Do prije godinu dana rasprava o umjetnoj inteligenciji u SAD-u vrtjela se gotovo isključivo oko OpenAI-a, Anthropica i Googlea. Danas se ista rasprava sve češće vodi oko modela iz Hangzhoua i Pekinga. Qwen, DeepSeek, GLM i Kimi nisu više egzotične alternative za entuzijaste – oni pokreću dio infrastrukture nekih od najpoznatijih američkih kompanija, od Airbnba do Shopifyja. Riječ je o pomaku koji nije samo tehnološki, nego sve više i geopolitički.
Jaz koji se zatvara
Prema izvještaju Stanfordovog AI Indexa za 2026., razlika u sposobnostima između vodećih američkih i kineskih modela pala je na svega 2,7 posto. To je posljedica dramatično bržeg ciklusa razvoja na kineskoj strani: dok američki laboratoriji u prosjeku objavljuju novu generaciju modela otprilike svakih osam mjeseci, kineske tvrtke to čine svaka dva mjeseca.
Rezultat je krivulja koja pokazuje da prema performansama kineski AI modeli su u posljednjih godinu dana gotovo izjednačeni s američkim modelima, prema istom izvještaju.
Kineske tehnološke politike odavno tretiraju otvorene AI modele kao industrijsku infrastrukturu, a ne kao zatvoreni proizvod koji se prodaje po pretplati.
Cijena kao oružje
Ono što je promjenu pretvorilo iz zanimljivosti u trend jest cijena. Prema podacima koje su tvrtke poput OpenRoutera i Vercela dijelile s američkim medijima, otvoreni kineski modeli mogu biti i 60 do 90 posto jeftiniji od vodećih američkih sustava, a omjer cijene po milijunu tokena između kineskih i OpenAI-jevih modela doseže i 1:200.
Taj pritisak dolazi u trenutku kad su AI proračuni američkih kompanija pod sve većim stresom. Arvind Jain, izvršni direktor tvrtke Glean, opisao je za CNBC da tvrtke prijavljuju trošenje cjelogodišnjeg AI proračuna u samo mjesec ili dva. Uber je, prema medijskim navodima, potrošio cjelokupni AI proračun za 2026. u samo četiri mjeseca nakon što su zaposlenici masovno počeli koristiti alate za programiranje potpomognute umjetnom inteligencijom, što je menadžment natjeralo da uvede interne limite potrošnje.
U takvom okruženju, prema portfelju u investicijskoj tvrtki a16z, čak 80 posto američkih startupova danas koristi kineske AI modele, primarno Alibabinu Qwen obitelj. Na razini pojedinačnih kompanija, izvršni direktor Airbnba Brian Chesky javno je potvrdio da se tvrtka snažno oslanja na Qwen jer ga smatra bržim i boljim izborom od OpenAI-jevih modela za njihove potrebe. Shopify je slično prešao s ChatGPT-a na prilagođenu verziju Qwena, dok je AI startup Lindy potpuno premjestio svoj promet s Anthropicova Claudea na DeepSeek, potez za koji tvrde da će mu uštedjeti milijune dolara.
Kina sada nudi Tajvanu ‘energetsku sigurnost’ ako dođu pod vlast Pekinga
Otvoreni kod kao trojanski konj i kao mamac
Postoji i drugi razlog zašto veće kompanije pristaju na kineske modele: otvorenost. Jer su ti modeli opensource, tvrtke ih mogu preuzeti, prilagoditi vlastitim potrebama i, što je ključno, zadržati podatke unutar vlastite infrastrukture umjesto da ih šalju vanjskom API-ju. Za kompanije koje se boje ovisnosti o zatvorenim američkim sustavima, to je značajna prednost.
Upravo tu se poslovna logika stapa s geopolitikom. Kineske tehnološke tvrtke otvorene modele ne tretiraju samo kao proizvod, nego kao kamen temeljac za novi industrijski val – alat kojim se dublje uvlače u zapadna tržišta bez potrebe za izravnom prodajom. Peking dodatno potiče taj model kroz subvencije malim, takozvanim “one-man” poduzećima koja grade proizvode na temelju otvorenih platformi, čime širi bazu globalnih korisnika kineske tehnologije i institucionalizira ovisnost o njoj čak i kada su same “težine” modela slobodno dostupne za preuzimanje.
Posljedica se već vidi na tržištima kapitala: val je usmjeren prema Hong Kongu, gdje se priprema niz IPO-a AI i robotičkih kompanija – Moonshot AI procjenjuje se na 18 milijardi dolara, Unitree Robotics već je prikupio 610 milijuna, a dodatnih 400 milijuna dolara čeka u redu.
Ne svi, ne posvuda
Važno je ne generalizirati prebrzo. Prema TIME-ovoj ljestvici najutjecajnijih AI kompanija za 2026., tri od deset najjačih tvrtki na svijetu su kineske – što je snažan signal, ali i dalje manjina.
Velike, regulirane kompanije i sustavi s visokim rizikom i dalje se u pravilu oslanjaju na američke modele, gdje su pitanja sigurnosti, podrške i pravne odgovornosti teže zamjenjiva jeftinijom alternativom.
Pomak je najizraženiji tamo gdje trošak dominira nad svime ostalim – kod startupova, rutinskih zadataka i visoko-volumenskih agentskih aplikacija – a ne nužno kod misija kritične infrastrukture.
Zašto je ovo geopolitika, a ne samo poslovna vijest
Ono što ovu priču izdvaja iz uobičajenog narativa o “jeftinijoj tehnologiji” jest njena strateška pozadina. Otvoreni kineski modeli funkcioniraju kao instrument meke moći: nude se svijetu kao alternativa “američkom API tollboothu” – zatvorenim, skupim sustavima uvjetovanim izvoznim kontrolama. Za zemlje i kompanije izvan SAD-a to je privlačna ponuda, no dugoročno stvara nove oblike tehnološke ovisnosti, samo ovaj put o kineskoj infrastrukturi i standardima.
Washington to prepoznaje. Američka administracija sve intenzivnije razmatra regulaciju vlastitih najmoćnijih modela upravo kako bi usporila ovaj val – uključujući nedavna ograničenja uvođenja novih modela na zahtjev vlade.
Kina između revizionizma i transformacije međunarodnog poretka
Iduća faza ove priče vjerojatno neće biti tehnološka, nego regulatorna: pitanje je hoće li SAD pokušati zatvoriti vrata kineskim modelima na vlastitom tržištu, ili će cjenovna logika jednostavno biti prejaka da bi se zaustavila.
O autoru: Mislav Pohovski je analitičar u području međunarodnih odnosa s fokusom na suvremene geopolitičke i ekonomske procese. Diplomirao je međunarodne odnose, a trenutačno završava diplomski studij poslovne ekonomije i globalizacije na Libertas međunarodnom sveučilištu. Profesionalno iskustvo stječe u financijskom sektoru u međunarodnom okruženju, gdje se bavi financijskim operacijama i analizom. U svom autorskom radu usmjeren je na Kinu i transformaciju međunarodnog poretka. Aktivno je uključen u zajednicu međunarodnih odnosa kao bivši glavni tajnik Diplomatskog kluba Libertas, član Atlantskog vijeća Hrvatske i član upravnog odbora YATA Croatia.
