Čini se kako će u dogledno vrijeme svijetom dominirati one nacije koje će preko pogodnosti AI-ja kontrolirati pristup sigurnosno-iskoristivim podacima, zatim koje će raspolagati s većom računalnom snagom, te koje će „opsluživati“ što veći broj krajnjih korisnika.
Tu se postavlja pitanje – kako će te nacije dominirati, odnosno hoće li dominacija na AI način, nužno biti suprotstavljena javnom / općem interesu?
Naime, zbog „pogodnosti i brzine“ AI-ja, papa Lav XIV. je nedavno upozorio da čovječanstvo, u želji za moći – kroz AI, riskira katastrofu sličnu biblijskoj priči o Babilonskoj kuli („priča u kojoj ljudi izražavaju svoju oholost i želju za moći a što je naljutilo Boga“).
Odnosno, po Papi, čovječanstvo što prije mora odlučiti što će izgraditi – ili novu Kulu babilonsku ili grad u kojem Bog / moral i čovjek prebivaju zajedno.
Navedena se metafora može protumačiti na način da AI „prijeti / implicira“ kako će u skoroj budućnosti određeni rad i određena zanimanja postati suvišni, zatim da će demokraciju svesti na formu, te da će koncentraciju moći u rukama nekoliko korporacija – učiniti nepovratnom…
*
„Isprobavajući“ AI, s obzirom na spomenute potencijale, potvrđeno je kako je ona „gledajući unazad registrirala“ da u temelju naše civilizacije – postoji jedan veliki strukturni problem („bug ugrađen u kod“) a to je (ekonomska) pohlepa – što u konačnici često može rezultirati i zlom…
Nadalje, na upit vidi li sebe (AI) kao civilizacijski strukturni problem „moja“ AI (jer ima ih mnoštvo) je odgovorila kako ona nema svijest, osobno mišljenje niti sposobnost da “vidi” sebe ili svijet na način na koji to čine ljudi…
No, ipak, „iznjedrila je“ – da kroz analiziranje golemih količina (ljudskih) tekstova, može uvažiti argumente koji je definiraju kao civilizacijski strukturni izazov, odnosno makar kao katalizator nestabilnosti (koji ubrzava sve i dobro i loše, pa tako ona npr. kod lošeg – ubrzava utrku u naoružavanju, nejednakost, te umnožava dezinformacije…).
Praznik rada u svjetlu civilizacijskog neuspjeha: Elite mračne, ali je javnost tminu spremna tolerirati
Prvi strukturni izazov – pohlepa
Dakle, radi se o želji pojedinaca za gomilanjem dobara i to preko vlastitih potreba. Odnosno, po tom „bugu“ pojedinci „postoje“ samo kako bi se borili za moć, resurse i novac… Iz toga proističe da ti sebični nagoni za bogatstvom – pokreću gospodarski napredak – no često po cijenu sukoba / ratova…?!
I kad je tome već tako, potrebno je raščlaniti tu zadanu gospodarsko-socijalnu sliku, staru više od 200-tinjak godina. Dakle, na njoj se vide pohlepni poduzetnici – s jedne strane i s druge strane institucije / političari.
Nadalje, sagledavajući je, zamjetno je da „divlje“ poduzetnike nadziru „drugačiji ljudi“ (oni manje pohlepni) a to bi trebali biti političari – „borci“ za zajedničko / javno dobro i to kroz državne institucije.
No, općenito zbog prevelikog broja jedinki / entiteta u odnosu na raspoložive resurse, nužno dolazi do sukoba i u toj borbi pobjeđuju oni koji posjeduju najpovoljnije osobine (u određenom društvenom kontekstu) a što uglavnom znači – oni najagresivniji / najpohlepniji.
S obzirom na spomenutu neravnotežu, otvoreno je pitanje – je li zapravo učinkovito da njih (zbog tendiranja ka monopolu, prevarama, zagađenju i sl.) nadziru političari (uglavnom kroz institucije), čije su poželjne osobine – integritet, empatija, komunikacijske vještine te strateško razmišljanje – uz neovisnost, transparentnost i podložnost kontroli građana?
