Gotovo je, gotovo… Kad su Hrvati u pitanju, naravno. Tužni su se naši dečki vratili doma. Sad nam svima skupa ostaje gledati Euro u miru do kraja, uživati u nogometnim majstorijama nekih drugih reprezentacija.
– Mnogo toga je ispričano, više i ne znam što bih novo mogao kazati kad je nastup naših na Europskom prvenstvu u pitanju. Rezultatski smo podbacili. Ključ cijele priče bila je utakmica s Albanijom. Tu smo utakmicu bili favoriti i trebali smo pobijediti. Međutim, prespavali smo prvo poluvrijeme, na kraju nas je stigla kazna s onim pogotkom u posljednjoj minuti. To prvo poluvrijeme protiv Albanaca nas je koštalo ispadanja s prvenstva – kazao nam je u uvodu Nikola Jurčević.
Kad je govorio o utakmici s Italijom, kazao je…
– Kad se radi o utakmici s Italijom, onda nema primjedbi na pristup, borbenost, angažman. Bila je to naša herojska borba, do zadnjeg trenutka. Bili smo pred vratima raja, ali jedan slijed nesretnih okolnosti poslao nas je u pakao. Niz lančanih pogrešaka nas je bacio u depresiju. Na kraju je sve stalo u taj jedan gol Italije. Da je ostalo 1:0 za nas, sad bi svi pričali u nekim sasvim drugom tonovima, bili bismo okrenuti prema osmini finala, prema Švicarskoj. Ponovno bi nas preplavio optimizam. No, taj pogodak Talijana okrenuo je cijelu priču oko hrvatske nogometne reprezentacije. Utakmicu sa Španjolskom stavljam sa strane, Furija je zaista bila iznad svih, pa mogla je Italiju razbiti s 5:0, demolirali su ih. Ali, vraćam se na početak, krucijalna priča zbila se protiv Albanaca to smo morali dobiti.
Je li slučajno da smo primili dva pogotka u zadnjim sekundama? Je li to do koncentracije, fokusiranosti, do čega je? Neki kažu da se ozbiljnim reprezentacijama dva puta zaredom to ne bi smjelo dogoditi?
– Kad se dva puta zaredom dogodi da dva puta primiš pogodak u zadnjim sekundama, onda se otvaraju priče o koncentraciji, fokusiranosti i slično. Međutim, to je bio samo nastavak promjenjivog nastupa naše reprezentacije u Njemačkoj. Jer, imali smo loših minuta, pa bljeskova, pa loših minuta, tako da smo cijelo vrijeme bili bez pravog samopouzdanja, bez pravog pobjedničkog garda. Na kraju se dogodilo da smo primali golove na samom kraju utakmica. Najlakše bi bilo kazati da je u pitanju koncentracija. No, to bi bio banalan odgovor. Jednostavno, kad nisi pravi, onda se tako nešto događa. Vjerujte, u zadnjim minutama svaki igrač bi dao svaki atom snage, pokušao spriječiti pogodak. No, dogodi se blackout nekog igrača koji zaboravi pokriti neku poziciju, ne vidi ono što se vidi s tribina ili pred TV ekranima.
Nego, zašto Hrvatska bolje prolazi na svjetskim nego na europskim prvenstvima? Na svjetskim smotrama bili smo jednom drugi, dva puta treći, dok se na starokontinentalnim skupovima niti približno ne možemo pohvaliti takvim uspjesima? Gdje je kvaka?
– Evo, sad kad ste me to pitali, pala su mi odmah napamet tri europska prvenstva. Ono 1996. godine, ono 2008. godine i ono 2016. godine. Pa i ono 2012. godine, kad smo protiv Španjolske izgubili s 0:1, imali potencijalni jedanaesterac. Sjetimo se poraza od Njemačke, Turske, Portugala… I kako smo gubili te utakmice. Na tim prvenstvima smo igrali vrlo dobro, pa čak i odlično. A na kraju nismo prošli dalje. Dakle, na četiri europska prvenstva smo bili nevjerojatno blizu otići daleko. Kako smo izgledali, u nekoj perspektivi, i skroz do kraja. Samo se sjetimo scenarija svih tih utakmica. Bili smo jako, jako blizu, ali nismo prošli.
Onda je Jurčević spomenuo naša prethodna svjetska prvenstva…
– Na zadnja dva svjetska prvenstva karta nas je išla. Na ona četiri spomenuta prvenstva nije. Uopće nije postojala neka velika razlika u kvaliteti igre. Ali, na tim svjetskim prvenstvima sve je odlazilo na naš mlin, na europskim prvenstvima nije. To mi se čini jedinim objašnjenjem. Makar, mogu kazati da često europska prvenstva mogu biti jača od svjetskih. U skupini na Mundijalima često u skupini dobiješ neku lošiju reprezentaciju, pa nekad i dvije. Na europskim prvenstvima čak i ove treće reprezentacije po rankingu u skupini mogu biti iznimno jake i nezgodne. Evo, u našoj skupini na ovom Euru imali smo Španjolsku i Italiju, obje reprezentacije realno mogu otići do kraja. Nismo se protiv njih mogli smatrati favoritima. Na koncu smo uzeli bod protiv Talijana. Albanija, to je nas je izbacilo s Eura… – zaključio je Jurčević.
