Iako ga satiru razne afere, a najviše afera Gospić, šef HDZ-a i premijer Andrej Plenković ne razmišlja još o izborima, barem ne o prijevremenima. Planira odraditi preostale dvije godine u kombinaciji s DP-om i “žetončićima”, kojih želi pridobiti još, a sam je izjavio da ne bježi od kandidature za četvrti mandat na vrhu Vlade.
Ali želje su jedno, a mogućnosti drugo. Naime, u velikom dijelu HDZ-a, a i u širim političkim kuloarima, govori se kako će ga se HDZ odreći i ne trepnuvši ako on kao mandatar nakon tih izbora ne bude mogao sastaviti većinu. To polazi od pretpostavki da bi Most mogao biti najpoželjnija udavača nakon idućih izbora jer slučaj Gospić pokazuje da jačaju, dosljedni su i uporni u svojim antikorupcijskim akcijama, Nikola Grmoja stranku vodi na prepoznatljiv način, Zvonimir Troskot otkrio je aferu Gospić i dogurao ju do razine opoziva Vlade, a Marin Miletić vratio se onome što najbolje zna, aktivizmu i brusilici kojom reže ograde do nedostupnih plaža i bori se protiv HDZ-ovih i SDP-ovih elita. S takvom upornošću i političkim radom, Most jača i bit će na idućim izborima ozbiljan faktor s više od 10, a možda i 15 posto glasova, a to je oko 12 do 15 saborskih mandata, što znači da će se bez Mosta vlast teško formirati na idućim izborima.
Pisali smo već da ih snube iz SDP-a i Možemo, a u HDZ-u su svjesni da bez njih neće imati koalicijskih partnera: DP je oslabio, DOMiNO još više, desnica je razorena, a Most jača.
Jedan čovjek
Ipak, postoji jedan “ali”: Andrej Plenković neće surađivati s Mostom ni po cijenu da ne uspije formirati većinu, ni po cijenu da ide da nove izbore. Oni su za njega “no go”. Otkako ih je potjerao iz Vlade naloživši tajnici da napiše razrješenje za ministre iz Mosta, ne može ih vidjeti. Rasturali su ga na “plinu za cent”, na Josipi Rimac, na svim većim aferama, a rasturaju ga i sada s Gospićem, zbog čega predsjednik Milanović saziva izvanrednu sjednicu Sabora, a ljevičarska oporba pije mu krv na slamku tražeći njegov opoziv. Svojim suradnicima to je jasno rekao: on se nakon izbora planira osloniti na niz nezavisnih zastupnika, odnosno “žetončića” koje tek treba “izmisliti”. To će učiniti tako što će stajati iza niza manjih lista, pa ako u Sabor u svakoj jedinici uđe po jedan takav autsajder, Plenković će ih već imati 10, uz mogućnost da poveća broj zastupnika dijaspore pa i tu nađe još koji glas.
No Plenkovićev plan nije nužno i plan svih u HDZ-u jer svi s kojima smo iz te stranke razgovarali, a koji nisu najbliži Plenkoviću, ističu da se protiv Mosta HDZ u ovom trenutku teško može boriti i da ih je bolje učiniti svojim “prijateljima” nego ih dalje trpjeti kao svoje neprijatelje. A ako to znači da bi mandatar za sastavljanje Vlade postao netko drugi osim Plenkovića – to lakše, smatraju.
“Svi smo mi svjesni da postoji samo jedan čovjek u stranci koji je istovremeno umjeren i prihvatljiv za EU i Bruxelles, a također i dovoljno stranački jak na terenu i među braniteljima. To je predsjednik Sabora Gordan Jandroković. On je napokon dorastao tomu da bude kandidat za premijera, a time i predsjednik stranke, ako se pokaže da je Plenković nesposoban sastaviti većinu. Nije to ništa osobno protiv Plenkovića, koji je zaslužan za stabilnost vlasti puna tri mandata, to je jednostavno realnost ako nam bude nedostajalo glasova za većinu bez Mosta. Plenković ne želi Most, a ni oni njega, kako da vam kažem… jedan plus jedan jesu dva. Ako bude tako, Plenković će morati otići, a naslijedit će ga Jandroković. On je prihvatljiv svima, iznutra i izvana, i to je situacija no hard feelings, jednostavno je politička logika takva”, rekao nam je jedan utjecajni član HDZ-a koji je danas blizak Plenkoviću, ali je vjeran HDZ-u. Ako do promjene mora doći – doći će, kaže.
