Inspektor otkrio potresne detalje: ‘Kraj pruge smo našli žensku ruku s lakiranim noktima’

Jedni su ispali iz vagona, drugi su ostali priklješteni u vozilu, a treći… Treći su u dijelovima završili na tračnicama. Sukus je to jezive nesreće koja se dogodila prije točno 50 godina na današnji dan, 30. kolovoza 1974.

Brzi vlak koji je vozio na relaciji Atena – Beograd – Zagreb – Dortmund u 22.40 sati ulazio je u zagrebački Glavni kolodvor brzinom od čak 103 km/h, pri čemu se dogodila tragedija koja se i dalje pamti kao najgora željeznička nesreća u Hrvatskoj. Pri tako velikoj brzini kompozicija od devet vagona nije mogla svladati skretnicu te su vagoni skliznuli s tračnica, zavrtjeli se u krug i prevrtali dužinom od dva i pol kilometra.

Prema službenim podacima tog je kobnog dana poginulo 155 putnika, no mnogi strahuju da ih je zapravo bilo i više. Strojovođa Ljubo Radeljević vozio se vlakom smrti i preživio.

Miris krvi mjesecima se nije mogao isprati

Znao je da nije dobro što vlak juri, a onda je odjednom osjetio snažan udarac. “Izašao sam kroz prozor vagona, ali sam se sjetio da nema moje torbe. Istim putem sam se vratio i tražio torbu. Našao sam je ispod vagona, pokupio je i prošao kroz upravnu zgradu javiti se na dužnost. Uopće nisam vidio ostale vagone ni shvaćao što se dogodilo dok mi kroz prozor nisu pokazali prizor”, ispričao je svojedobno Radeljević za 24sata.

Ono što je uslijedilo bilo je stravično. Iako su se tračnice tjednima čistile, miris krvi mjesecima se nije mogao isprati. “Još ga osjećam u nosnicama kad se svega sjetim. Mjesecima poslije znali smo među tračnicama pronaći sitne ljudske kosti koje istražitelji nisu pokupili. Vjerujem da je žrtava bilo i više nego što je identificirano jer je tamo bilo toliko različitih dijelova tijela razbacanih uokolo”, kazao je strojovođa.

Tim prizorima svjedočio je i sada već pokojni inspektor Ljubomir Gudelj, koji je u vrijeme nesreće bio jedan od najboljih i najiskusnijih inspektora kriminalističke tehnike. Tada još nije bila razvijena metoda prepoznavanja putem DNK stoga su se forenzičari morali osloniti na identifikaciju otiscima prstiju. Bio je to dugotrajan i mukotrpan posao.

“U naručju jedne žene pronašli smo torbicu druge. Od nekih žrtava imali smo samo dio tijela. Uz željezničku prugu netko od bolničara pronašao je desnu žensku ruku lakiranih noktiju. Danima sam uspoređivao otisak prsta s te ruke s otiscima s kartona dok nisam otkrio tko je nesretna žena”, rekao je Gudelj za 24sata.

Trebalo je više od mjesec dana dok nisu identificirali sve žrtve, a one koji nisu pokopali su u zajedničku grobnicu na Mirogoju.

Istraga je pokazala da su kočnice na dizel-električnoj lokomotivi tzv. kennedyjevki bile ispravne. Za nesreću su okrivili strojovođu Nikolu Kneževića i njegovog pomoćnika Stjepana Vargu jer su umjesto s dopuštenih 53 km/h ušli u stanicu brzinom od 103 km/h. Kneževića su osudili na 15 godina zatvora, a Vargu na osam. Obojica su, kazali su nam njihovi bivši kolege, izašli na slobodu nakon polovice odslužene kazne. Istraga je pokazala i da su u trenutku nesreće neprekidno vozili 45 sati…

NEMILA ISKUSTVA HRVATSKOG STROJOVOĐE: ‘Ispred lokomotive pojavila se žena. Ljudsko meso bilo je posvuda.’