MLJET – Kuka i motika podigla se ovih dana na otoku Mljetu, jer se ribarska inspekcija usudila iz Šibenika potegnuti skroz do tog otoka, kako bi pokazali da je i to Republika Hrvatska i da i tamo, eto, vrijede hrvatski, a ne neki drugi zakoni. Ali kako to u gotovo svakoj hrvatskoj sredini biva, ako se taknete u “malog hrvaCkog Ćovijeka” i pokušate mu objasniti da je domoljublje poštivanje zakona i prirode zemlje u kojoj živiš, odmah ispadaš selektivan i “neprijatelj naroda”.
Nema od toga dugo, jedan prijatelj koji je proputovao svijeta, poduzetnik koji je svoju imovinu stekao radom (jer se nikad nije bavio politikom), u Hrvatskoj i inozemstvu, ispričao mi je anegdotu svojeg proputovanja cestom kroz Mljet. Parafrazirat ću njegove riječi:
“Kraj ceste nikoga i tako usred ničega jedna baka sa štandom prodaje domaće arancine. Stanem kupim nešto prekrasnog voća od te nasmijane žene, pa je pitam: ‘pa isplati li vam se to ovako, sjediti tu i prodavati, a nije baš Jadranska magistrala da stalno prolaze ljudi?’. Odgovori mi: ‘E sinko, na ovome sam ti ja odškolovala djecu i digla kat na kući’. I tada se sjetim, nema ovdje nikoga, a ona jedina prodaje uz cestu. Kako stanem ja, stali su i drugi. Bez računa, bez kontrole inspektora, prijave poreza, ičega. Ma nije mi žao, ali sam shvatio – kako.”
I, da se razumijemo, Mljet nije iznimka, tako je i u drugim sredinama gdje je Bog rekao laku noć, gdje, kako i sami Mljećani kažu, nema mesnice ni ribarnice, a kamoli čega drugoga, pa ti je 40 milja potrebno da bi kupio ono što se nama u gradovima podrazumijeva “skoknuti do dućana”. I to prema otočanima NIPOŠTO NIJE FER!
Ali jednako, kako nema mesnice ni ribarnice, nema ni inspektora kao što jašu na vratu onima koji žive blizu inspektorskih ureda. Jer češće će inspektor, kako bi odradio normu, potegnuti bliže nego dalje.
No ako potegne do Mljeta, eto kuke i motike, jer, da citiram jednu Mljećku: “Doći iz Šibenika, iz sredine Jadrana, potrošit toliko benzine i vremena za doć na Južni Jadran apozito dizat vrše i mreže domicilnom stanovništvu NP Mljet koji su pošli uhitit ručak sa tradicijskim ribarskim alatom…” eee… to je bogohulno! A ni riječi o tome imaju li ti ljudi uredne dozvole za ribolov? I “uhićuju” li u te vrše više od ručka? Ili “uhićuju” ribu za ručak dragih gostiju (ali ne besplatno, naravno)?
Pa zar je problem izvaditi dozvolu za legalan ribolov i eto ribe svaki dan za ručak, bez da vas ikakva inspekcija dira! Naime, dnevno ograničenje ulova do 5 kg ribe u Republici Hrvatskoj primarno regulira Zakon o morskom ribarstvu. A pojedete li više od 5 kg ribe dnevno ili što radite s njom? Prodajete li možda lokalnim restoranima?
I osobno sam 2023. godine svratio do Mljeta uvjeriti se u slične stvari. U Pomeni, usred nacionalnog parka stoje redovi restorana s privezom za nautičare. Sve to naoko jako lijepo i uredno izgleda, ALI… svaki restoran privez na pomorskom dobru uvjetovao je večerom u restoranu. Naravno – protuzakonito.
Gotovo svaki od tih restorana u prvom redu do mora ima vlastite priključke za struju koju (pro)daju nautičarima (za večeru ili novac?) – naravno, bez dozvole. Gotovo svaki od tih restorana u prvom redu do mora ima i vlastiti bazen za živu ribu, što je super jer su gosti sigurni da jedu svježu ribu, ali sve to izgrađeno je bez ikakve dozvole i na – pomorskom dobru.
Osim što devastiraju pomorsko dobro, gradeći improvizirane pristane, čine i direktnu konkurenciju legalnim marinama, ali i nefer konkurenciju susjednim restoranima, koji nemaju tu sreću da budu u prvom redu do mora. Ovi pak uz more, zloupotrebljavaju svoju poziciju, pa osim što uvjetuju privez nautičarima koji će na vezu najčešće i prenoćiti, pomorsko dobro uređuju bez ikakvog zakonskog plana i dozvole i po svom nahođenju. Više o tome možete pročitajte OVDJE.
Hajde, da ne bi bilo kako sam se uhvatio Mljećana ili da imam nešto protiv njih. Uzmimo za primjer, evo, Podgoru. Nakon katastrofalne devastacije pomorskog dobra i potpunog uništavanja podmorja od strane tadašnjeg načelnika, Podgorani su izabrali neovisnu listu i novu mladu načelnicu koja je obećala promjene i rad po zakonu. No čim je nova mlada načelnica krenula raditi svoj posao, Podgorani su shvatili da se promjena tiče svih njih. Znate li što su napravili na posljednjim lokalnim izborima prošle godine? Vratili su starog načelnika protiv kojeg se vodi se kazneni postupak na temelju optužnice koju je podiglo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu.
Prosječan čovjek sa strane tako bi lako mogao zaključiti kako bi svi Hrvati tako žarko željeli promjene i uvođenje reda. Ali, naravno, da se to tiče svih ostalih nego njih samih.
Jurica Gašpar
PROČITAJTE JOŠ:
FOTO/VIDEO Opasna praksa restorana koji uvjetuju privez večerom, sad je donekle zakonski riješena, ali ne i za sve restorane uz more!
Diljem obale i otoka prema starom Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama nije postojalo smisleno rješenje za restorane koji se nalaze uz samo pomorsko dobro, kojeg obilato koriste. Naravno, kako rješenja nije bilo, tako su neke stvari radili (i još uvijek rade) ilegalno. Ispred svojih restorana tako stoje
Pobuna na jugu Jadrana zbog dolaska inspektora: „Uzimaju nam ribe iz usta, a strancima gledaju kroz prste! Na otoku je zaštićeno sve osim čovjeka!“
Dubrovački otok Mljet našao se u središtu žestoke rasprave nakon najnovijih akcija Ribarske inspekcije i rigoroznih nadzora Državnog inspektorata. Poznata aktivistica i glas otočana, Ane Stražičić Rodriguez – poznatija kao Ane Mljećka – uputila je oštar apel nadležnim institucijama, upozoravajući da birokracija i represija doslovno prazne otok. Otočani Mljeta, posebice oni iz
