Protivljenje iranskim klerikalnim vladarima dugo tinja na siromašnom jugu zemlje. No nakon što je ovog mjeseca ta regija podnijela najveći teret američkih napada, mnogi stanovnici usmjeravaju svoj bijes na predsjednika Donalda Trumpa i zračnu kampanju za koju kažu da im je preokrenula živote.
Južni Iran, koji obuhvaća i obale Hormuškog tjesnaca, glavna je meta američkih napada na luke, energetska postrojenja i prometnu infrastrukturu. Washington tvrdi da su napadi usmjereni na ograničavanje iranske sposobnosti da ugrozi brodarstvo kroz strateški plovni put. Teheran tvrdi da su napadi otišli daleko izvan legitimnih vojnih ciljeva.
Većina od više od dvadeset i četiri stanovnika juga koje je Reuters intervjuirao telefonom ili putem aplikacija za razmjenu poruka složila se da su američki napadi otišli puno dalje od ciljeva s jasnom vojnom svrhom.
“Trump nam je uništio živote više nego islamski vladari”, rekao je Amin, koji vodi mali smještaj za turiste na jugu, okrivljujući američke udare za pogoršanje ekonomskih teškoća.
Unatoč dugotrajnom neprijateljstvu prema Teheranu u mnogim južnim pokrajinama, uključujući i među nekim marginaliziranim etničkim manjinama u Iranu, nitko od intervjuiranih stanovnika Irana nije rekao da je sukob izazvao podršku za ponovne protuvladine prosvjede, iako je Trump javno iznosio ideju da će napadi stvoriti dodatan pritisak unutar države koji bi se mogao usmjeriti protiv klerikalnog režima u Teheranu.
Utihnuo je otpor prema režimu
“Osjećam se kao da se gušim”, dodao je Amin. Takva frustracija zbog utjecaja napada iz zraka pomaže objasniti zašto, čak i u pokrajinama poznatim po protuvladinim prosvjedima, rat nije izazvao daljnje nemire. Kao i ostali Iranci s kojima je Reuters razgovarao, Amin je zatražio da se njegovo prezime ne objavi iz straha od odmazde.
Reza, 62-godišnji veteran iransko-iračkog rata 1988.-1989., rekao je da je njegov sin pritvoren tijekom masovnih prosvjeda u siječnju te da ima malo ljubavi za iranski teokratski sustav. Ali i dalje je spreman boriti se protiv Sjedinjenih Država, rekao je.
“Ako me moja zemlja bude trebala, ponovno ću se naoružati, ne za ovaj režim, već za tlo pod svojim nogama. To je najmanje što joj dugujem”, rekao je umirovljeni učitelj iz svog doma u Abadanu u jugozapadnoj pokrajini Huzestan.
Među južnim Irancima s kojima je Reuters razgovarao bili su ljudi koji su sudjelovali u prethodnim prosvjedima i opisali su se kao protivnici vladajućeg sustava. Ali nitko nije rekao da u ovom trenutnu podržava obnovu prosvjeda protiv vlasti.
Istovremeno, malo tko je izrazio podršku iranskim vladarima – što je potencijalni znak budućih problema za Teheran. Teokratsko vodstvo strahuje da bi dugotrajne ekonomske teškoće mogle dodatno razljutiti njegovu jezgru među Irancima srednjih i niskih primanja, posebno ako mirovni sporazum ostane nedostižan.
Velika regija je dom nekoliko etničkih manjina
Južne iranske provincije Hormozgan, Bushehr, Huzestan i Sistan-Balučistan tvore veliku, raznoliku regiju koja se proteže duž neravne obale od Iraka do Pakistana.
U Huzestanu živi velika arapska manjina, u Sistanu-Balučistanu iranska etnička manjina Baluči, a u Hormozganu sunitska muslimanska vjerska manjina – skupine koje su se često žalile na diskriminaciju u šijitskoj muslimanskoj Islamskoj Republici s perzijskom većinom.
Iranske manjine, koje uključuju i Kurde na zapadu, Azerbejdžance na sjeverozapadu i Turkmene na sjeveroistoku, desetljećima se protive vladajućim klericima.
Pritužbe se kreću od prava na korištenje materinjih jezika u školama i sudovima do politika koje su oštetile njihove lokalne sredine i pogoršale zdravstvenu i drugu skrb.
Unatoč tome što posjeduju većinu iranske nafte i plina, južnjaci se također žale na niska ulaganja, malo mogućnosti za poslovne i loše državne usluge toliko da električne mreže otkazuju u žarkim ljetnim vrućinama, ostavljajući ih da se “kuhaju” bez ikakvog olakšanja.
“Američki napadi produbili su naše probleme. Satima nema struje, a satima nema ni vode po ovoj vrućini”, rekao je Hadi, vlasnik trgovine mješovitom robom u pokrajini Huzestan. “Volim Iran, a ne Islamsku Republiku i one koji pozivaju na nastavak rata, dok sjede u svojim klimatiziranim domovima i uredima. Ovaj rat treba prestati. Dosta je bilo”, dodao je.
Vlasti poriču bilo kakvu regionalnu, etničku ili vjersku diskriminaciju. No tijekom masovnih protuvladinih nereda u siječnju ove godine i tijekom ranijih prosvjeda 2022. i 2019. godine, neka južna područja smatrana su aktivnim središtima oporbe.
Majid, 41-godišnji inženjer u Konaraku, rekao je da je rat donio novi strah u grad koji se već bori s godinama zanemarivanja: noći ispunjene zvukom eksplozija, nakon čega su uslijedili dani vrućine, sati tame i strahovi od praznih vodovodnih cijevi.
Nestanci struje postali su posebno teški u pokrajinama gdje ljetne temperature redovito prelaze 40 stupnjeva Celzija, ostavljajući obitelji bez klima uređaja i remeteći opskrbu vodom koja ovisi o električnim pumpama.
U Bushehru, domu jedine iranske nuklearne elektrane koja radi, srednjoškolac Samad rekao je da se zbog noćnih napada nije mogao usredotočiti na ispite. “Želio sam slobodu, ali pogledajte što nam je Trump donio”, rekao je.
Irački Kurdi će ostati neutralni nakon što je Trump rekao da moraju odabrati stranu: ‘Ne vjerujemo SAD-u’
