Više od 80 % europskih staništa je u lošem stanju što znači da samo očuvanje postojećeg stanja nije dovoljno. Potrebno je i obnoviti mnoga staništa kako bi se samo očuvanje uopće moglo početi primjenjivati.
Prva Uredba koja definira mjere koje nisu usmjerene samo na očuvanje već i na njenu obnovu je Uredba o obnovi prirode. Uredba definira “obnovu” kao postupak aktivnog ili pasivnog pomaganja oporavku ekosustava.
Uredba o obnovi prirode stupila je na snagu 18. kolovoza 2024. godine. Cilj Uredbe je značajno obnoviti razne ekosustave u EU do 2030. godine, a odnosi se na sedam područja djelovanja, od različitih ekosustava do populacije oprašivača. Države članice, prema tome i Republika Hrvatska, dužne su u roku od dvije godine izraditi nacionalne planove obnove u kojima će navesti kako će ostvariti ciljeve, prenosi portal Klimatske promjene.
Ideja je započela još 22. lipnja 2022. godine kada je Europska komisija podnijela prijedlog akta o obnovi prirode u okviru Strategije EU za bioraznolikost do 2030. godine. Strategija je dio većeg plana – Europskog Zelenog plana – inicijativa zelene tranzicije koja za cilj ima postići klimatsku neutralnost do 2050. godine.
Kopneni, obalni i slatkovodni ekosustavi
Do 2030. obnova najmanje 30 % ukupne površine svih stanišnih tipova koji nisu u dobrom stanju. Također do 2030. mora biti poznato stanje stanišnih tipova za najmanje 90 % površine na kojoj su rasprostranjeni svi stanišni tipovi navedeni u Uredbi. Prednost se daje područjima koja se nalaze unutar mreže Natura 2000. Ekosistemi održavaju bioraznolikost vrsta, biljne zajednice koje čine neki ekosustav mogu održavati i mikroklimu a koja zatim opet održava bioraznolikost ali i otpornost ekosustava na klimatske promjene.
Morski ekosustavi
Do 2030. obnova najmanje 30 % ukupne površine svih stanišnih tipova koji nisu u dobrom stanju. Također do tada mora biti poznato stanje stanišnih tipova za najmanje 50 % površine na kojoj su rasprostranjeni svi stanišni tipovi navedeni u Uredbi. Morski ekosustav još jedan je primjer zajednice čija je važnost u održavanju bioraznolikosti.
Urbani ekosustavi
Do kraja 2030. ne smije doći do neto gubitaka urbanih zelenih površina i prekrivenosti gradova krošnjama stabala u odnosu na 2024. godinu. Zatim se od siječnja 2031. godine mora ostvariti trend povećanja ukupnog nacionalnog područja urbanih zelenih površina te trend povećanja prekrivenosti gradova krošnjama. Urbano zelenilo je, u rastućem trendu temperatura, neizostavno u borbi protiv urbanih toplinskih otoka.
Prirodna povezanost rijeka i prirodne funkcije povezanih poplavnih područja
Do 2030. ukloniti umjetne pregrade kako bi se najmanje 25 000 km rijeka ponovno pretvorilo u rijeke slobodnog toka te poboljšale prirodne funkcije povezanih poplavnih područja. Prvo se uklanjaju zastarjele pregrade koje više nisu u funkciji. Preko milijun umjetnih prepreka sprječava slobodne tokove europskih rijeka. Slobodni tokovi i povezanost rijeka omogućuju slobodno kretanje vode, sedimenta, nutrijenata, ribljih populacija i ostalih organizama.
Populacija oprašivača
Do 2030. povećat raznolikost oprašivača te zaustaviti trend smanjenja populacija, a zatim ostvariti i trend povećanja populacija oprašivača. Pčele, leptiri, tvrdokrilci, ose, moljci i osolike muhe su oprašivači u Europi. Izumiranje prijeti oko 10 % vrsti pčela i leptira na području EU. Preko 30 % vrsti je u trendu smanjenja populacije. Oprašivači su važni jer o njima ovisi većina vrsti biljaka kako bi se uspješno razmnožavale. Procjenjuje se da možemo biti zahvalni oprašivačima na poljoprivrednoj proizvodnji u iznosu od 15 milijardi eura godišnje.
Poljoprivredni ekosustavi
Do 2030. ostvariti trend povećanja na nacionalnoj razini za barem dva od tri pokazatelja: populacija travnjačkih leptira; zaliha organskog ugljika u mineralnim tlima zemljišta pod usjevima; te udio poljoprivrednog zemljišta s obilježjima krajobraza velike raznolikosti. Također se mora osigurati povećanje indeksa čestih vrsta ptica poljoprivrednih staništa te obnova 30 % organskog tla koja čine isušena tresetišta. Dok najmanje četvrtina tresetišta mora biti ponovno natopljena. Tresetišta spadaju u močvarna područja u kojima se razgradnja nežive organske materije odvija sporo. Upravo zbog toga su tresetišta vrlo dobri ponori ugljikovog dioksida. Trenutno je u EU skoro 90 % tresetišta u lošem ili prilično lošem stanju zbog čega postaju izvori emisija.
Šumski ekosustavi
Do 2030. ostvariti trend povećanja čestih vrsta ptica šumskih staništa. Također ostvariti povećanje bioraznolikosti šumskih sustava što se pokazuje povećanjem barem šest od sedam pokazatelja: stojeće mrtvo drvo; ležeće mrtvo drvo; udio šuma raznodobne strukture; povezanost šuma; zalihe organskog ugljika; udio šuma u kojima prevladaju zavičajne vrste drveća; te raznolikost vrsta drveća. Uredbom se, u sklopu održavanja bioraznolikosti ali i zbog povećanja otpornosti na klimatske promjene, određuje sadnja najmanje tri milijardi dodatnih stabala do 2030. na razini EU. Oko 40 % EU područja prekrivaju šume, one su važan ponor ugljika i stanište za mnoge vrste. Drveća održavaju mikroklimu šume u kojoj mogu opstati. Mikroklima se ugrožava cjepkanjem šumskih područja i prorjeđivanjem drveća, a oboje su posljedica klimatskih promjena i deforestacije.
Posljedice izumiranja vrsta i smanjenje bioraznolikosti dovodi do niza negativnih čimbenika: onečišćenje, gubitak staništa, invazivne vrste te smanjena prilagodba na posljedice klimatskih promjena u budućnosti. Donesena Uredba o obnovi prirode ključna je inicijativa u borbi protiv klimatskih promjena i smanjenju rizika od prirodnih katastrofa, prenosi portal Klimatske promjene.
I.N.
