Rusija sve intenzivnije koristi hibridne metode kako bi oslabila države kandidatkinje za članstvo u Europskoj uniji, kombinirajući dezinformacije, prikriveno financiranje političkih aktera, kibernetičke napade, gospodarske pritiske i djelovanje posredničkih mreža. Cilj je iskoristiti unutarnje slabosti pojedinih država i usporiti ili zaustaviti njihov put prema članstvu u EU, upozorava izvješće izrađeno za Europski parlament.
Studiju je naručio Odbor za vanjske poslove (AFET), a obuhvaća Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Gruziju, Kosovo, Moldovu, Crnu Goru, Sjevernu Makedoniju, Srbiju i Ukrajinu. Autori zaključuju da Moskva sve manje računa na vojnu silu, a sve više na sofisticirane oblike političkog i društvenog utjecaja.
Hibridni pritisci prilagođeni slabostima država
Prema izvješću, Rusija nastoji spriječiti približavanje zemalja zapadnog Balkana te Gruzije, Moldove i Ukrajine Europskoj uniji. Iako su odnosi Moskve s bivšim sovjetskim republikama drukčiji nego sa zapadnim Balkanom, strateški cilj je isti: ograničiti širenje zapadnog političkog i sigurnosnog utjecaja.
Autori hibridno upletanje definiraju kao koordiniranu primjenu više različitih instrumenata kojima se, bez otvorenog oružanog sukoba, pokušava utjecati na unutarnji politički poredak druge države. Takve aktivnosti najčešće ciljaju izbore, političke stranke, institucije i vanjskopolitičku orijentaciju, pri čemu se iskorištavaju nezadovoljstvo građana, strah i nostalgija.
Izvješće identificira sedam ključnih ranjivosti koje Rusija koristi: političku polarizaciju, neriješene etničke i ustavne sporove, slabo medijsko okruženje, korupciju, energetsku ovisnost, ranjivu kritičnu infrastrukturu i nedostatke izbornih sustava.
Umjesto da djeluju neovisno, te se ranjivosti međusobno pojačavaju, navodi se u izvješću: slaba vladavina prava pojačava učinke gospodarske ovisnosti, dok krhka informacijska okruženja čine izbore posebno podložnima manipulaciji.
Moldavija, Gruzija i Srbija kao primjeri različitih strategija
Ruski set “alata”, navodi se u studiji, uključuje tajno financiranje političkih aktera, informacijske operacije, pravne i ustavne blokade preko lokalnih saveznika, gospodarski i energetski pritisak, kibernetičke napade te infiltraciju sigurnosnog sektora.
Moldavijski slučaj ističu kao primjer prikrivenog financiranja s ciljem utjecaja na izbore, uz intenzivne kampanje dezinformiranja i kibernetičke napade tijekom izbornih ciklusa 2024. i 2025. godine. Unatoč tome, njihova vlast je, uz pomoć Europske unije, ojačala je nadzor i zaštitu demokratskih institucija.
S druge strane, Gruzija je prema autorima postupno preuzela obrasce karakteristične za ruski model upravljanja. Donošenje zakona o stranom utjecaju, manipulacije izbornim procesima i širenje protuzapadnih narativa smanjili su potrebu za izravnim ruskim djelovanjem, dok su istodobno povećali političku korist za Moskvu.
Srbija zauzima specifičan položaj. Izvješće je opisuje kao regionalno središte ruskog gospodarskog, medijskog i obavještajnog utjecaja, ponajprije zbog energetskih veza i dugogodišnje sigurnosne suradnje, ali istodobno i kao državu koja nastoji zadržati europske integracije kao strateški cilj.
EU se trudi ‘zaštititi’, ali provedba i dalje zaostaje
Autori upozoravaju da neriješeni regionalni sukobi i dalje predstavljaju važan instrument ruskog utjecaja. Kao najosjetljivije točke izdvajaju Pridnjestrovlje i Gagauziju u Moldovi, Abhaziju i Južnu Osetiju u Gruziji te Kosovo.
Iako Europska unija od 2016. godine sustavno razvija mehanizme za suzbijanje hibridnih prijetnji, uključujući “jačanje potpore neovisnim medijima, civilnom društvu i kibernetičkoj sigurnosti”, provedba tih mjera ostaje neujednačena. Posebni problemi i dalje postoje u području nadzora političkog financiranja, regulacije medija i transparentnosti političkog oglašavanja.
Moskva, s druge strane, tvrdi da je upravo provedba tih mjera zapravo oblik “zapadne” propagande.
Izvješće preporučuje da otpornost na hibridne prijetnje postane jedan od službenih kriterija u pristupnim pregovorima s državama kandidatkinjama. Također predlaže veća ulaganja u neovisne medije, medijsku pismenost i kibernetičku sigurnost, uspostavu regionalne mreže za brzo suzbijanje dezinformacija te snažniji nadzor izbornih procesa.
Autori zaključuju da će Europska unija moći “zaštititi vlastiti demokratski poredak i očuvati vjerodostojnost politike proširenja samo ako borbu protiv hibridnih prijetnji čvrsto ugradi u cijeli proces pristupanja novih članica”.
Nedavna vijest bi mogla bi biti početak kraja širenja EU
