Vijest koja je danas privukla veliku medijsku pozornost. Teški vojni transportni zrakoplov Boeing C-17 Globemaster III američkih zračnih snaga sletio je jutros u moskovsku međunarodnu zračnu luku Vnukovo. Tamo je stigao iz Rige, nakon što je dva dana ranije letio iz zračne baze Andrews u blizini Washingtona, zračne baze predsjednika Donalda Trumpa.
U zrakoplovu je bio ni manje ni više nego direktor CIA-e John Ratcliffe. Poznat je kao tvrdolinijaš prema Rusiji i na strani je onih u administraciji Donalda Trumpa koji zagovaraju snažniju američku potporu Ukrajini i više konfrontirajući stav prema Moskvi – poput državnog tajnika i savjetnika za nacionalnu sigurnost Bijele kuće Marca Rubio i ministra financija Scotta Bessenta.
Postoji više teorija zašto je direktor CIA-e stigao u Moskvu. Pojedini ruski mediji pišu kako je došao zbog nekoliko mogućih razloga od kojih nijedan nije siguran kao ispravan.
Prva teorija je razmjena zatvorenika s obzirom kako je direktor CIA-e stigao transportnim zrakoplovom. Isto se dogodilo prije godinu i pol, kada je Amerikanac Mark Vogel razmijenjen za Rusa Alexandera Vinnika.
Druga su pripreme za “veliki sastanak” vezano uz ukrajinski rat, s obzirom kako dosadašnji pregovarači Steve Witkoff i Jared Kushner mjesecima nisu bili aktivni, što je vjerojatno posljedica njihovih misija po Bliskom istoku uslijed rata s Iranom i Trumpovog mirovnog plana za Gazu.
Treća teorija je međuresorni sastanak s voditeljem ruske vanjske obavještajne službe – SVR-Sergejom Nariškinom. Takav tajni sastanak s Nariškinom direktor CIA-e u Bidenovoj administraciji William Burns održao je u Turskoj nedugo nakon početka ruske invazije.
Četvrta je analiza „iritantnih čimbenika“ između dviju nuklearnih velesila (diplomatska imovina, operacije veleposlanstva, izravni zračni promet).
Putinovo oružje sudnjeg dana krenulo u lov: pokrenuto novo doba podmorničkog ratovanja
Prosudba
Međutim, s obzirom kako je trenutačni direktor CIA-e, kako je uvodno spomenuto – tvrdolinijaš u odnosu na Moskvu, realnije je razloge iznenadnog i neočekivanog posjeta (neočekivan je samo za javnost i svjetske političare, ali sigurno ne i za Moskvu, jer američki vojni zrakoplov ne može tek tako sletjeti u moskovsku zračnu luku čak i kada bi odnosi između dviju država bili kudikamo bolji nego su to sada – kada su gotovo katastrofalni) svesti na tri moguća:
Prvo – upozorenje Moskvi o jačanju nezadovoljstva Washingtona ako ova nastavi odbijati prilagoditi svoje sadašnje uvjete za završetak rata u Ukrajini bliže onim američkim i europskim (ovo smatram manjom mogućnošću, jer SAD već duže vrijeme ionako otvoreno prijeti Rusiji uvođenjem sekundarnih sankcija na velike kupce ruske nafte – kao „sankcijama iz pakla“ ako ne sjedne za pregovarački stol. Stoga Moskvi nije potreban direktor CIA-e za iznošenje tih ili sličnih prijetnji američke strane;
Drugo – američki tvrdolinijaši su spoznali nepokolebljivost i odlučnost Moskve da ustraje u svojim stavovima te su bili primorani revidirati one svoje, te su postali skloniji učitavati i ruske stavove te se okrenuti istinskom dijalogu – ne „svisoka“ ili s pozicije sile što Moskva uvijek odbacuje. Možda su skloni predložiti prestanak američke dostave obavještajnih i satelitskih podataka Ukrajini (što oduvijek iritira Moskvu) kao sredstvo pritiska na Kijev da bude kooperativniji u pregovorima – možda i da prihvati i dogovor Trumpa i Putina sa summita na Aljasci prije godinu dana. Moguće je posjet u tom smislu sagledavati i u kontekstu američkog rata s Iranom s obzirom kako Moskva ima veliki utjecaj na Teheran. Drugim riječima – trampa jednog za drugo;
I konačno – treće – opasan i brz razvoj napetosti na relaciji između Rusije i Europe koji može završiti otvorenim ratom s obzirom kako ova potonja ubrzano briše granice između hibridnog rata protiv Rusije i onog vrućeg – stvarnog. Moskva na to već duže vrijeme jasno upozorava, ali sada sve otvorenije i prijeti svojim potezima vojne prirode na tlu Europe. To pak širom otvara vrata i za mogući sukob Rusije s NATO-om u cjelini, što znači i SAD-om. Ovo potonje sigurno nije u interesu ni Moskve ni Washingtona i posve sigurno oboje to ne žele.
Za kraj podsjećam kako je spomenuti bivši direktor CIA-e William Burns također stigao u posjet Moskvi, ujesen 2021, godine. Tada je upozorio rusku stranu kako je CIA uočila velike pokrete ruske vojske i rekao kako SAD-u nije prihvatljiva ruska vojna intervencija u Ukrajini.
To je rezultiralo čuvenim Putinovim prijedlozima iz prosinca iste godine za rješenje ukrajinske krize i postizanja novog sigurnosnog sporazuma na europskom kontinentu koji će osigurati nacionalne interese Rusije i Zapada (NATO-a), što je početkom 2022. godine odbijeno od strane zapadnih saveznika nakon dvaju sastanaka delegacija dviju strana – i označeno kao „Putinov ultimatum Zapadu“, uglavnom jer se suprotstavio širenju NATO saveza.
Nepunih mjesec dana nakon toga Rusija je pokrenula invaziju na Ukrajinu, a sve ostalo je povijest.
Blic analiza Zorana Metera: Kellogg od Kijeva traži mobilizaciju žena; Vatikan se uključuje u igru
Hoće li današnji sastanak direktora CIA- u Moskvi s ruskim dužnosnicima biti veće sreće vjerojatno ćemo doznati vrlo brzo.
