Engleski klubovi napravili su 15 od 20 najskupljih potpisa u povijesti. Ono što napuhava brojke je precjenjivanje prosječnih igrača
Ovo sigurno nije prvo ljeto – a neće biti ni posljednje – da ovako funkcionira. Tržište Premier lige putuje samo od sebe, na drugom planetu, u drugoj dimenziji. U Europi si samo Real Madrid i PSG mogu priuštiti slično ludilo, možda Barcelona, koja se ipak snalazi po viđenju, dok ni Bayern više nije u prvom planu. Serie A je daleko, jako daleko, i prati ga na daljinu, pokušavajući to iskoristiti za prodaju po što višoj cijeni. Iako postoji iznimka koja potvrđuje pravilo: dolazak Gonçala Ramosa u Milan iz PSG-a za 74 milijuna.
pretjerane cijene
—
No, kad nismo ni na kraju srpnja, Englezi gotovo dnevno melju transfere vrijedne najmanje 60 milijuna eura. Do sada je 20 prvoligaša ukupno potrošilo 1,565 milijuna, milijardu i pol. A upravo je “srednja klasa” igrača, a ne prvaci, precijenjena i napuhava tržište, čak i s ludim plaćama. Uostalom, preko Kanala, zna se, promet je kolosalan zahvaljujući TV pravima, uvijek punim stadionima, globalnim sponzorima, prebogatoj imovini… Pa je ostatak Europe prisiljen stajati i gledati. Posljednji transfer koji je podigao buku je onaj Morgana Rogersa, modernog, fleksibilnog ofenzivnog veznjaka, kojeg je Chelsea kupio za 138 milijuna eura od Aston Ville. Postao je najskuplji britanski igrač u povijesti. Rogers se u ponedjeljak vratio iz Sjedinjenih Država nakon što je završio treći na Svjetskom prvenstvu s Engleskom, prošao liječnički pregled i potom potpisao šestogodišnji ugovor, s opcijom za još jednu. Chelsea Xabija Alonsa već je neko vrijeme pratio Rogersa, no posao je praktički sklopljen nakon polufinala između Engleske i Argentine. Za milijune, Bluesi su uvjerili igrača čak i ako Chelsea neće ući u Ligu prvaka, dok Aston Villa hoće. Usprkos tome, tim Unaija Emeryja također je vidio kako Youri Tielemans odlazi u Manchester United i Lucas Digne u Paris Saint-Germain. Rogersov potez već je treći transfer Premier lige iznad praga od 100 milijuna. Prvi je bio onaj našeg Sandra Tonalija iz Newcastlea u Tottenham (108 milijuna), zatim Elliota Andersona iz Nottingham Foresta u Manchester City (135).
trend
—
Poredak najskupljih potpisa ovog prijelaznog roka je jasan: 15 od 20 najboljih potpisali su klubovi s druge strane Kanala. I očito tu nije bio kraj. Krešendo je proždrljiv, au posljednje vrijeme inflacijska spirala zabrinjava prije svega unutarnje tržište: više vjerujemo onima koji tu stvarnost već poznaju, čime se smanjuje rizik prilagodbe. Prva četiri transfera tiču se unutarnjeg tržišta (Morgan Rogers, Elliot Anderson, Sandro Tonali i Mateus Fernandes), dok se za pronalazak prve kupnje iz drugog prvenstva moramo spustiti na peto mjesto s Anthonyjem Gordonom koji je napravio obrnuto: iz Newcastlea je otišao u Barcelonu za 80 milijuna. Ali to je jedna od rijetkih iznimaka. Premijer liga uzima gotovo sve. Chelsea također nije štedio u odvođenju Marca Palestre koji je izgleda bio predodređen za Inter. Modri su Atalanti ispisali ček na 57 milijuna i ponudili igraču dvostruku plaću (oko 6 milijuna godišnje) u odnosu na onu koju bi dobio u Milanu. To su zakoni tržišta i Premier liga godinama nema premca.
