar rijetko jednostavna priča u kojoj je jedan potpuno kriv, a drugi potpuno nevin.
– Na moru se brodovi kreću u prostoru. Imaju brzinu, kurs, zanošenje, val, vjetar, vidljivost, vrijeme reakcije, zaustavni put i manevarske sposobnosti. Brod koji ima obvezu maknuti se mora se maknuti pravodobno i jasno. Ali ni brod koji ima pravo puta ne smije samo tvrdoglavo držati kurs i čekati da drugi pogriješi do kraja. I on mora reagirati – podsjeća Vojković.
Pravilo je da se brod na mehanički pogon mora ukloniti jedrilici koja u tom trenutku plovi na jedra, jer jedrilica ovisi o vjetru, ima drukčije manevarske mogućnosti i sposobnosti i ne može se ponašati kao brod na motorni pogon.
– Jedno je kada imate jednu jedrilicu i jedan brod. Drugo je kada u ljetnom danu imate stotine jedrilica, brodica, jahti, glisera, turističkih brodova, katamarana i trajekata koji svi prolaze istim uskim morskim vratima. Pravila i dalje vrijede, naravno. Ali njihova primjena postaje teža – navodi dalje Vojković koji dodaje i ostale potencijalne faktore koji mogu pridonijeti nesreći poput boravka u sparnoj kabini, ranog ustajanja i umora, primjerice sunca koje udara sa svih strana, vidljivost postaje otežana…
– U takvim uvjetima nesreća samo čeka. Čeka jednu krivu procjenu. Jedan zakašnjeli manevar. Jedan pogled u pogrešnom smjeru. Jednu sekundu predugo uvjerenje da će se onaj drugi maknuti. Jedan trenutak u kojem čovjek, jednostavno, nije bio bolji od umora, vrućine i gužve – navodi Vojković.
Postojale su jasne mjere i preporuke
Države bi stoga trebale imati studije, propise, službe i ljude koji se bave sigurnošću plovidbe. Razlog, zgodno navodi Vojković, nije da bi nakon tragedije svi pametovali ili nekoga poslali u zatvor, nego zato da bi se rizik smanjio prije nego što netko pogine, tj. da nitko ne pogine.
– A studiju smo imali. Napisali su je ljudi s Pomorskog fakulteta u Rijeci, ljudi koji znaju brodove, znaju prolaze, znaju gužvu i znaju što znači kada se u uskom prostoru nađe deset profesionalaca i stotine ljudi različitog iskustva na plus 35 stupnjeva.
U studiji su napisali konkretne mjere. Ne općenite fraze o potrebi “podizanja razine sigurnosti”, nego vrlo konkretne prijedloge: ograničenje brzine, područje povećanog opreza, zabranu sidrenja, obvezu javljanja VTS službi, upozorenja kod mimoilaženja i jasnije usmjeravanje malih plovila. Za one malo manje strpljive političare, sve je bilo sažeto i u prezentaciji, koja je također objavljena. Najvažnije navodimo uz ovaj tekst – navodi dalje Vojković:
Iz propisa i pomorskih karata može se vidjeti da je od tog paketa mjera provedeno malo ili ništa, eventualno tek dijelovi vezani uz zabranu sidrenja.
Najvažnije od svega, nije uveden prometni režim koji bi u tako uskom i opterećenom prolazu stvarno razdvojio ili barem jasnije usmjerio plovidbu. Drugim riječima, nema jasno uređenog plovnog puta.
Znalo se da su Splitska vrata opasan, uzak i prometno preopterećen morski prolaz. Znalo se da ljeti rizik raste. Znalo se da bez dodatnih mjera upravljanja plovidbom učestalost nezgoda može samo rasti, i unatoč svemu što se znalo napravilo se malo. Premalo.
Vojković s pravom piše kako je u dvanaest godina kroz ministarstvo tamo na adresi Prisavlje 14, na zagrebačkom nasipu, prošlo i SDP-ovi i HDZ-ovi ljudi. Mijenjale su se vlasti, ministri, državni tajnici, ravnatelji i službe. Dokument je ostao na serveru, dostupan svima. Samo ga je trebalo pročitati. I provesti.
J.T.
PROČITAJTE JOŠ:
NAKON TRAGEDIJE Vojković: “Netko je napravio propust, ali sustav je godinama ignorirao upozorenja!”
Dežurni je istražni sudac Županijskog suda u Splitu odredio prvom časniku putničkog katamarana koji je u nedjelju sudjelovao u teškoj pomorskoj nesreći u kojoj je smrtno stradalo četvero Čeha, istražni zatvor, a cijelu je strašnu tragediju za N1 komentirao novinar i kolumnist Goran Vojković. Dragan Bolanča profesor pomorskog prava kaže
