U petak su čelnici Saudijske Arabije, Pakistana i Turske potpisali novi obrambeni sporazum koji “propisuje da će se svaki oružani napad na bilo koju od triju država smatrati napadom na sve njih”. Nazvan po saudijskom gradu u kojem je potpisan, Sporazum o zajedničkoj obrani iz Meke (simbolika je snažna jer je Meka najsvetije mjesto islama) dolazi u trenutku kada rat u Iranu prijeti ponovnim izbijanjem, uz napade proiranskih hutista iz Jemena te dok zemlje Perzijskog zaljeva sve glasnije dovode u pitanje ulogu Sjedinjenih Država kao jamca sigurnosti nakon brojnih iranskih napada dronovima i raketama.
U nastavku, stručnjaci, analitičari i znanstvenici utjecajnog američkog think thanka Atlantskog vijeća (Atlantic Council) objašnjavaju što sporazum znači i što on donosi za svaku od te tri zemlje. Svaku od država je “obradio” jedan od znanstvenika specijaliziran baš za tu državu. Dio o Saudijskoj Arabiji potpisuje Allison Minor, dio o Pakistanu Michael Kugelman, a dio o Turskoj Rich Outzen. Prenosimo u cijelosti:
Saudijska Arabija
Ovaj sporazum nije savez sličan NATO-u i ne signalizira zaseban novi regionalni blok. Ali to ne znači da nije značajan. Za Rijad, ovaj sporazum jača utjecaj zemlje dok se nosi s ohrabrenim Iranom i suočava se s ograničenjima američkog odvraćanja u regiji. Spajanjem mreže partnerstava, Rijad procjenjuje da će bolje moći predvidjeti promjenjive regionalne prijetnje nego oslanjati se na bilo kojeg pojedinačnog partnera. No, Rijad također koristi turbulentno razdoblje kako bi potvrdio svoje regionalno vodstvo: domaćinstvom potpisivanja novog sigurnosnog sporazuma s još jednim regionalnim moćnikom – Turskom, Saudijska Arabija se nameće kao lice regionalne stabilnosti u vrijeme kada se druge velike regionalne sile, Iran i Izrael, smatraju destabilizirajućim snagama.
Vrijedi podsjetiti da Saudijska Arabija ima sporazum o međusobnoj obrani s Pakistanom od rujna 2025., a sa šest zemalja Vijeća za suradnju u Zaljevu od 2000. U praksi, ništa od toga nije se pretvorilo u vrstu odgovora povezanu s člankom 5. NATO-a. Iako Pakistan i Turska mogu mobilizirati neku novu sigurnosnu podršku kao odgovor na prijetnje Irana ili pokreta Huti kao rezultat sporazuma – Pakistan je već poslao neke trupe i protuzračnu obranu u Saudijsku Arabiju – ta podrška vjerojatno neće promijeniti pravila igre i bit će vrlo specifična za kontekst. Konkretno, pakistanski dužnosnici sada tvrde da njihov sporazum iz 2025. nije uključivao nuklearni kišobran. Diplomatska prednost koju ovaj sporazum pruža mogla bi se pokazati utjecajnijom od opipljive sigurnosne suradnje: Na početku iranskog rata, Rijad je uspio iskoristiti svoje pojačano partnerstvo s Islamabadom kako bi tiho oblikovao pregovore i upravljao eskalacijom s Teheranom.
Ovaj novi sporazum također je daljnji dokaz da Rijad odustaje od svojih nastojanja da od Washingtona dobije sigurnosno jamstvo slično Članku 5. No, to se ne bi trebalo shvatiti kao odbacivanje partnerstva Rijada sa Sjedinjenim Državama. Zapravo, to bi moglo biti u skladu s američkim naporima da rekalibrira vlastitu vojnu ulogu u regiji i pređe s jamca sigurnosti na integratora.
Pakistan
Ovaj sporazum dodatno ugrađuje Pakistan u novonastalu sigurnosnu arhitekturu Bliskog istoka. Dolazi nedugo nakon što je Islamabad finalizirao novi sporazum o međusobnoj obrani sa Saudijskom Arabijom, i u trenutku kada poduzima korake za produbljivanje obrambene suradnje s drugim saveznicima u regiji, poput Egipta i Jordana.
Sporazum također donosi Pakistanu – s njegovim većinskim muslimanskim stanovništvom i kapacitetima za nuklearno oružje – veći prestiž i utjecaj u regiji. To je važno iz jednostavnih razloga odnosa s javnošću: pakistanski čelnici žele da svijet njihovu zemlju doživljava kao korisnog i utjecajnog globalnog igrača, a ne kao dom velike razine represije i terorizma. Ali postoje i strateške prednosti za Pakistan, s obzirom na to koliko je Bliski istok važan za pakistanske strateške interese. Regija je dom mnogim njegovim glavnim saveznicima, većine izvora fosilnih goriva i dom nekoliko milijuna pakistanskih iseljenika.
Osim toga, sporazum može pomoći odnosima Islamabada sa Sjedinjenim Državama. Trumpova administracija, koja želi vidjeti veću podjelu tereta od strane glavnih američkih saveznika, vjerojatno će blagonaklono gledati na pakt namijenjen unapređenju kolektivnog regionalnog odvraćanja s ciljem prema Iranu. Nadalje, Pakistan bi u budućnosti mogao Trumpovoj administraciji navesti ovaj sporazum (kao i pakt sa Saudijskom Arabijom) kao podsjetnik na njegovu širu korisnost na Bliskom istoku, ako rat u Iranu završi i pakistansko posredovanje više ne bude potrebno – ili ako rat ponovno eksplodira i Pakistan se suoči s kritikama Washingtona.
Turska
Sporazum o zajedničkoj obrani iz Meke, koji su potpisali čelnici Turske, Pakistana i Saudijske Arabije, predstavlja prekretnicu u nastajućem multipolarnom poretku na Bliskom istoku i u Južnoj Aziji.
Za Ankaru, ovo proširuje kišobran koji je već otvoren saveznicima u Kataru, Siriji i Libiji – dodajući gustoću i ogromne nove resurse onome što se pretvara u muslimanski kolektivni obrambeni mehanizam. To operacionalizira načelo da vanjske sile ne bi trebale jednostrano preokrenuti ili revidirati regionalne političke poretke, geopolitičko načelo statusa quo koje su prihvatile sve tri potpisnice. Saudijska Arabija vidi važnu protutežu Iranu, a Pakistan Indiji, ali za Ankaru dodavanje ekonomskog diva i nuklearne sile svom timu oštro pojačava odvraćanje od Izraela, susjeda kojeg turski čelnici sve češće uokviruju u okvir neprijateljstva i potencijalnog sukoba. Nakon prošlogodišnjeg izraelskog zračnog napada na Dohu, zemlje u regiji mogle bi vidjeti potrebu za kolektivnom protuzračnom obranom i drugim sigurnosnim mjerama kako bi se suprotstavile i Iranu i Izraelu.
Svaka će zemlja imati vojne operativne, obrambeno-industrijske i diplomatske prednosti. Turska obrambena industrija zasigurno će imati koristi od proširene regije potencijalnih kupaca. Možda najvažnije, Sporazum iz Meke (i njegovo buduće potencijalno proširenje na druge članice) potvrđuje mjesto Turske u energetskim i trgovinskim mrežama između Indije i Europe, jer obrambena partnerstva podupiru i međusobno jačaju poslovne veze i sve vrste mreža.
Trump ucijenio Saudijce: Ako želite nuklearnu budućnost, morate priznati Izrael
