Suki Waterhouse počela je raditi na “Lovelandu”, svojoj trećoj ploči, odmah nakon što je završila svoj drugi album iz 2024., “Memoir of A Sparklemuffin”.
“Tražio sam, kao, osobnu revoluciju”, rekao je Waterhouse. Sastavljanje riječi za “Loveland,” čeznutljivu pretposljednju pjesmu albuma, pomoglo joj je da dođe do toga. “Uvijek mi je nevjerojatno kako, na neki način napišeš album i postaneš to. Postaneš netko novi iz njega.”
Vjeran tom duhu, Waterhouse je radio s novim suradnicima na projektu — uključujući tekstopisca Amy Allen i producenta Aarona Dessnera, člana rock benda The National i čestog suradnika pop-crossover izvođača uključujući Taylor Swift, Gracie Abrams i Noaha Kahana. Mick Fleetwood iz Fleetwood Maca napisao je pjesmu za bubnjeve za “Morals” — zabavan obrat nakon što je Waterhouse glumio u ograničenoj seriji “Daisy Jones & the Six”, temeljenoj na romanu Taylora Jenkinsa Reida za koji se smatra da je inspiriran podrijetlom benda.
“Možda me to natjeralo da se obratim”, rekao je Waterhouse. “Mislio sam, znaš, možda je gledao seriju. To bi mi moglo pomoći da uđem.”
Waterhouse je razgovarala s Associated Pressom o snimanju filma “Loveland” i istraživanju evolucije koju je osjetila otkako je dočekala svoju kćer s partnerom Robertom Pattinsonom. Također je zadirkivala buduće projekte. Primjedbe su uređene radi jasnoće i sažetosti.
AP: Kada ste najavljivali album, napisali ste da je ovaj projekt “rođen u prostoru između onoga što sam bio i onoga što postajem”. Kako ste pokušali uhvatiti emocije tog iskustva u album?
WATERHOUSE: Otkriće koje sam za sebe nedavno otkrio je da tu inherentno postoje trvenja, za koja mislim da su se stvarno produbila time što sam postala roditelj. Mislim da sam prije imao puno više neke vrste divlje napuštenosti, gdje je cijeli moj život bio moj rad i moj umjetnički život. I sada kada imam ovaj prekrasan dar koji mi je dan — svoju kćer i ovu odgovornost, kao i koliko se osjećam prisutnim u njezinu životu i koliko želim biti — imao sam mnogo nesigurnosti, straha i sumnje o tome kako ću dopustiti da ove dvije stvari postoje istovremeno. Dakle, smiješno je, ne mislim da je ploča kao ploča, zapravo, što se mene tiče, ne biste je slušali i rekli, “Oh, ovo je ploča ‘ona je upravo postala mama'”, ali stvari koje znam o njoj su duboko utkane u nju. Postoje određene pjesme u kojima se tome obraćam vrlo sirovo, mislim posebno u pjesmi “Weirdo”.
AP: Na pjesmama kao što su “Weirdo” ili “Notting Hill”, kako se snalazite u ispitivanju svojih osobnih iskustava i emocija, a istovremeno održavate svoju privatnost?
WATERHOUSE: Kad pišem, zapravo uopće ne razmišljam o tome jer također znam da ne mora sve što napišem ići na album i biti objavljeno u javnosti. Postoje stvari koje možete napisati, a koje mogu biti samo za vas, i na neki način vam pomoći da eksternalizirate osjećaj koji je neobjašnjiv.
Zanimljivo je, to su kao dva različita dijela mog mozga: dio koji ne mari što itko misli i koji samo piše tako slobodno, a onda, kasnije, kada birate singlove, ili birate što će biti na ploči, pojavljuje se ovaj drugi glas i nije čistunac. To je mnogo više kao, želim da se ovo ljudima sviđa i želim da me vole. Imate dva različita glasa koji se međusobno sukobljavaju i teško ih je natjerati da razgovaraju jedan s drugim ili znati koji bi glas trebao uspjeti.
Uvijek na neki način istražujem vlastitu prošlost, a “Notting Hill” je zapravo bio o žalovanju za mjestom, ali i obilježavanju istog. Prodala sam svoj stan i nikad se nisam oprostila od njega jer sam rodila dijete u Americi. I ja sam se, znate, zaljubio u tom stanu, imao neke od najgorih noći u životu, neke od mojih najboljih. I onda odjednom negdje prerasteš tako brzo i rodiš dijete u drugoj zemlji, i to je pješačenje i tamo nikad ne bi mogao dobiti kolica, i kao da je puno svega u tvojim 20-ima. Daje svoje cvijeće ovom mjestu koje me odgojilo.
AP: Vidio sam da je Mick Fleetwood svirao bubnjeve na “Morals”. Zanima me kako je do toga došlo.
WATERHOUSE: To je bio zabavan način suradnje. Kad smo dobili odgovor od Micka Fleetwooda, bio sam pomalo zapanjen. Dogovorili smo se da će on bubnjati na “Morals” – dobio sam milijardu njegovih videa u studiju na Havajima kako svira sve te nevjerojatne snimke i bio sam oduševljen što se cijela stvar događa. A onda sam snimio pjesmu za njegovu ploču, to jest s Amy Allen. Već neko vrijeme radi na ploči. Ne znam koliko mi je dopušteno reći o tome, ali bilo je super što se dogodilo.
AP: Kad smo posljednji put razgovarali, spremali ste se sa sobom na turneju povesti svoju kćer, tada staru 6 mjeseci. Je li čula novi album?
WATERHOUSE: Sada zna što radim, smiješno je. Čitao sam joj neku večer i bilo je “odaberi, kakav bi bio tvoj svijet? i gdje bi živio? u planinama?” i nekako smo birali stvari i bilo je hrpe poslova i ja sam rekao, “Koji radi mama?” a ona je pokazala na ženu s gitarom. Pa to je pomalo ludo. Sada ima skoro 2 1/2, pa je stvarno uzbuđena, kao da zna što radimo, mogu joj to puno bolje objasniti. Baš sam kao u raju s njom, jednostavno uživam u njoj i osjećam se tako duboko zahvalan što je mogu dovesti sa sobom.
