Obnovljeni pokušaj širenja Europske unije prema istoku mogao bi se suočiti s najvećom političkom preprekom do sada ako francuska krajnje desna figura Marine Le Pen pobijedi na predsjedničkim izborima 2027., što bi potencijalno moglo ugroziti nade Ukrajine i Zapadnog Balkana za pridruživanje u jednom od najkritičnijih trenutaka u povijesti bloka.
Iako je proširenje dobilo na zamahu od ruske invazije na Ukrajinu, a Bruxelles nastoji približiti Kijev, Moldaviju i nekoliko balkanskih država članstvu, pobjeda Le Pen transformirala bi Francusku od opreznog pristaše u jednog od najjačih protivnika daljnjeg širenja.
Le Pen je 7. srpnja potvrdila da će se kandidirati za predsjednicu nakon što je žalbeni sud odobrio njezinu kandidaturu unatoč tome što je potvrdio njezinu osudu za zlouporabu sredstava Europskog parlamenta. “Kampanja počinje večeras”, rekla je francuskoj televiziji nakon presude, obećavajući da će nastaviti svoje pravne žalbe dok istovremeno pokreće svoju kandidaturu za sljedeću francusku predsjednicu.
Stranka koja se jasno protivi proširenjima…
Krajnje desničarska političarka dugo se protivila primanju novih članica u EU. Njezina stranka Nacionalno okupljanje (RN) posljednjih je godina ublažila retoriku o Europskoj uniji, odustajući od razgovora o potpunom napuštanju bloka. No, glasačka baza ukazuje na kontinuirano protivljenje dubljoj europskoj integraciji.
Prema komentaru Europskog vijeća za vanjske odnose (ECFR) iz 2025., iako su mlađi predvodnici stranke, uključujući drugu najmoćniju osobu u strani, Jordana Bardellu, ublažile ton stranke, “stranka i dalje promiče remetilačku vanjsku politiku” bloka.
U izvješću se navodi da su članovi Nacionalnog skupa u Europskom parlamentu “kategorički glasali protiv bilo kakvog proširenja EU-a ili za dublju europsku integraciju” te su se usprotivili daljnjoj pomoći Ukrajini, tvrdeći da su troškovi previsoki.
Takva promjena u Parizu imala bi ogromnu težinu, i to ne samo zato što svaka nova članica EU-a zahtijeva jednoglasno odobrenje postojećih država članica prije pridruživanja. Francuska tradicionalno ima ključnu poziciju u pregovorima o pristupanju, balansirajući geopolitičke argumente za proširenje s domaćim političkim problemima. Predsjedništvo Le Pen gotovo sigurno bi odlučno pomaknulo tu ravnotežu prema blokiranju širenja, piše BneIntelliNews.
Sadašnji predsjednik Emmanuel Macron postupno je prepozicionirao Francusku kao zagovornika proširenja nakon godina skepticizma, tvrdeći da je približavanje susjednih zemalja bloku postalo strateška nužnost nakon ruske invazije na Ukrajinu. U bliskoj suradnji s Njemačkom, Macron je promovirao model postupne integracije koji bi omogućio zemljama kandidatkinjama da dobiju sve veći pristup jedinstvenom tržištu i institucijama EU prije punopravnog članstva, istovremeno inzistirajući na tome da se unutarnje reforme u donošenju odluka EU trebaju odvijati uz proširenje.
Francuska je podržala napore Crne Gore za pridruživanje, izrazila podršku ambicijama Albanije za članstvo do kraja desetljeća i tvrdila da bi Srbija trebala ostati čvrsto usidrena u Europi unatoč stalnim političkim napetostima.
Javne izjave su jedno, ali iza zatvorenih vrata…
Međutim, čak i pod Macronom, Francuska je često bila među opreznijim državama članicama. Nedavni dokument o politici koji je izradila skupina stručnjaka iz think-tankova iz DGAP-a, Instituta Jacques Delors, Instituta Clingendael i Carnegie Europe, a koji ispituje rasprave o proširenju u Njemačkoj, Francuskoj i Nizozemskoj, otkrio je da se “francuska ambivalentnost” produbila uoči izbora 2027. godine.
