Bio je to „rollercoaster” emocija, Dinamov je navijač najprije doživio erupciju oduševljenja, koja se potom pretopila u razočaranje. I sve je nakon prve utakmice s Vikingom u doigravanju za nastup u Ligi prvaka i dalje otvoreno, maksimirskih 2:2 i jednima i drugima otškrinulo je vrata ulaska u elitu i odluka će pasti u srijedu u Stavangeru. Na Vikingovoj umjetnoj travi…
Dinamov trener, Mario Kovačević, nikad nije bio pred težim izazovom nego što je sad. I očito je priprema za zagrebački dvoboj bila vrlo dobra, Dinamo je odmah jurnuo po pogodak, odmah je silovitim ulaskom u utakmicu želio pokazati gostima tko je „gazda” na Maksimiru. Poslao je na travnjak očekivani sastav, iskristalizirala se početna postava Plavih i Kovačević uoči dvoboja nije ništa „kemijao”…
– Tražili smo barem minimalnu pobjedu, sjajno smo ušli u utakmicu, vidjela se razlika na terenu i bili smo blizu postizanja trećeg gola. Ali, onda su uslijedila dva poklona gostima, stvarno je nevjerojatno kako smo reagirali u tim trenucima. U SHNL-u „preživimo” takve situacije, ali u Europi stiže kazna. Ipak, vjerujem da smo zaslužili pobjedu, bili smo, ukupno gledajući, bolji suparnik – bili su prvi Kovačevićevi dojmovi nakon utakmice.
Gledajući suhe statističke podatke, Kovačević je u pravu. Međutim, nogomet nije statistika. Jer, unatoč prividnoj (jalovoj) dominaciji u drugom poluvremenu, Dinamo je tek u sudačkoj nadoknadi došao do izglednih situacija za pogodak, a prije toga udarcima iz daljine zaprijetili su Zajc i Oršić. Nisu Plavi pronalazili način za probijanje zgusnute, pokretljive i agresivne gostujuće obrane, koja je zatvarala sve prilaze svojim vratima i prepustila je Dinamu posjed lopte. A ta je lopta nerijetko presporo putovala, vraćali su se Plavi u situacije u kojima su već bili, pa disciplinirani i očito taktički dobro uigrani gosti nisu imali previše problema u defenzivnim zadaćama.
Što je Kovačević mogao bolje napraviti? Ne može se treneru zamjeriti zbog neuobičajenih pogrešaka Mišića i Valinčića uoči primljenih zgoditaka, međutim mogu se postaviti neki drugi upiti. Kakve su, primjerice, bile Kovačevićeve reakcije nakon promjene (rezultatskog) stanja na terenu, je li pravodobno i dobro mijenjao, je li mogao povući neki bolji potez…?
I odmah treba istaknuti da Dinamov trener „pliva” u strogo zacrtanim gabaritima. Sve što radi, svaki potez koji povuče, mora biti unutar 4-3-3 sustava igre, kojeg je Zvonimir Boban zacrtao kao „sveto pismo”. Dakle, nema tu previše prostora za inovaciju i ostavljanje vlastitog trenerskog potpisa, neke su ideje u startu osuđene na propast i Kovačević je oportunistički prihvatio tu situaciju. O tome, dakle, nema smisla raspravljati.
Prve dvije zamjene koje je trener napravio bile su posljedice ozljeda, igru je najprije napustio Zajc u 60. minuti (ušao je Kačavenda), potom i Stojković (68.), zamijenio ga je – Mudražija!? I ta je izmjena izazvala val čuđenja na tribinama, iako je Mudražija ljubimac maksimirskih navijača. Jer, praktički dojučer Mudražija je bio u „petom planu”, u posljednji je trenutak ipak bio prijavljen za dvoboj s Vikingom i tjednima je jedina Dinamova dvoumica oko tog igrača hoće li ići negdje na posudbu, ili će biti definitivno prodan?
I onda, u najvažnijoj utakmici dosadašnjeg dijela sezone, Mudražija osvane na travnjaku!? Pojasnio je Kovačević kasnije da je Topić istegnuo mišić, pa je pogled na „tanku” Dinamovu klupu donio odgovor zašto je odjednom Mudražija dospio u prvi plan. I nije razočarao, štoviše, unio je željenu energiju, ali vidi se da mu nedostaje utakmica. Kao i povjerenja trenera, koji ga do prije nekoliko dana „nije vidio”…
U istoj, 68. minuti, u igru je, kao i Mudražija, ušao Hoxha, a s travnjaka je otišao strijelac drugoga gola Lisica. I onda je uslijedio teško shvatljiv potez – trener je, naime, Oršića prebacio na desno krilo, kako bi Hoxha mogao ordinirati na lijevoj strani. I bio je to čisti promašaj, Oršiću je ionako još uvijek teško, daje sve od sebe, ali još nije dohvatio željenu formu. I onda ga se preseli na suprotnu stranu, na kojoj očekivano nije ništa napravio, a ni Hoxha nije donio ono čemu se trener nadao.
Prije dvije godine, Sergej Jakirović je sličan eksperiment radio s Pjacom i Hoxhom, albanski je reprezentativac tada jasno rekao da ne može igrati na desnoj strani, pa je Jakirović tamo poslao i žrtvovao Pjacu, koji je karijeru napravio igrajući na lijevom napadačkom boku. No, taj je eksperiment brzo propao, tako će vjerojatno i ovaj s Oršićem na desnom krilu biti odmah prekrižen…
Kovačeviću se svakako može zamjeriti što nije ranije mijenjao, ništa nije napravio kako bi promijenio zbivanja na terenu, koja su polako, kako je vrijeme odmicalo, išla na mlin gostiju. Jer, te su prve dvije izmjene bile prinudne, a ne plod trenerske ideje o promjeni načina igre uvođenjem novih igrača. Ili, pak, predugo zadržavanje na travnjaku neraspoloženog Valinčića…
– Nismo ništa mijenjali dok nije bilo potrebno – ponudio je Kovačević izjavu koja potvrđuje da nije dobro „pročitao” što se događa na travnjaku.
Nadajmo se da će u pripremi uzvrata u Stavangeru još (barem) jednom pogledati maksimirski dvoboj i uvidjeti što nije valjalo, što je mogao bolje napraviti. Jer, i trener Plavih morat će biti u boljoj formi u Norveškoj, tek onda će njegove završne riječi nakon prve utakmice dobiti čvrstu podlogu…
– Pokazali smo danas da smo bili bolji i vjerujem da možemo proći dalje – rekao je Kovačević, pred kojim je definitivno najteže iskušenje u trenerskoj karijeri.
