ŠIBENIK – Sasvim je svejedno kuda krenuli, kad je Dalmacija u pitanju, rijetki su slučajevi dobrog i kvalitetnog održavanja prirodnog okoliša koji nisu urbane sredine, parkovi, kampovi, obrađene poljoprivredne površine ili privatne okućnice.
Sasvim slučajnim odabirom, bez ikakve namjere da u ikoga prstom upremo, odabrali smo jedan primjer kod Šibenika, točnije područje Dubrave kod Šibenika, na putu prema industrijskoj zoni Podi.
Vegetacija uz cestu u potpunosti je zapuštena. Trava koja je nikla za vrijeme učestalih proljetnih kiša, ponegdje je viša od metra, makija i visoko-zapaljivi alepski bor, šire se nekontrolirano i gusto, i to sve uz samu cestu, odakle započinje dobar dio požara.
Da bi stvar bila gora, uz cestu se odmah iza prvih stabala ili žbunja, baca visokozapaljivi i toksičan otpad, poput boja, lakova i ostalih kemijskih spojeva, građevinskog materijala, starog namještaja i slično.
Dovoljna je iskra dalekovoda, neka budala koja će baciti opušak, ili tek fokusirana sunčeva zraka kroz komad bačenog stakla. Dodajmo ovome još i snažan vjetar koji će sve raspiriti i eto uzroka, uzročnika i posljedice.
Drugim riječima, sve što smo vidjeli da naslutiti o krivcima. Jesu li to turisti, neka nacionalnost ili vjera koja nam se ne sviđa, ili smo lijenčine koje truju sebe i vlastitu djecu mi sami? A kako to izgleda? Pogledajte u videu…
Možemo li to spriječiti? Itekako! Samo za takvo što treba u potpunosti preokrenuti trenutačni način razmišljanja ljudi koji žive na ovim prostorima i doslovno se vratiti svojim korijenima.
Jurica Gašpar