“Trenutno francuske vlasti ne žele potaknuti javnu raspravu o proširenju u Francuskoj”, navodi se u izvješću, uz napomenu da francusko javno mnijenje ostaje među onima koji najmanje podržavaju proširenje unutar EU-a. Autori su rekli da visoki francuski dužnosnici često privatno prenose drugačiju poruku nego javno. “Visoki diplomati pokazuju zbunjujuću francusku ambivalentnost prema proširenju, javno govoreći o tome pozitivno (‘Ukrajina se mora pridružiti što je prije moguće’), dok istovremeno iza zatvorenih vrata propituju svaki potez u pregovorima”.
Prema francuskom ustavu, svaki budući ugovor o pristupanju EU mora osigurati većinu od tri petine u oba doma parlamenta ili biti odobren na nacionalnom referendumu. U radu istraživačkog centra to je opisano kao “najveća politička prepreka Francuske ispunjenju obećanja o proširenju”, upozoravajući da se nijedan put ne čini politički jednostavnim usred rastuće podrške krajnjoj desnici.
Europska komisija već je svjesna da bi Pariz mogao postati “glavna prepreka na putu proširenja”, navodi se u izvješću, a povjerenica za proširenje Marta Kos planira veću suradnju s Francuskom u nastojanju da izgradi javnu podršku. Te bi se zabrinutosti znatno pojačale pod Le Penovom administracijom.
Umjesto izlaska iz EU, Le Pen je predložila slabljenje njezinih nadnacionalnih institucija, smanjenje ovlasti Europske komisije i vraćanje većih ovlasti nacionalnim vladama u onome što ona opisuje kao “Europu nacija”. Ta bi vizija znatno otežala daljnje proširenje jačanjem nacionalnih ovlasti veta i smanjenjem zamaha za bližu političku integraciju.
Le Pen ima izglede da postane predsjednica
Prognozirajući za 2027. godinu, Europski centar za politiku (EPC) vjeruje da bi Le Pen započela predsjedničku utrku kao jedna od vodećih kandidatkinja. “Le Pen će vjerojatno ostati visoko u anketama i bit će favoritkinja za osvajanje većine glasova u prvom krugu”, napisao je EPC, iako je napomenuo da francuski dvokružni izborni sustav znači da će i dalje morati okupiti većinu u drugom krugu.
EPC je također sugerirao da bi zajednička kampanja s Bardellom mogla ojačati Le Penine izborne izglede. “Ova dvoglava kandidatura mogla bi se pokazati kao snažan kampanjski stroj”, navodi se u izvješću, kombinirajući Le Peninu privlačnost glavnim pristašama s Bardellinom popularnošću među mlađim i tradicionalnijim konzervativnim biračima.
Istodobno, analitičari EPC-a tvrde da unutar stranke i dalje postoje napetosti oko toga koliko bi trebala biti konfrontacijska prema Europskoj uniji. Le Pen mora odlučiti “koju političku liniju slijediti, između svog antisistemskog zaštitnog znaka, uključujući radikalno protivljenje EU, i Bardellinog pro-poslovnog pomirljivijeg tona”, piše EPC. “Balansiranje između te dvije linije izložilo bi je starim pitanjima o sposobnosti RN-a da vlada.”
Za Bruxelles, ovo pitanje ima dalekosežnije posljedice izvan francuske unutarnje politike. Europska komisija proširenje smatra i geopolitičkim odgovorom na rusku agresiju i sredstvom stabilizacije istočnog susjedstva Europe. Zemlje kandidatkinje, uključujući Ukrajinu, Moldaviju, Crnu Goru i Albaniju, ubrzale su reforme u iščekivanju bližih veza s blokom, dok Srbija ostaje središnja točka u naporima EU-a da održi utjecaj na zapadnom Balkanu.
Ipak, pristupanje i dalje ovisi o jednoglasnoj političkoj podršci država članica. S obzirom na to da Mađarska već blokira elemente procesa pristupanja Ukrajine, francuska predsjednica koja se otvoreno protivi proširenju mogao bi – barem privremeno – zatvoriti prozor mogućnosti za zemlje kandidatkinje.
Le Pen je pokrenula kandidaturu za predsjednicu Francuske