Analiza New York Timesa tvrdi da rat predsjednika Donalda Trumpa protiv Irana sve sigurnije ide prema onome što zapadni analitičari opisuju kao strateški poraz za Sjedinjene Države, pri čemu Washington ne uspijeva osigurati svoje političke ciljeve unatoč mjesecima vojnih operacija.
Pozivajući se na bivše diplomate, sigurnosne analitičare i regionalne stručnjake, novine tvrde da je sukob otkrio granice američke vojne moći, istovremeno narušavajući kredibilitet SAD-a među saveznicima i jačajući pregovaračku poziciju Teherana.
Umjesto prisiljavanja Irana na predaju, tvrdi se u izvješću, rat je dokazao da se Washington suočio s otpornijim protivnikom koji i dalje ima znatan utjecaj na Hormuški tjesnac i sposoban je ugroziti američke vojne resurse diljem regije.
Vojna kampanja propala
Prema New York Timesu, Sjedinjene Države nisu uspjele pretvoriti vojnu nadmoć u strateški uspjeh. Iako su američki i izraelski napadi degradirali elemente iranskih vojnih sposobnosti, novine napominju da je Teheranovo političko vodstvo ostalo netaknuto, dok su njegovi nuklearni i balistički raketni programi oslabljeni, ali ne i eliminirani.
Istodobno, Iran nastavlja s napadima raketama i dronovima koji mogu ugroziti američke baze i regionalnu energetsku infrastrukturu, a istovremeno održava učinkovit utjecaj nad jednim od strateški najvažnijih svjetskih plovnih putova.
U izvješću se tvrdi da se Washington sada nalazi u poziciji iz prethodnih sukoba, posjedujući nadmoćnu vojnu snagu, ali bez jasnog političkog puta prema pobjedi. Kao primjer navode Vijetnam i Afganistan.
Robin Niblett, bivši direktor londonskog think tanka Chatham House, opisao je ishod kao “strateški gubitak i sramotu”, rekavši novinama da je sukob potkopao povjerenje među zemljama koje ovise o Sjedinjenim Državama za svoju sigurnost.
Hormuz postaje glavna poluga Teherana
Analiza identificira Hormuški tjesnac kao najveću stratešku prednost Irana. Unatoč mjesecima borbi, plovidba tim plovnim putem i dalje je ozbiljno poremećena, dok Teheran nastavlja koristiti svoje raketne i bespilotne letjelice kako bi vršio pritisak na američke interese i savezničku energetsku infrastrukturu.
Novine izvještavaju da su pregovori između Irana i Omana o budućim aranžmanima koji reguliraju tjesnac postali jedan od najznačajnijih diplomatskih točaka sukoba. Iran prije američko-izraaelskog napada nije strogo kontrolirao rute kroz tjesnac, odobravao ili blokirao prolaz niti naplaćivao tranzit. Čini se da sada ne odustaje od plana da to radi i nakon uspostave primirja.
Ali Vaez, direktor iranskog projekta u Međunarodnoj kriznoj skupini, rekao je novinama da Teheran sada smatra Hormuz svojim glavnim izvorom utjecaja u budućim pregovorima s Washingtonom, tražeći jamstva protiv obnove vojne akcije prije nego što razmotri šire diplomatske sporazume.
Prema analitičarima koje citira izvješće, svaki dogovor kojim bi se Iranu dao trajni utjecaj nad plovidbom kroz tjesnac predstavljao bi veliki strateški korak unatrag za Sjedinjene Države.
Saveznici gube vjeru u Washington
Osim događaja na bojnom polju, New York Times tvrdi da sukob mijenja način na koji američki partneri gledaju na američko vodstvo.
Europske vlade, piše list, sve više dovode u pitanje dosljednost Washingtona nakon niza naglih promjena politike pod Trumpovom administracijom, dok zaljevske zemlje sada jasnije idu ka širim diplomatskim odnosima s Iranom, Kinom, Rusijom i Europom kako bi smanjile svoju ovisnost o Sjedinjenim Državama.
Vaez tvrdi da su promjene u stavovima Washingtona proizvele ono što on opisuje kao “krizu kredibiliteta”, ostavljajući saveznike u neizvjesnosti mogu li se osloniti na američke vojne obveze ili diplomatske sporazume.
Niblett je slično rekao novinama da mnoge vlade sada sve više vide Sjedinjene Države kao izvor globalne nestabilnosti, a ne kao strateški faktor uspostave reda.
Rastuće trenje s Izraelom
Izvješće također ukazuje na rastuće napetosti između Washingtona i Tel Aviva.
Prema francuskom sigurnosnom analitičaru Françoisu Heisbourgu, visoki američki dužnosnici postali su frustrirani izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom nakon što se očekivanja brze vojne kampanje nisu ostvarila.
Produženi sukob, tvrdi se u analizi, oslabio je obje vlade, a istovremeno je otkrio neslaganja oko strategije i troškova nastavka rata.
Novi ‘vječni rat’?
New York Times zaključuje da se ni Washington ni Teheran trenutno ne čine sposobnima osigurati odlučujući ishod.
Dok Trump i dalje inzistira na tome da će stalni vojni pritisak na kraju prisiliti Iran na pregovore pod američkim uvjetima, iranski dužnosnici sve više sumnjaju da će se poštovati bilo kakav budući sporazum s Washingtonom, navodeći prethodna povlačenja SAD-a iz dogovorenih sporazuma i ponovljenu vojnu eskalaciju tijekom diplomatskih napora.
Esfandyar Batmanghelidj iz Zaklade Bourse & Bazaar rekao je novinama da su iranski čelnici postali duboko pesimistični u pogledu diplomacije sa sadašnjom američkom administracijom, vjerujući da promjenjivi stavovi Washingtona otežavaju održavanje bilo kakvog dugoročnog sporazuma.
Analiza u konačnici tvrdi da se sukob formira kao ciklus povremenih primirja i obnovljene eskalacije, što povećava izglede za još jedan produženi američki rat bez jasne strategije izlaska. Analiza zaključuje da se šire posljedice protežu izvan samog bojnog polja: umjesto da preoblikuje Iran, sukob sve više mijenja percepciju američke moći, ostavljajući saveznike da preispituju pouzdanost Washingtona, dok njegovi protivnici zaključuju da su Sjedinjene Države ušle u skupi rat bez puta do pobjede.
Američki general upozorava Pentagon da nema dovoljno snaga za zaštitu Izraela
