Dvije i pol godine nakon početka ruske invazije na Ukrajinu, strategija Sjedinjenih Država za okončanje sukoba ostaje nepromijenjena, a naznaka pobjednika nema. Cilj Washingtona je nametnuti Rusiji dovoljno troškova kako bi predsjednik Vladimir Putin bio prisiljen prekinuti rat -piše Foreign Affairs. Ovaj pristup temelji se na uvjerenju da će Putin, suočen s neprekidnim pritiscima, odlučiti da daljnje vođenje rata nije u interesu Rusije.
Međutim, dokazi sugeriraju da Putin nije sklon mijenjanju svog stava prema Ukrajini. Njegov cilj ostaje spriječiti Ukrajinu da postane uporište Zapada koje bi moglo predstavljati prijetnju Rusiji.
Putin je uložio osobnu odgovornost u postizanje tog cilja, a čini se da je spreman platiti gotovo svaku cijenu kako bi osigurao da ga ostvari. Stoga, pokušaji Zapada da ga natjera na povlačenje mogu se pokazati uzaludnim.
Strategija čekanja
S obzirom na Putinovu odlučnost, postoji samo jedna održiva opcija za okončanje rata u Ukrajini pod uvjetima prihvatljivim Zapadu i Kijevu: čekanje da Putin napusti političku scenu -piše FA. Prema ovoj strategiji, Sjedinjene Države bi trebale nastaviti podržavati Ukrajinu, zadržati sankcije protiv Rusije i minimizirati razinu borbi sve dok Putin ne ode s vlasti. Tek tada bi se mogla otvoriti prilika za trajni mir.
Kada je Putin 2022. godine naredio invaziju na Ukrajinu, mnogi su vjerovali da se radi o njegovom oportunističkom potezu. Međutim, stvarnost je drugačija.
Putin nije samo oportunist; on je motiviran duboko ukorijenjenim osjećajem nesigurnosti i strahom od gubitka kontrole nad teritorijima koje Rusija smatra ključnim za svoju sigurnost. Ovo nije prvi put da Putin koristi vojnu silu kako bi spriječio ono što on vidi kao potencijalni gubitak utjecaja Rusije u regiji.
Američka zabluda
Američka politika prema Ukrajini temelji se na pretpostavci da će dovoljno pritiska natjerati Putina na povlačenje. Washington je nametnuo opsežne sankcije Rusiji, pružio vojnu i obavještajnu podršku Ukrajini te izolirao Moskvu na globalnoj sceni. Ipak, to nije dalo željeni rezultat.
Prema analitičarima, Putinov napad na Ukrajinu bio je motiviran strahom od gubitka strateškog utjecaja, a ne (samo) imperijalnim ambicijama. Njegovi najznačajniji potezi na međunarodnoj sceni nisu bili izraz čiste ambicije, već reakcija na percipirane prijetnje i pokušaj očuvanja ruske sfere utjecaja.
Putinova retorika često prikazuje rat u Ukrajini kao egzistencijalnu borbu za opstanak Rusije. Kreatori američke politike tvrde da bi uz dovoljno pritiska mogao biti prisiljen na pregovore, ali dosadašnji razvoj događaja sugerira da je Putin spreman ići do kraja.
Jača rusko-kineski klub: Pridružuje im se još jedna ključna zemlja