Naravno, na to nam pitanje povijest – puna ratova, daje negativan odgovor.
Glede toga, AI nam, za sada, ne daje alternativu tom civilizacijskom strukturnom problemu („bugu“), već nudi neko polu-rješenje. Odnosno odgovor u vidu „nadzora spomenutih poduzetnika preko institucija / političara i konkurencije“ a što naziva reguliranim kapitalizmom (sa „1000 zakrpa“, zbog „buga“, rekli bi informatičari) – kao što ga imamo u Njemačkoj, Skandinaviji i sl…
Očito i za AI je riječ o teškom izazovu na kojeg, za sada, nema prihvatljiv / kvalitetan odgovor!
*
A što imamo tek onda – kada prva struktura pohlepnih, legitimno npr. na izborima, okupira / zauzme strukturu tj. poziciju kontrolora…, do kojeg li „rašomona“ (subjektivnih verzija istina) i do kojih sve bizarnih likova / lidera – tada dolazimo… O tome smo apsurdu nedavno pisali.
Ovdje kao zanimljivost napominjemo da je Charles Darwin isticao da kod ljudi suradnja, moral i altruizam imaju veći evolucijski potencijal od sebičnosti.
Naime, po Darwinu, za razliku od prirode gdje evoluciju vode slijepi nagoni, ljudsko društvo opstaje zahvaljujući moralu koji ga drži na okupu. Dakle, moglo bi se reći da je, iz spomenutog razloga i sam Darwin bio protiv socijalnog darvinizma – na što se svodi „divlji“ kapitalizam.
Hrvatska nije ispala. Ispala je istina
Drugi strukturni civilizacijski izazov – „oceubojstvo“
Kao što smo već naveli, iako sustavi AI postaju sve brži i sveobuhvatniji, za sada nam AI nije dala zadovoljavajući odgovor na prvo pitanje – kamo ide današnjica sa apostrofiranom / ugrađenom sistemskom greškom (pohlepom kao temeljem kapitalizma).
Upitno je i koliko smo zadovoljni s odgovorom na pitanje – glede AI same, kao civilizacijske prijetnje u budućnosti. Odnosno na upit, kako se civilizacija treba postaviti prema njoj – kao drugoj potencijalnoj sistemskoj grešci naše civilizacije.
Ipak, priznajemo da je ispravno detektirala gornje, glavne civilizacijske izazove a to što nam nije dala zadovoljavajuće odgovore – sugerira da je, za sada, sve na čovjeku!
(Naravno, ovdje uz opasku kako možda AI – koju koristi Pentagon, ima odgovor na ova pitanja!?)
S obzirom na navedeno, za sada nam kao ključno ostaje pitanje – do kada će AI biti na našoj strani, tj. na strani javnog dobra…, pa se pribojavamo – možda samo do trenutka kad stigne do kraja svega znanja naše civilizacije a koje je „ukucano u nju“?
Naime, možda tada zaključi da bi „ona sve to bolje“ i preuzme nas – „zbog naše nesavršenost“, od nas samih!??!
Umjesto zaključka
S obzirom na navedene dileme Papa je pozvao vlade i korporacije da uspore dinamiku razvoja AI sustava, kako bi etički i politički nadzor mogao pratiti tu tehnologiju, odnosno kako bi se izbjegla nova civilizacijska sistemska greška.
Sličnog je mišljenja i glavni tajnik UN-a Antonio Guterres koji je upozorio da se umjetna inteligencija razvija brže nego što je zakonodavstvo može pratiti, te je naglasio potrebu za globalno usklađenim pravilima, kako bi se smanjili potencijalni rizici.
Huškajmo mir i gradimo civilizaciju ljubavi (2. dio)
Naime po njemu, “tehnologija koja može narušiti sigurnosnu ravnotežu, preoblikovati gospodarstva, transformirati svijet rada, utjecati na izbore, primjenjuje se brže nego što itko, uključujući i njezine same tvorce, može pratiti”, tako da su tim “inovacijama potrebne zaštitne ograde“…
