Istraživačka organizacija Lighthouse Reports 2024. godine došla je do prethodno neobjavljenog internog memoranduma Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) iz 2009. godine. U njemu se navode vjerodostojne informacije da je uranij bio prisutan u “značajnim količinama” u većini izvezenih kobaltnih ruda iz Katange, regiji na jugoistoku afričke Demokratske Republike Kongo, te da je “učinkovito izvožen kao nusproizvod kobalta”. Problem je što se taj izvoz bilježio samo kao izvoz kobalta.
Istragu su Lighthouse Reports, The Financial Times i Le Monde proveli zajednički.
Uranij u kobaltnoj rudi
Katanga, dio središnjoafričkog bakrenog pojasa, posljednjih godina bilježi snažan rast proizvodnje kobalta zbog globalne potražnje za tim metalom, važnim za litij-ionske baterije i zrakoplovnu industriju.
Istodobno, prisutnost uranija u rudama te regije poznata je desetljećima. Značajan dio uranija korištenog u američkog Projektu Manhattan, u kojem su razvijene prve atomske bombe, potjecao je baš iz rudnika Shinkolobwe u Katangi.
Rudnik je zatvoren nakon neovisnosti DR Konga, a 2004. tadašnji predsjednik Joseph Kabila područje je proglasio zabranjenom rudarskom zonom zbog nacionalne i javne sigurnosti te prisutnosti uranija, koji kongoanski zakon smatra rezerviranom mineralnom sirovinom.
“U kongoanskom izvozu rudarstva uvijek postoje nusproizvodi, a njima učinkovito upravljaju kongoanske vlasti. Jedina iznimka je uranij”, rekao je za RFI Tomas Statius, novinar Lighthouse Reportsa i jedan od autora istrage.
Stručnjaci za rudarstvo navode da se uranij, bakar i kobalt često pojavljuju zajedno u bakrenom pojasu DR Konga i Zambije. Steve Muanza, čelnik kongoanske agencije za nuklearnu energiju, rekao je za Financial Times da je tehnički moguće, pa čak i vjerojatno, da kineske kompanije iz kobaltne rude iz DR Konga izdvajaju uranij, iako za to nema izravnih dokaza.
Kobalt je sam po sebi dovoljno vrijedan i strateški važan da postoji snažan ekonomski razlog za uvoz kongoanskog kobaltova hidroksida. Stoga nalazi istrage sami po sebi ne dokazuju da je uvoz kobalta služio isključivo i samo kao paravan za nabavu uranija. Međutim, ostaje pitanje je li Kina iz tog materijala naknadno izdvajala uranij i za što ga je koristila.
Ograničenja koncentracije uranija u kobaltu postoje zbog sigurnosti radijacije, ali i zato što je uranij regulirana strateška sirovina čiji izvoz i daljnja uporaba podliježu nadzoru. Ako ga u kobaltnoj rudi ima iznad dopuštenih pragova, potrebno ga je izdvojiti ili barem posebno evidentirati i kontrolirati. Prema nalazima istrage, uranij iz kongoanskih pošiljki mogao je u Kini biti izdvojen i dalje prerađen, primjerice za proizvodnju nuklearnog goriva. Prirodni uranij sam po sebi nije pogodan za izradu nuklearnog oružja, ali se nakon procesa obogaćivanja može koristiti i u vojne svrhe bez da je evidentiran ili bilježen jer je bilježen kao pošiljka druge vrste sirovine (kobalta).
Procjena: Izvezeno do 5000 tona uranija
Agencija za nuklearnu energiju zatražila je i dobila sredstva za postavljanje detektora radioaktivnosti na kamione koji iz DR Konga ulaze u Zambiju.
Kako bi procijenili količinu potencijalno izvezenog uranija, Lighthouse Reports surađivao je sa Sébastienom Philippeom, tada višim istraživačem na Sveučilištu Princeton, i geologom Ryanom Manzukom.
Na temelju podataka o koncentracijama uranija u rudama Katange, proizvodnji rudnika i geološkim uzorcima koje čuva Muzej Afrike u Belgiji, istraživači procjenjuju da je između 2000. i 2024. iz DR Konga u Kinu, u pošiljkama kobaltova hidroksida, moglo biti izvezeno između 2000 i 5000 tona uranija.
Njihova je studija objavljena 30. srpnja u časopisu Nature Communications. Prema procjeni, čak bi i donja granica bila dovoljna za napajanje nuklearnog reaktora snage jednog gigavata tijekom najmanje deset godina.
Istraga, međutim, nije utvrdila je li uranij u Kini naknadno izdvojen ili korišten.
Najopsežnije dokumentirani slučaj odnosi se na Tenke Fungurume Mining (TFM), jedan od najvećih proizvođača kobalta u DR Kongu. Rudnik je do 2016. bio u vlasništvu američkog Freeport-McMoRana, nakon čega ga je preuzela kineska grupa CMOC.
Interni dokumenti koje su istražitelji pregledali pokazuju da su uzorci kobalta sadržavali visoke koncentracije uranija. U prosincu 2016. zabilježena je koncentracija od 1100 dijelova na milijun, što je približno 15 puta više od izvoznog ograničenja. Dokumenti pokazuju i da su značajne koncentracije uranija bile prisutne u kobaltu proizvedenom u TFM-u još u lipnju 2021.
“Postoji poznata i utvrđena metoda za uklanjanje uranija iz kobalta namijenjenog izvozu”, rekao je Statius, dodajući da ona, prema nalazima istrage, nije korištena.
Istražitelji nisu uspjeli utvrditi je likineski CMOC uranij zadržavao iz ekonomskih ili strateških razloga.
Bivši viši metalurg Eurasian Resources Groupa Doug Alexander smatra da su u regiji možda postojala dva paralelna lanca opskrbe: u jednom se kontaminacija uklanjala nakon što bi bila otkrivena, dok su se u drugom materijali niže kvalitete s višim udjelom nečistoća izravno izvozili u Kinu.
CMOC odbacuje nalaze
CMOC je kategorički odbacio nalaze istrage. Tvrtka tvrdi da je sav kobaltov hidroksid koji TFM trenutačno proizvodi u skladu s kongoanskim propisima i međunarodnim standardima kupaca te da nije bilo prekoračenja dopuštenih koncentracija ni kršenja trgovinskih pravila.
CMOC također navodi da ne zna podrijetlo povijesnih podataka korištenih u istrazi te tvrdi da su razine uranija ispod relevantnih pragova, zbog čega njegovo uklanjanje nije potrebno. Tvrtka je zanijekala da se uranij odvaja ili izdvaja u DR Kongu ili Kini te osporila korištenje 75 dijelova na milijun kao univerzalnog ograničenja.
Istraživači Lighthouse Reportsa ostaju pri svojim zaključcima i nakon objave tvrtke. “Naša istraga temelji se na internim dokumentima rudnika i njegovih vlasnika, koji obuhvaćaju gotovo desetljeće i pokazuju i kontaminaciju i pokušaje pojedinih metalurških inženjera da riješe problem”, rekao je Statius.
Istraga je također pokazala da je rafinerija u Kokkoli u Finskoj primila materijal iz DR Konga koji je sadržavao uranij.
Glavni svjetski izvoznik urana tvrdi da im je sve teže izvoziti na zapad
