Dramatični požar koji je 13. kolovoza zahvatio područje Nemire kod Omiša iza sebe je ostavio brojne potresne priče, ali i svjedočanstva o nevjerojatnoj ljudskoj solidarnosti.
Jedna žena, koja je zbog zaštite privatnosti željela ostati anonimna, za 24sata je opisala trenutke u kojima se sa suprugom, kćeri i psom našla između vatre i mora, ne znajući hoće li se uspjeti izvući na sigurno.
Sve je, kaže, počelo tijekom mirne ljetne večeri. Glazba je svirala, ljudi su se zabavljali, a onda se na nebu pojavila narančasta boja i začule su se sirene.
U nekoliko minuta morali napustiti kuću
Kada je stigla informacija da se požar približava, obitelj je imala tek nekoliko trenutaka za odlazak.
Žena je uzela osnovne stvari i hranu za psa, dok je suprug natopio ručnike kako bi se ona i kći zaštitile od dima. Uslijedili su trenuci kaosa – ljudi su s djecom bježali prema sigurnijim područjima, automobili su ostajali na cestama, a vatra se brzo širila.
Najpotresniji trenutak, opisala je, bio je zatvaranje vrata vlastitog doma, bez spoznaje hoće li ga ikada više zateći.
Ona, kći i pas krenuli su prema plaži, dok se suprug odvojio od njih i drugim putem pokušao doći prema Omišu.
„S jedne strane vatra, s druge more“
Na plaži se situacija dodatno pogoršala. Bura je raznosila iskre i pepeo, a požar se približavao ljudima koji su spas tražili uz more.
Tada su počeli pristizati mali privatni brodovi.
Ljudi koji su imali barke i brodice krenuli su prema obali i počeli ukrcavati djecu, žene i ostale koji su pokušavali pobjeći od vatre.
– Ljudi su dolazili po ljude – jedna je od rečenica kojom je žena opisala prizore koje je te noći gledala.
U jednom trenutku bila je već u moru, razmišljajući o tome da s kćeri zapliva dalje od obale. Kći ju je, međutim, uvjeravala da će pomoć stići.
I stigla je.
Brodicom ih izvukli s plaže
Kći je ušla u mali bijeli brod, a kada joj je rečeno da više nema mjesta, uspjela je povući i majku na plovilo.
Nakon plovidbe kroz dim i nemirno more stigli su do većeg broda, gdje su im drugi ljudi pomogli da se popnu na sigurno.
Nitko, prisjeća se žena, nije pitao tko su ni odakle dolaze.
Ljudi su jednostavno pomagali jedni drugima.
Kada su napokon stigli u Omiš, dočekali su ih pripadnici službi i volonteri, a ubrzo je ponovno vidjela i supruga.
Cijela obitelj bila je na sigurnom.
Vilica koju neće zaboraviti
U prihvatnom centru osigurani su im kreveti, voda, sokovi, pokrivači i ostale potrepštine.
Kasnije su stigli do Malog Rata, gdje ih je ponovno dočekala pomoć volontera.
Žena je tada zatražila samo jednu stvar – vilicu kako bi mogla nahraniti psa.
Upravo je taj naizgled beznačajan trenutak ostao duboko u njezinu sjećanju. Nakon sati provedenih u strahu, jedna obična vilica za nju je postala simbol svega što su nepoznati ljudi činili jedni za druge.
„Ponovno sam povjerovala u ljude“
Kada su se vratili kući, ondje su ih dočekali pepeo i snažan miris dima, ali kuća je ostala čitava.
Za ženu koja je prošla kroz dramatičnu noć upravo je to iskustvo, uz sav strah i neizvjesnost, postalo prije svega priča o ljudskoj dobroti.
Vatrogasci, vojska, pripadnici žurnih službi, volonteri, vlasnici brodica i potpuno nepoznati ljudi pomagali su bez pitanja i bez oklijevanja.
Poruka njezina svjedočanstva zato nije samo priča o požaru koji je ugrozio Nemiru.
To je priča o ljudima koji su u najtežim trenucima pružili ruku jedni drugima.
Moja reakcija na članak je…
