Priča o tišini i magiji jednog od najjačih Amerikanaca ikada viđenih u Europi, mučenog opakom bolešću s kojom se borio još dok je igrao. S 32 godine oprostio se od svojih obožavatelja, devet dana kasnije otišao je
Imali su ceremoniju dolje u Greenwoodu, Mississippi, na pola puta niz Meadowbrook Road. Tu su bili članovi obitelji, djeca Quekenshia, Alphonso Jr., Karlderek i Ctez, otac Alfred i Matilda, majka. Došao je i nadzornik okruga Leflore Robert Collins. I velečasni LJ Johnson, koji je sve zamolio za trenutak razmišljanja. Zabili su kolac s natpisom. “U čast Al Forda”, kaže se. Napravili su nekoliko fotografija. Svi zajedno, svrstani u dva reda. Greenwood Commonwealth je tamo postavio stupić. Također ga je stavio na internet. Bila je 2009., Alphonso Ford je već bio mrtav pet godina. Danas, nakon dvadeset godina, i dalje se osjeća bol zbog smrti Ala, možda najboljeg američkog igrača kojeg je Europa ikada vidjela.
