Nešto se neobično događa sa slučajem Josipe Rimac: ‘Čudne su sudačke odluke’

Posljednje odluke Visokog kaznenog suda u aferi bivše HDZ-ove državne tajnice Josipe Pleslić ex Rimac još su jednom dokazale da je taj sud duboko kompromitiran. U predmetu u kojem se Josipu Pleslić ex Rimac povezuje s malverzacijama na projektu vjetroparka Krš-Pađene Visoki kazneni sud nedavno je donio krajnje polemičnu odluku.

Sudsko vijeće na čelu sa sutkinjom Snježanom Hrupek Šabijan, uz koju su još bili suci Lana Petö Kujundžić i Marijan Bitanga, prihvatilo je žalbe Josipe Pleslić ex Rimac i ostalih optuženih na rješenje Županijskog suda u Zagrebu kojim je odbijeno izdvajanje nezakonitih dokaza. Riječ je o već poznatim porukama Josipe Rimac u kojima se, među ostalim spominje i AP.

Dakle, Županijski sud u Zagrebu zaključio je da su te poruke zakoniti dokazi, ali je Visoki kazneni sud prihvatio žalbe optuženih i slučaj vratio na ponovno odlučivanje. Odluka koja se čini kao svaka druga, ali postaje krajnje dubiozna kada se zna da je drugo vijeće Visokog kaznenog suda u drugom predmetu protiv Josipe Rimac žalbe okrivljenih ranije odbilo. Drugim riječima – o istim dokazima u dva različita slučaja Visoki kazneni sud donio je različite odluke. Zanimljivo je da je u oba vijeća sjedio sudac Marijan Bitanga – u jednom slučaju vijeće kojem je bio član prihvatilo je žalbe okrivljenih, a u drugom je te žalbe odbilo.

Inicijalni nalozi

Nakon što su svi relevantni mediji u državi izvijestili o tom obratu, Visoki kazneni sud odlučio je javno reagirati. Kažu da su mediji sve pobrkali te da nikakvih dvojbi o njihovim različitim odlukama o istim dokazima nema. Ne smije se tu izgubiti iz vida da je riječ upravo o porukama Josipe Rimac koje su dosad već napravile pozamašnu političku štetu u Hrvatskoj. Osim nje same, pod optužbama je završio cijeli niz poduzetnika te ostalih političara, mahom ministara, ali i akademskih dužnosnika. Sve zbog jednog mobitela iz kojeg Josipa Rimac nije godinama brisala poruke pa su one istražiteljima poslužile kao podloga za optužbe.

Ono što obrana ovdje problematizira jest činjenica da se Josipu Rimac počelo pratiti nakon što je slučajno upala u tajne mjere u jednom drugom slučaju koji se odnosio na tadašnje Ministarstvo državne imovine. Zbog sumnje u korupciju jedna osoba iz kabineta ministra bila je pod tajnim nadzorom, a onda je iznenada Josipa Rimac počela komunicirati s njom i spominjati vjetropark Krš-Pađene.

Kad se Josipa Rimac pojavi u crkvi nitko ne priča o vjeri: Pogledajte u čemu je sad uhvaćena

Obrana sada želi vidjeti te inicijalne naloge za tajne mjere u koje je upala Josipa Rimac i propitati njihovu zakonitost. Kako se inicijalni sudski nalozi spominju u oba kraka afere Vjetroelektrane, logično je da ih je obrana u oba slučaja problematizirala. No još je problematičnije što je Visoki kazneni sud u jednom slučaju rekao da je s nalozima sve bilo u redu, dok je sada u drugom slučaju ipak dao obrani za pravo da ih još jednom pregleda. Pritom tvrde da nije riječ ni o kakvom obratu nego jednostavno o proceduri.

Afera Softver

U prvom slučaju Josipe Rimac obrana je već pregledala te inicijalne sudske naloge i zato su im žalbe odbijene, dok u drugom to još nisu imali priliku učiniti pa su im žalbe prihvaćene.
“Visoki kazneni sud je u predmetu I Kž-us 128/2023. potvrdio odluku prvostupanjskog suda jer je za razliku od druga dva predmeta prvostupanjski sud omogućio obrani uvid u spise suca istrage u kojima se nalaze nalozi i dokumentacija na temelju koje su tzv. inicijalni nalozi izdani.

Obrana je zato imala i mogućnost i odgovarajuće vrijeme potrebno da iznese sve bitne argumente na sjednici optužnog vijeća na kojoj se odlučivalo o prijedlogu za izdvajanje dokaza. Prvostupanjski sud je razmotrio sve argumente obrane koji su u tom predmetu bili izneseni te je s pravom zaključio da tamo izneseni argumenti nisu osnovani. Nasuprot tome, u druga dva predmeta prvostupanjski sud obrani nije omogućio takav uvid niti je potpuno razmotrio tvrdnje obrane o tome jesu li osporeni dokazi derivirani iz saznanja pribavljenih na temelju tih tzv. inicijalnih naloga.

Ova fotografija je USKOK-ov važan dokaz protiv Josipe Rimac: Izvukli je iz njezina mobitela

Prema tome, nema riječi o tome da bi Visoki kazneni sud o identičnim pravnim pitanjima donio različite pravne zaključke kako je to preneseno javnosti”, poručili su s Visokog kaznenog suda. Inače, treći predmet koji spominju jest afera Softver u kojoj je prvookrivljena Gabrijela Žalac, u kojem su također problematizirane njezine poruke s Rimac i prvi sudski nalozi na osnovi kojih se došlo do njih.

Površnom pratitelju ove afere objašnjenje Visokog kaznenog suda možda bi se i činilo logičnim ako se izgubi iz vida da su uz Josipu Rimac, koja je poveznica tih krakova afere, tu i ostali identični akteri – bivša ministrica Gabrijela Žalac te bosanskohercegovački poduzetnici Milenko Bašić i Dragan Stipić, čija je tvrtka ulagala u vjetropark koji je gurala Rimac.

Loši suci

Dakle, ako su u jednom slučaju pregledali te famozne inicijalne naloge i ako su oni u tom istom slučaju proglašeni zakonitima, a onda zakonitim dokazima postaju i poruke Josipe Rimac koje su naknadno na osnovi njih pronađene, zašto sad Visoki kazneni sud radi zaokret od te odluke i kaže da se inicijalni nalozi moraju ponovno pregledavati? Ponovno će ih pregledavati Rimac, Žalac, Bašić i Stipić.

Ako nije riječ o kupovanju vremena ili teškoj korupciji, zapitao bi se kroničar domaćeg pravosuđa – tko je tu lud? Međutim, naši izvori bliski Visokom kaznenom sudu nude puno prozaičnije obrazloženje – suci koji ondje rade jednostavno su loši.

“Sutkinja koja je izradila posljednju odluku u slučaju Josipe Pleslić ex Rimac u javnosti slovi kao velika stručnjakinja, no u stvarnosti je njezino sudačko znanje skromno. To se u pravosudnim krugovima zna i zato nikoga nije iznenadila ovakva odluka koju je pripremila za usvajanje na vijeću”, tumači naš izvor dobro upućen u sudsku praksu. Ta informacija uklapa se i u činjenicu da Visoki kazneni sud muku muči s kadrovskim popunjavanjem i da suci od kojih bi se očekivalo da će hrliti na taj sud to ne čine. Neki od posljednjih natječaja propali su im jer se nije prijavio baš nitko.