Na Dubravskoj Gradini obilježena je 33. obljetnica stradanja 24 pripadnika Hrvatskog vijeća obrane, poginula 13. srpnja 1993. godine u borbama na prostoru između Čapljine, Stoca i Mostara.
Središnji program kod spomen-križa započeo je svetom misom zadušnicom koju je predvodio don Ivan Bijakšić, dok je propovijed održao don Ivo Šutalo. Među nazočnima su bili članovi obitelji poginulih, njihovi suborci, predstavnici braniteljskih udruga, Oružanih snaga BiH te izaslanstva gradske i više razine vlasti, uključujući predsjednika Hrvatskog narodnog sabora BiH Dragana Čovića.
Propovijed je privukla posebnu pozornost zbog otvorenih pitanja koja je don Ivo Šutalo uputio okupljenima, govoreći o odnosu prema žrtvi branitelja, osobnim interesima i osobama koje su naknadno pribavile potvrde o sudjelovanju u ratu, iako, prema njegovim riječima, nisu bile na bojišnici.
„Borimo li se za narod ili gledamo svoj džep i položaj?“
Don Ivo je poručio kako okupljanje na Gradini ne bi trebalo biti samo čin sjećanja, nego i trenutak u kojem se svatko mora zapitati što danas čini za budućnost hrvatskog naroda.
„Danas smo došli ovdje da se upitamo: A što mi radimo? Borimo li se mi danas predano i nesebično za budućnost svoga hrvatskog naroda ili gledamo samo svoj interes, svoj džep, svoju plaću, svoj položaj i ugled?“, kazao je don Šutalo.
U nastavku je progovorio o osobama koje posjeduju službene potvrde o sudjelovanju u Domovinskom ratu, iako, kako je ustvrdio, tijekom ratnih godina nisu bile na prvim crtama.
„Ima ih i danas među nama koji u svome džepu nose potvrdu da su bili sudionici Domovinskog rata, a 1992., 1993. i 1994. ratne crte nisu ni vidjeli“, rekao je.
Poručio je kako su se takve osobe tijekom rata nalazile izvan Bosne i Hercegovine, a potvrde su naknadno dobile zahvaljujući poznanstvima, novcu i izostanku moralne odgovornosti.
„Šetali su se po ulicama Zagreba, Münchena, Stuttgarta ili Frankfurta. Imaju potvrde jer su imali dobre veze, debeo novčanik i tupu savjest, čije je mjerilo samo vlastiti interes i probitak. Neka se srame svoga roda“, poručio je don Šutalo.
U nekoliko izvještaja objavljenih nakon obilježavanja prenesen je dio njegove propovijedi posvećen zahvalnosti, vjeri i očuvanju zajedništva, dok navedeni kritički dio o osobnim interesima i lažnim ratnim potvrdama nije bio uključen.
„Žrtva naših branitelja nije zaboravljena“
Don Šutalo propovijed je nastavio porukom da žrtva poginulih pripadnika HVO-a mora ostati trajno prisutna u sjećanju naroda.
„Danas smo došli ovdje da javno obznanimo i kažemo da žrtva naših branitelja nije zaboravljena, da je cijenimo i poštujemo te da smo Bogu zahvalni za dar života koji su položili na oltar domovine i svoga hrvatskog naroda“, rekao je.
Trinaesti srpnja 1993. godine ostao je zapamćen kao najkrvaviji dan u novijoj povijesti Čapljine. U borbama na Gradini, tijekom napada Armije BiH na položaje HVO-a na Dubravskoj visoravni, poginula su 24 hrvatska branitelja. Gradina je bila strateški važna za obranu šireg područja Čapljine i pristupa prema jugu.
Pročitana imena poginulih branitelja
Nakon mise program je nastavljen minutom šutnje, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod spomen-križa.
Pročitana su i imena 24 poginula pripadnika Hrvatskog vijeća obrane, čija je žrtva ostala trajno upisana u povijest Dubravske visoravni i cijelog čapljinskog kraja.
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
Dodajte Hercegovina.info među omiljene izvore
