SPLIT – Dok se Split i Dalmacija u javnosti i turističkim brošurama godinama prikazuju kao idilične destinacije ugodnog života i gospodarskog procvata, iza zatvorenih vrata skladišta, hotelskih kuhinja i trgovačkih lanaca odvija se znatno drugačija realnost. Pokretanjem teme na popularnom Reddit podforumu pod nazivom “Prevarantske firme u Splitu i Dalmaciji”, otvoren je lavinski val svjedočanstava o mobingu, zakidanju na plaćama i nehumanim radnim uvjetima.
Autor objave pozvao je sugrađane da javno podijele svoja negativna iskustva s ciljem senzibiliziranja javnosti i skretanja pažnje medija na sustavne nepravilnosti. Odaziv je bio trenutačan, a prikupljeni komentari pružaju uvid u ključne sektore dalmatinskog gospodarstva.
Ugostiteljstvo i turizam: Rad na crno, “9 krugova pakla” i fiktivne inventure
Kao što se i moglo očekivati u turističkom središtu, najžešći udar kritika pretrpjeli su ugostiteljski i hotelski objekti. Radnici opisuju atmosferu u kojoj su prekovremeni sati normirani, a prijava na minimalac uz ostatak plaće “na ruke” predstavlja standardni obrazac poslovanja.
Prvi korisnik navodi:
“Prvi restoran (naziv poznat redakciji) — neprijavljen, mobing od strane šefice kuhinje. Drugi restoran (naziv poznat redakciji) — neisplata plaće od strane vlasnika, prijava na minimalac iako ste dogovorili drugačije… Treći (naziv poznat redakciji) i srodni restorani vas provozaju kroz svih 9 krugova pakla, od kolega do vlasnika. Vlasnici pojedinih restorana izmišljaju stanje inventure kako bi zakinuli konobare za plaću. Svi hoteli u Splitu kuharima nude minimalne plaće u rasponu od 900 do 1400 €, a uvjeti su katastrofalni.”
Posebno je naglašen problem s velikim hotelskim kućama, gdje se spominju čudni uvjeti selekcije, pritisci te niske plaće u odnosu na opseg posla.
Drugi korisnik imenuje jedan hotel:
“Najgori ljudi, najgore plaće.”
2. Trgovina i logistika: Digitalni nadzor, skeniranje prstiju i diktatura u skladištima
Iskustva zaposlenih u velikim trgovačkim lancima i salonima namještaja ukazuju na ekstremne oblike mikro-upravljanja i strog nadzor svake sekunde radnog vremena. Radnici navode da se u pojedinim objektima mjeri čak i odlazak u toalet te prave pauze preko biometrijskih čitača.
Treći i četvrti korisnik ističu:
“Trkovački lanac (naziv poznat redakciji) u Kaštelima i Zagrebu — teška diktatura! Skenira se prst i prati vrijeme dolaska, odlaska na pauzu i povratka. Moraš doći ranije, imaš određeno gdje točno smiješ na pauzu, šefovi se ponašaju ko bogovi… Nismo smjeli koristiti lift nego kružiti kroz cijelo skladište pa stepenicama na kat samo da bi išli na WC. Na razgovoru za posao je bila jedna priča, a na isplati potpuno druga.”
Prozvan je i najveći regionalni trgovački lanac (naziv poznat redakciji), gdje se korisnici posebno osvrću na atmosferu u centralnom skladištu i rad odjela za ljudske resurse (HR).
Peti korisnik piše:
“Iživljavanje nad ljudima. U centralnom skladištu pojedinci glume diktatore… Količina iživljavanja nad radnicima i radnicama je fascinantna, a retorika u HR-u nedopustiva.”
Slučaj Iz Zadra: Uvozna radna snaga i minimalni putni troškovi
U raspravi je istaknut i slučaj tvrtke (naziv poznat redakciji) iz Zadra, gdje šesti korisnik upozorava na izrabljivanje stranih radnika koji rade nedjeljama i praznicima bez adekvatne naknade, uz mizerne putne troškove od 50 € unatoč svakodnevnom putovanju od preko 15 kilometara.
3. Javne institucije i neprofitni sektor: Tisuće tužbi i apsurdi upravljanja
Iznenađujuće za mnoge, rasprava se nije zadržala isključivo na privatnom sektoru. Nekoliko sudionika istaknulo je da se ozbiljni radno-pravni problemi javljaju i u državnim ustanovama te civilnom društvu.
Sedmi korisnik navodi veliku zdravstvenu javnu ustanovu (podaci poznati redakciji):
“Preko 6.000 tužbi djelatnika iz domene radnopravnog odnosa, pogrešnog tumačenja kolektivnih ugovora, neisplaćenog rada i pogrešnog obračuna radnih sati.”
Također, osmi korisnik ukazao je na mobing u jednoj poznatoj lokalnoj udruzi koja se bavi djecom, istaknuvši razkorak između plemenitog vanjskog imidža i unutarnjeg postupanja prema zaposlenicima.
Pregled sektorskih pritužbi prikupljenih u raspravi
| Sektor / Odjel | Glavni prigovori radnika | Uobičajeni obrasci kršenja prava |
| Ugostiteljstvo & Restorani | Mobing šefova kuhinja, neisplata ugovorenih iznosa, izmišljanje inventura | Prijava na minimalac, rad “na crno”, zakidanje konobara/kuhara |
| Trgovački lanci & Skladišta | Rigidna kontrola pauza, nehuman odnos, psihološki pritisak šefova | Biometrijsko praćenje, odstupanje isplaćene plaće od dogovora |
| Proizvodnja & Distribucija | Neplaćeni prekovremeni rad, izrabljivanje uvozne radne snage | Minimalci, neadekvatna naknada za putne troškove i rad blagdanom |
| Zdravstvo & Javne ustanove | Sustavno pogrešan obračun sati, nepoštivanje kolektivnih ugovora | Masovne tužbe zaposlenika protiv matičnih ustanova |
Zaključak: Zid šutnje ili početak prijavljivanja?
Rasprava na Redditu pokazala je dvostruko lice dalmatinskog tržišta rada. S jedne strane, prisutan je velik strah zaposlenika od javnog istupa pod punim imenom i prezimenom zbog premrežene lokalne zajednice i straha od gubitka egzistencije. S druge strane, pojava ovakvih anonimnih digitalnih platformi omogućava radnicima da po prvi put artikuliraju svoje probleme i razmijene iskustva.
Kako zaključuje još jedan od sudionika rasprave: “Ima u Splitu i dobrih poslodavaca, ali ljudi kojima je dobro nemaju potrebu pisati po forumima — dok se ovi drugi opravdano bore za dostojanstvo rada.”
D.G.
