Dok Iran prijeti da će napasti Izrael zbog atentata na vođu Hamasa u glavnom gradu Irana, njegov dugo hvaljeni raketni program nudi Teheranu jedan od rijetkih načina da izravno uzvrati udarac, ali postavljaju se pitanja o tome koliku opasnost on predstavlja. Iranske sposobnosti napada dugog dometa su se pokazale tijekom iranskog napada bespilotnim letjelicama i projektilima bez presedana na Izrael u travnju, kada je Iran postao prva nacija koja je pokrenula takvu baražnu vatru otkako je irački vođa Saddam Hussein ispalio projektile Scud na Izrael u Zaljevskom ratu 1991. godine, piše Defense News.
No, malo je iranskih projektila postiglo svoje ciljeve u travnju. Mnoge je oborila koalicija predvođena SAD-om, dok su drugi očito zakazali pri lansiranju ili su se srušili tijekom leta. Činilo se da čak i oni koji su stigli do Izraela promašili svoje mete.
Iran ima najveći i najraznovrsniji arsenal balističkih projektila na Bliskom istoku. Izrael ima sposobnije balističke projektile, ali ih ima manje i nema toliko vrsta, Većina ih je nabavljena iz stranih izvora, posebice iz Sjeverne Koreje. Islamska Republika jedina je zemlja koja je razvila projektil dometa 2000 km, a da prethodno nije imala sposobnost nuklearnog oružja. Iran još uvijek ovisi o stranim dobavljačima za neke ključne sastojke, komponente i opremu, ali ima tehničke i industrijske kapacitete za razvoj projektila dugog dometa, uključujući Interkontinentalni balistički projektil ili ICBM, piše analitičar Michael Elleman za United Institute for Peace.
Vojna korisnost iranskih balističkih projektila na tekuće gorivo ograničena je zbog niske preciznosti, tako da ti projektili vjerojatno neće biti odlučujući ako budu naoružani konvencionalnim, kemijskim ili biološkim bojevim glavama. Ali Teheran bi mogao koristiti svoje projektile kao političko ili psihološko oružje za teroriziranje protivničkih gradova i pritisak na svoju vladu. Iranska autohtona familija projektila na čvrsto gorivo Fateh-110 postigla je preciznost potrebnu za pouzdano uništavanje vojnih ciljeva i ciljeva kritične infrastrukture, kao što je pokazano tijekom napada na američke snage u siječnju 2020. snage stacionirane u zračnoj bazi Ayn al Asad u Iraku koristeći projektile Zolfaghar.
Američko izvješće
Sada, novo izvješće stručnjaka podijeljeno ekskluzivno za Associated Press sugerira da je jedan od najnaprednijih projektila u Teheranu daleko manje precizan nego što se prije mislilo. Napad u travnju pokazao je “određenu sposobnost da se pogodi Izrael”, rekao je Sam Lair, znanstveni suradnik u Centru za neširenje oružja koji je radio na analizi, ali “da sam vrhovni vođa, vjerojatno bih bio malo razočaran”.
Ako iranske rakete nisu u stanju točno pogoditi mete, “to mijenja njihovu ulogu”, dodao je Lair. “One više nisu toliko vrijedni za vođenje konvencionalnih vojnih operacija. One mogu biti vrjednije jednostavno kao terorističko oružje”, zaključuje. Kao primjer, podsjetio je na uznemirujuću paljbu na gradove u iransko-iračkom ratu 1980-ih, kada je Iran mogao ispaliti razne projektile na veliki grad i nadati se da će neki proći.
Iran je više puta rekao da će se osvetiti za ubojstvo Ismaila Haniyeha. Uvelike se sumnja da je Izrael izvršio atentat, iako to nije potvrdio. Vrhovni vođa ajatolah Ali Hamenei indirektno je priznao neuspjeh zemlje da pogodi mete. “Rasprave druge strane o tome koliko je projektila ispaljeno, koliko ih je pogodilo metu, a koliko nije, od sekundarne su važnosti”, rekao je Hamenei i dodao: “Glavno pitanje je pojava iranske nacije” i iranske vojske “u važnoj međunarodnoj areni.”
Odmazda se očekivala danima nakon što je navodno izraelski napad 1. travnja pogodio iranski diplomatski kompleks u Damasku, u Siriji, ubivši dva iranska generala i pet časnika, kao i pripadnika libanonske šijitske frakcije Hezbolah. Snimka emitirana na državnoj televiziji pokazala je da je napad Irana 13. travnja započeo telefonskim razgovorom zapovjednika Revolucionarne garde generala Hosseina Salamija s brigadnim generalom Amirom Alijem Hajizadehom, zapovjednikom zrakoplovne divizije garde. “Započnite operaciju ‘Pravo obećanje’ protiv baza cionističkog režima”, naredio je tada.
