Novi statut, novi stadion – za budućnost bez granica, objavio je Velimir Zajec na društvenim mrežama nakon pobjede u Bakuu i plasmana u renoviranu Ligu prvaka. U okruženju raskošnih stadionskih ljepotana od Münchena do Londona, na kojima će “plavi” nastupati sljedeće jeseni, Maksimir djeluje kao Quasimodo, čiju neuglednu vanjštinu sugovornici iz vrha Uefe sve teže probavljaju i nezadovoljstvo isporučuju na adresu kluba kojem su u procesu zapravo vezane ruke.
“Stadion vam izgleda odvratno”, razočarani Aleksander Čeferin je prilikom posljednjeg susreta s Dinamovim predsjednikom poslao jasnu poruku našim nogometnim i inim vlastima. Ako namjeravate ostati dio civiliziranog svijeta, što brže se bacite na posao.
Kada bi bilo do Zajeca i njegovih suradnika, Maksimir bi već bio zakrčen bagerima i kranovima dizalica, ali Dinamo je samo junior partner u velikom pothvatu Grada Zagreba, Vlade Republike Hrvatske i Crkve. Tijekom tranzicijske bitke za Dinamo stvari su se počele pomicati s mrtve točke, suradnici premijera Andreja Plenkovića i gradonačelnika Tomislava Tomaševića slali su tih dana jasne poruke da je novi, demokratski Statut preduvjet za dogovor o gradnji stadiona.
Statut je u međuvremenu zaista i usvojen, Grad Zagreb je pronašao deset lokacija koje će pripasti Crkvi u zamjenu za skidanje plombe s Maksimira. Drugim riječima, priča napreduje, ali njezin spor tempo iritira javnost, pa kad u medije isplivaju priče o novim poteškoćama u Kranjčevićevoj uslijed narušene statike tribine, onaj većinski tabor skeptika među navijačima odmahne rukom – znači, opet ništa od stadiona.
“Sve su uključene strane aktivne. Zadovoljni su postignutim napretkom i predstavnici Grada i sugovornici iz Vlade”, otkriva Sanjin Španović, predstojnik Zajecova ureda.
“U listopadu ili studenome, ovisno o terminu sjednice Skupštine, dogovorene promjene bit će zavedene u GUP. Kao što je i najavljeno, gradnja Kranjčevićeve trebala bi početi u siječnju”, potvrđuju iz redova gradske vlasti.
Ambiciozna obnova stadiona u Kranjčevićevoj trebala bi trajati između 15 i 18 mjeseci. Nekakav okvirni kalendar predviđa da se Dinamo u jesen 2026. privremeno preseli na Trešnjevku, na stadion koji bi udovoljavao uvjetima 4. Uefine kategorije. Prilikom ove kategorizacije broj sjedalica na tribinama (je li to 8, 10 ili 12 tisuća) manje je bitan od uvjeta hospitalityja za sve sudionike utakmice (suci, gostujuća momčad, Uefini partneri i prijatelji, doping kontrola itd.). Cijeli trošak gradnje stadiona u Kranjčevićevoj pokrit će sredstva iz gradskog proračuna.
U međuvremenu bi u proceduru trebao krenuti novi Maksimir, a optimisti u ovoj priči vjeruju da je realan rok za useljenje jesen 2028. godine. Kako je riječ o bitno skupljem i ambicioznijem pothvatu od Kranjčevićeve, predviđeno je raspisivanje natječaja za gradnju i koncesiju. Još u studenome prošle godine Jutarnji je pisao da je za gradnju zainteresiran francuski div Bouygues, koji je izgradio i danas upravlja nacionalnim stadionom Stade de France u Parizu. Francuze bi, objavljeno je tada, zanimao aranžman kojim bi stadion dobili u koncesiju na 40 ili 45 godina, a izgradnja bi koštala 120 milijuna eura. Dinamo bi, naravno, u novom Maksimiru uživao status zaštićenog najmoprimca.
A dok čeka rasplet priče o novom domu, klub uspješno prodaje svoj rezultatski uspjeh i na derutnom Maksimiru. Lože na zapadnoj tribini planule su čim su puštene u prodaju, a nisu bile jeftine, i na njima je Dinamo uprihodovao više novca nego od pretprodaje godišnjih ulaznica za cijelu sjevernu tribinu. U Dinamu takvu jagmu tumače kao probuđeno zanimanje poslovne zajednice za klub. Velike kompanije žele se približiti prvaku koji se priprema za veliku euro avanturu…
