Shen Yi – renomirani kineski geopolitičar i profesor međunarodnih odnosa na Sveučilištu Fudan s milijunima pratitelja na društvenim mrežama – objavio je nedavni članak s provokativnim naslovom: “Oprostite, g. Sullivan, ali baš ste krivo shvatili Kinu.” Shen, poznat po svojoj sposobnosti da artikulira kompleksne geopolitičke analize, koristi ovaj članak kako bi kritički osvrnuo na posjet američkog savjetnika za nacionalnu sigurnost Jakea Sullivana Pekingu, s kraja kolovoza.
Tekst prenosimo u cijelosti:
“Dana 27. kolovoza američki savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan stigao je u Peking, započinjući trodnevni posjet Kini. Prvog dana sastao se s kineskim ministrom vanjskih poslova Wang Yijem. Da budem iskren, nisam previše željan komentirati Sullivanov posjet, jer uključuje procjenu strateškog odnosa između Kine i SAD-a, što može potaknuti prilično tjeskobno razmišljanje.
Današnje Sjedinjene Države imaju osjećaj kao da su uhvaćene između stanja polu-autizma i polu-saniranja, sa svjetonazorom koji kao da kaže: “Nije me briga što ti misliš, samo što ja mislim.” Što se tiče svega ostalog? Samo se odmakni. Suočavanje sa SAD-om danas neizbježno dovodi do dubokog osjećaja bespomoćnosti i frustracije.
Jake Sullivan was in Beijing last week and admitted no progress was made toward a resolution for the war in Ukraine, because China is sticking to its position in favor of diplomacy, while the US is sticking to its cliched pro-war maxim of “Nothing about Ukraine without Ukraine” pic.twitter.com/u5yfei2C08
— Michael Tracey (@mtracey) September 3, 2024
Carevo novo ruho
Da se razumijemo, američka elita koja donosi odluke, posebno njihov vanjskostrateški tim, nije normalna u svojim spoznajama. Chas W. Freeman Jr. opisao je to kao samoanesteziranje i samohipnozu. Rekao bih da je to duboka patologija.
Ova patologija prožima iznutra prema van, i nije usmjerena samo na Kinu; to je njihov odnos prema cijelom svijetu. Međutim, samo Kina to odbija prihvatiti, a njihovo iskrivljavanje Kine jače je nego u drugim područjima. Kina sve više može ravnopravno promatrati SAD i prepoznati ovu abnormalnost. To je poput slavne bajke “Carevo novo ruho”, gdje dvojica prevaranata tkaju nevidljivu odjeću dok se druge zemlje pretvaraju da slijede američki primjer trčeći goli.
Dakle, koja je svrha Sullivanovog posjeta Kini? Kao što je prikazano u britanskom sitcomu “Da, premijeru”, kad god zapadne vlade službeno poriču bilo kakvu vezu između dviju stvari preko anonimnog dužnosnika, stvarnost je često suprotna. Sullivanova svrha je jasna: Demokratska stranka treba potporu Kine na predsjedničkim izborima u SAD-u 2024. kako bi im pomogla da poraze Trumpa.
Mrtva američka proizvodnja
Prvo, SAD treba Kinu da prenese vanjskom svijetu da je Bidenova vanjska politika impresivna, njegova financijska politika čvrsta, a njegova strategija za Kinu učinkovita. Stoga je Biden dobar predsjednik, a sada predaje baklju Harris, čineći i nju dobrom predsjednicom – tako da bi svi trebali glasati za nju.
Drugo, postavljaju temelje za značajne poteze ekonomske politike u rujnu. Gospodarstvo SAD-a trenutno se oslanja na otvaranje i zatvaranje brane – previše vode? Zatvori ih. Premalo vode? Otvori ih. Osim toga, ne mogu proizvesti ništa bitno. Njihova industrijska politika, ponovno uređenje proizvodnje i razvoj infrastrukture samo su šala. Cijeli je SAD uhvaćen u golemom balonu. Stoga moraju sniziti kamate, a rez bi mogao biti veći od očekivanog. Međutim, ako Kina ne surađuje u makroekonomskoj, financijskoj i fiskalnoj potpori, SAD bi mogao biti u ozbiljnim problemima. Stoga SAD traži pomoć Kine.
Nažalost, američkom političkom scenom trenutno dominira mišljenje da je Amerika broj jedan i da je nepobjediva i zauvijek. Demokrati tvrde da je sve bilo u redu, a jedino republikanci, zaraženi “Trumpovim virusom”, misle drugačije. Inzistiraju na tome da će to biti tako zatvaranjem očiju i ponavljanjem da je Amerika najbolja, te stoga nema potrebe činiti ustupke Kini. Amerika je već iskazala poštovanje Kini dolaskom u Peking s pristojnim zahtjevima, a Kina bi se trebala osjećati počašćenom i pokloniti se u znak zahvalnosti.
Kad te SAD ošamari…
A republikanci su još gori od svojih kolega s druge strane, vjerujući da bi cijeli svijet trebao “odati počast” SAD-u, osjećajući se počašćenima što ih Amerika iskorištava. Razgovor o pregovorima? Vi to jednostavno ne zaslužujete.
To dovodi do trenutnog zastoja, gdje Amerika očekuje da Kina daje “nesebične doprinose” i da se čak osjeća dobro zbog toga. Kao da ti je Amerika lupila šamar po desnom obrazu, a ti bi trebao pružiti lijevi obraz i ljubazno pitati boli li Ameriku ruka. Amerika zahtijeva da Kina dobrovoljno prihvati sankcije, da ne govori, da ne uzvraća i da ne spominje Tajvan. Oni žele učiniti što god žele, uvjeravajući vas da Tajvanu neće biti “dopušteno” da traži takozvanu zakonsku neovisnost, i to je dovoljno, trebali biste biti zahvalni. Kako se usuđuješ sukobiti se s Filipinima u Južnom kineskom moru? Filipini su američki mlađi brat. A što se tiče Rusije, treba je jednostavno ubiti kako oni kažu.
Sullivan je savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika SAD-a, ali to nije javna funkcija. Imenuje ga predsjednik, ne zahtijeva odobrenje Senata. On je samo savjetnik koji služi predsjedniku, slično carskom izaslaniku u drevnoj Kini.
Pad zapadne civilizacije
Sullivan i naš ministar vanjskih poslova Wang Yi već su komunicirali. Ipak, unatoč tome što je proveo godinu dana pokušavajući razumjeti Kinu, SAD još uvijek nije ispravio svoje razumijevanje. Ili da budemo otvoreni, cijeli američki diplomatski tim, od predsjednika Bidena naniže, u kolektivnom je stanju nedostatka sposobnosti, njihovi su snovi ljepši nego ikad prije.
To stanje najbolje utjelovljuje Harrisova platforma kampanje: Fali ti, dat ću ti. Ne sviđa ti se ovo, promijenit ću to u ono što želiš. Troškovi i metode nisu važni; samo reci Harrisino ime i tvoji snovi će se ostvariti. Ovo je nadrealni trenutak u povijesti zapadnih međunarodnih odnosa i manifestacija pada zapadne civilizacije, kako je Oswald Spengler predvidio.
Sullivanov posjet osuđen je na beskorisni pokušaj SAD-a da dobije ustupke od Kine, a da ne ponudi ništa zauzvrat. Cilj je osigurati praktične obveze Kine kako bi se maksimizirale Harrisine šanse na izborima, a sve bez jamstva budućih obveza. Vrlo je vjerojatno da će se jednom kada pobijede srušiti ljestvicu jer će republikanci sigurno biti čvrsti u strategiji SAD-a i Kine kao i uvijek. Za Kinu to predstavlja značajan izazov.
Chinese Professor Shen Yi: Ursula von der Leyen only talks the talk, not walks the walk pic.twitter.com/MY7eB9RLSZ
— China Daily (@ChinaDaily) May 27, 2023
Kineska snaga
U konačnici, ono što je važno je snaga. Kina je posebna, to je sila u usponu sa značajnim karakteristikama tržišta u razvoju. Ovo nije skromnost; to je objektivna stvarnost. Ipak, Kina je sve više sposobna promatrati Ameriku ravnopravno, zauzimajući miran stav prema odnosima sa SAD-om.
Ekonomski, Kina je svakako suočena s izazovima, ali i cijeli svijet, koji ulazi u dugotrajnu krizu i makroekonomsku stagnaciju. Među velikim nacijama, ekonomski učinak Kine, u smislu ukupnih indeksa, nedvojbeno je najbolji.
Na primjer, ako su američki makroekonomski podaci tako dobri kao što oni tvrde, onda imam tri pitanja na koja čekaju odgovore: Prvo, odakle dolazi toliko Trumpovih pristaša? Ako vladajući tvrde da su dobro upravljali gospodarstvom i ako američka javnost to vjeruje, Harris se ne bi susrela s jakim oporbenim izazivačem poput Trumpa. Za razliku od Kine, gdje ljudi mogu izraziti zabrinutost za gospodarstvo kroz razne analize, SAD tvrdi da sve ide odlično, dok sami Amerikanci često kažu da nemaju pojma u kakvoj je vezi tobožnje blagostanje s njihovim svakodnevnim životom. Ako su stvari tako sjajne, čemu onda potreba za smanjenjem kamatnih stopa?
Ušminkane brojke
Drugo, zašto je zapošljavanje izvan poljoprivrede revidirano naniže za 810.000 radnih mjesta od travnja prošle godine do ožujka ove godine? Tijekom tog razdoblja, SAD je tvrdio da je stvorio 2,9 milijuna radnih mjesta, ali revizijom je izbrisano 30 posto tih radnih mjesta. Ovo zgodno stvara scenarij u kojem Federalne rezerve moraju smanjiti kamatne stope. Ako je gospodarstvo doista snažno, ne bi li i zapošljavanje također trebalo biti snažno?
Ove brojke o zapošljavanju impliciraju da su SAD-u potrebna smanjenja stopa kako bi se gospodarstvo potaknulo do potrebnog stupnja. U tom kontekstu, Kina bi trebala biti samouvjerena u prepoznavanju da SAD traži pomoć od Kine. U ovoj strateškoj igri koju su pokrenule SAD, Kina nema obvezu poštivanja. Kineski napori bi se trebali usmjeriti na konstruktivniju strategiju prema američko-kineskim odnosima.
Ova konstruktivna strategija mora uključivati jednu bitnu komponentu: kada SAD djeluje izvan pravila i remeti stabilnost američko-kineskih odnosa, a odnos se ne razvija na zdravom kolosijeku, Kina mora kazniti i ispraviti SAD. To je neizbježan put.
US foreign policy in one headline: “success” is “severely hurting” others… And failure is when others thrive… Just purely destructive and nihilistic mindset.
Plus in this instance it’s not even true: the only thing the US was successful at is boost China’s domestic chip… pic.twitter.com/FUQaAMnbYu
— Arnaud Bertrand (@RnaudBertrand) August 30, 2024
Neuspijeh protekcionizma
Treće, kakav je bio stvarni ishod američkih inicijativa kao što su Zakon o CHIPS-u, Zakon o smanjenju inflacije i infrastrukturni plan vrijedan 1,2 trilijuna dolara? Koliko je punionica izgrađeno? Koliko je novih željeznica, cesta i mostova izgrađeno? Kakav je to utjecaj imalo na američko gospodarstvo? Kako napreduju nove tvornice čipova? Kakva je proizvodnja ovih novih tvornica čipsa? Koliko je centara računalne moći izgrađeno u SAD-u korištenjem naprednih računalnih čipova? Koliko tvrtki primjenjuje modele velikih razmjera na načine koji doista stvaraju vrijednost i potiču rast produktivnosti u SAD-u?
Nakon razmišljanja o ova tri pitanja, možemo stvoriti uravnoteženije razumijevanje strateškog natjecanja SAD-a i Kine. U ovom novom okviru, imamo razloga vjerovati da Kina ne treba činiti ustupke SAD-u. Također bismo trebali imati širu perspektivu o Sullivanovom posjetu ili tekućem strateškom dijalogu između Kine i SAD-a Sada bi Kina trebala djelovati više kao strpljivi učitelj koji obrazuje tvrdoglavog učenika, usmjeravajući sljedeći korak Amerike kombinacijom riječi i djela.
Kina ima za cilj zaštititi svoje nacionalne interese uz održavanje zdrave i dinamične ravnoteže u odnosima SAD-a i Kine. Ovo nije jednostrana odgovornost jedne strane. Postizanje toga koristi objema stranama, a okvir “milo za drago” i “riječ za riječ, djelo za djelo” postupno će se formirati, postajući opći trend budućeg razvoja.
U.S. National Security Advisor Jake Sullivan is in China for his inaugural visit in this capacity. Key issues on the agenda include Taiwan, sanctions, tariffs, and geopolitics. Why are U.S. efforts to contain China unlikely to succeed? @mahbubani_k, Distinguished Fellow at the… pic.twitter.com/f2rJQiZusb
— Liu Xin刘欣 (@LiuXininBeijing) August 28, 2024
Bez počasti za Amere
Sullivan je stigao i izašao iz aviona bez crvenog tepiha, samo s jasno označenom crvenom crtom na tlu. Čak i ako sad nema tepiha, ne smeta mu; ipak je došao. Prošli put, kada je Blinken posjetio Šangaj, ostao je sam, ali nije mu smetalo. Zašto? Jer on nema poziciju da se tako ponaša, niti ima polugu da postavlja toliko zahtjeva. Svi razgovaraju o stvarima pragmatično – bez obzira na stav Kine, još uvijek moraju sjesti i ozbiljno razgovarati. Ovo označava suptilnu promjenu u dinamici.
U ovoj fazi asimetričnog i neujednačenog rasta moći i tranzicije, prepoznavanje i razumijevanje ovih detalja ključno je za potpuno razumijevanje i upravljanje američko-kineskim odnosima.”
Kina protiv Amerike: tko je od ove dvije sile velika prijetnja, a tko globalni lider?