Dok su projektili letjeli prema nebu, ljudi diljem Irana prestali su s onim što su radili i usmjerili svoje mobilne telefone prema buci lansiranja iz svojih automobila i s balkona svojih domova. Videozapisi koje je analizirao AP pokazuju više mjesta za lansiranje, uključujući periferiju Araka, Hamadana, Isfahana, Kermanshaha, Shiraza, Tabriza i Teherana. Snimke slabije rezolucije koje su kasnije objavljene na proiranskim vojnim računima na društvenim mrežama pokazuju kako projektili lete iz mobilnih lansera na kamionima. Iranske bespilotne letjelice s bombama Shahed, koje Rusija često koristi protiv Ukrajine, lansirane su s metalnih postolja, a motori su im zujali poput kosilica noćnim nebom.
Priličan broj dronova i projektila
Ovi trokutasti dronovi krenuli su prvi, a trebali su im sati da dosegnu svoje ciljeve. Zatim su došle krstareće rakete Paveh, kojima je trebalo kraće vrijeme, i konačno balističke rakete Emad, Ghadr i Kheibar Shekan, kojima je trebalo samo nekoliko minuta, prema analizi Wisconsin projekta za kontrolu nuklearnog naoružanja.
Dronovi i projektili također su došli iz Jemena, a vjerojatno su ih ispalili Huti pobunjenici koje podržava Iran. Izraelski dužnosnici procjenjuju da je Iran lansirao 170 dronova, 30 krstarećih i 120 balističkih projektila. U Jordanu je novinar AP-a snimio nešto što je izgledalo kao balistički projektil presretnut iznad Zemljine atmosfere, vjerojatno od strane izraelskog projektila Arrow 3. SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska i Jordan su sudjelovali u obaranju nadolazeće paljbe.
Amerikanci su tvrdili da su oborili 80 dronova koji su nosili bombe i najmanje šest balističkih projektila. Aktivirana je i izraelska proturaketna obrana, iako se njihova početna tvrdnja o presretanju 99% projektila činila pretjeranom. Napad “očigledno nije bio nešto simbolično niti nešto čime se pokušava izbjeći šteta”, rekao je Fabian Hinz, stručnjak za projektile i znanstveni suradnik na Međunarodnom institutu za strateške studije koji proučava Iran. Bio je to “veliki pokušaj svladavanja izraelske obrane”. Američki dužnosnici, koji su govorili pod uvjetom anonimnosti kako bi razgovarali o obavještajnim pitanjima, rekli su AP da procjenjuju da je 50% iranskih projektila zakazalo pri lansiranju ili se srušilo prije nego što je doseglo cilj.
Napad na zračnu bazu Nevatim
Nakon toga, analitičari Centra James Martin za proučavanje neproliferacije ispitali su napad na zračnu bazu Nevatim nekih 70 km južno od Jeruzalema u pustinji Negev. Stručnjaci centra dugo su proučavali Iran i njegov program balističkih projektila. Baza je odmah došla u fokus nakon izraelskog napada na iransku diplomatsku misiju u Siriji. Iranski veleposlanik u Siriji, Hossein Akbari, tvrdio je da su napad izveli izraelski F-35I koji su bazirani u Nevatimu.
Iranska državna televizija je u veljači emitirala snimke testa Revolucionarne garde koji je ciljao makete nalik hangarima F-35I u Nevatimu. Balistički projektili, uključujući neke od vrsta korištenih u napadu na Izrael u travnju, uništili su maketu. U napadu su najmanje četiri iranske rakete pogodile Nevatim, što se vidi na satelitskim slikama i snimkama koje je objavila izraelska vojska. Jedina krhotina pronađena u tom području – prikupljena iz Mrtvog mora – sugerira da je Iran koristio rakete Emad za ciljanje Nevatima, rekli su analitičari.
Emad projektil
Emad na tekuće gorivo, ili “stup” na farsiju, varijanta je iranske rakete Shahab-3 izgrađene prema sjevernokorejskom dizajnu s prijavljenim dometom od 2000 kilometara. To ukazuje da su Emad vjerojatno ispaljeni iz područja Shiraza, što je unutar procijenjenih granica vjerojatnih mogućnosti projektila, rekli su analitičari.
Na temelju iranske usredotočenosti na uništavanje najnovijeg aviona F-35I, analitičari Jamesa Martina pretpostavili su da bi vjerojatna ciljna točka bila skupina hangara za zrakoplove. Lokacija tih hangara je gotovo središnja točka unutar same baze Nevatim. Hangari su “mnogo vredniju meta” od pukog “bušenja rupa na pisti”, rekao je Lair. Ali nijedan od iranskih projektila nije izravno pogodio te hangare.