Stranačka matematika
Jandroković je u posljednje vrijeme znatno ojačao u stranci, u kojoj je mnogima jasno da ni Ivan Anušić, a ni Oleg Butković sa svojim osobnim stilom i “karakteristikama” ipak ne mogu biti lideri ili kandidati za premijera. Anušiću nedostaje obrazovanja, a Butkoviću “šlifa”, dok je Jandroković konzistentno napredovao u stranci i danas je jedini veteran s autoritetom koji ima dovoljno iskustva, a i osobnosti da preuzme ulogu nasljednika. On zdušno radi i na jačanju svoje pozicije na stranačkom terenu, odnosno svim dijelovima stranke i politike. Primjerice, kao njegov kandidat za glavnog ravnatelja HRT-a spominje se Miljenko Manjkas (iako je jak kandidat i Siniša Kovačić, koji je sada u Hini), on već ima svoju snažnu stranačku strukturu i ekipu koja bi ga podržala. Tu bi bila i podrška Branka Bačića i južnog krila HDZ-a. Po prirodi stvari, Jandroković već ima podršku središnje Hrvatske, odakle dolazi, a Anušić i Butković osigurali bi mu Slavoniju i Primorje. Smatra se da bi njegov izbor za Plenkovićeva nasljednika bio dobar i zbog odnosa s predsjednikom Zoranom Milanovićem jer je Jandrokovićeva supruga njegova sestrična, i bez obzira što na to što ga je Milanović javno nazivao Njonjom, među njima ipak ima ljudskog poštovanja. Sigurno Milanović ne bi bio nabrušen na Jandrokovića kao što je na Plenkovića, koji mu je vječni konkurent, još od MVEP-a i zajedničkih briselskih druženja u mladosti.
Ova stranačka matematika već je praktički dovršena: čeka se da izbori prođu, da na njima Plenković iznese kampanju i bude kandidat za premijera, ali ako ne uspije formirati većinu, da mirno ode, ponukan pritiskom iznutra, iz HDZ-a, ali tada vjerojatno i izvana, od birača HDZ-a, koji bi tražili načine da njihova stranka ostane na vlasti, pa makar i s Mostom, a bez Plenkija.
Za promil desnije
Većina ljudi u HDZ-u s kojima smo razgovarali smatra da je Plenković danas već previše “odlijepljen od stvarnosti”, da nakon više od 10 godina na vlasti nema dodir s realnošću, a da je Jandroković kao šef Sabora toliko dobro upućen u stranačke stvari, ali i zakone i procedure koje HDZ kao izvršna vlast provodi, da bi ta tranzicija u smislu samih politika bila najprirodnija. Njegovim dolaskom ne bi se znatno promijenila politička pozicija HDZ-a kao desnog centra, možda bi se skrenulo za promil desnije jer bi to u stranci očekivali od Jandrokovića, no otvorio bi se prostor za šire koaliranje i veći koalicijski potencijal. S Mostom bi se utišao jedan veliki prostor kritika HDZ-a, a istovremeno se smatra da su i mostovci pomalo sazreli i da Grmoja više nije čovjek kojem se ne bi moglo dati da vodi neki resor, ili da bude predsjednik Sabora u takvoj koaliciji – ako Most ne bi ulazio izravno u Vladu, nego je možda samo podržavao u parlamentu.
Bi li takav scenarij bio prihvatljiv i Plenkoviću ako bi to bio uvjet da opstane? Možda i bi, u krajnjem slučaju. No zasad to nije Plenkovićev plan pa neki drugi ljudi u HDZ-u čekaju svoju priliku.
