Tko zna, možda će Hajduku za prolaz protiv Rakówa trebati i 120 minuta, možda će trebati pucati i jedanaesterce, raspucavati… Možda će Hajduk proći nakon 90, a možda i ispasti. Konačno, zaista je sve moguće. Dosad u uzvratima doigravanja i nije bilo nešto napeto jer su Bijeli u toj fazi znali igrati protiv Villarreala i Evertona, ali bila je jedna utakmica u kojoj su izgledi bili možda i veći no što su sada protiv Rakówa. Na drugoj je strani bio Maccabi iz Tel Aviva, a Hajduk je lovio zaostatak od 1:2. I onda se ukazao Marko Ćosić (32).
Danas 32-godišnjak, a 2016. godine mladi stoper pun HNL iskustva. Zabio je igrač s brojem 44 dva gola u regularnom dijelu, ali i zapucao, ispalo je, ključni jedanaesterac u raspucavanju. Otišla je lopta nebu pod oblake, Maccabi je svoje zabio i Hajduk je infarktno ispao. Pa, sjetili smo se Ćosića uoči Hajdukova uzvrata u Częstochowi, tog 27. kolovoza. Ugodan razgovor otvoren je u opuštenom tonu uz opis Ćosićeve svakodnevice.
– Svaki dan sam u uredu. Imam svoju firmu i bavim se financijama. To sam studirao i diplomirao pa mogu reći da sam sada više u struci no što sam bio u nogometu. Ujutro sam na poslu pa odem po djecu u vrtić, stvarno uživam, neću se žaliti. Trenira se koliko se stigne.
A nogometna karijera? Kako s odmakom gledate na ono što ste postigli?
– Zadovoljan sam i ponosan na ono što sam napravio. Uvijek ima ona da je moglo biti bolje i gore. Neke stvari su se poklopile, neke i nisu kada su trebale. Sretan sam što sam uopće mogao igrati profesionalno, pogotovo za Hajduk jer znam da je to želja i san svakog nogometaša, reći ću u Dalmaciji, ali i šire. Nogomet mi puno pomaže i dandanas u poslu, tako da se stvarno ne mogu žaliti.
Igrali ste i za zaprešićki Inter, norveški Haugesund, Rudar iz Velenja, Hapoel Afulu, Rudeš, H. dragovoljac i Gziru. Je li vam razdoblje u Hajduku najbolji i najljepši dio nogometne karijere?
– U Hajduku mi je stvarno bilo najljepše. Prije i poslije toga sam, mogu slobodno reći, igrao u manjim klubovima. Jednostavno, Hajduk je institucija u kojoj sam uživao na svakom treningu i utakmici. Naravno da je bilo pritiska, ali to je tako. Dođeš iz Intera Zaprešić, gdje stvarno nije bilo puno publike, pred 15, 20, 30 tisuća ljudi. Pa to je san. Jest, u Hajduku mi je bilo najljepše, ali sam osjećao i najveću odgovornost.
Ima li neki trenutak ili utakmica koju posebno pamtite? Je li to možda Maccabi, neki derbiji…?
– Ma da, najviše pamtim taj Maccabi. Tako lijepo sve krene i onda završi kako završi. Mislim, možda ne bismo prošli niti da sam zabio, ali to baš ne mogu nikako zaboraviti. Koliko sam puta vrtio film, cijelu utakmicu. Odem u Split kad god imam godišnji, ta utakmica mi je baš ostala urezana. A koliko je Hajduk još imao šokova u posljednjih 10 godina…
Sjećate li se nekih detalja s te utakmice? Kako se osjeća igrač večer prije utakmice za europsku jesen?
– Kako ne, cijeli tjedan smo svi grizli na treningu i baš smo bili gladni. Išlo se sto posto na svaku loptu i to se baš vidjelo. Svi smo željeli taj korak više. Poslije je bio i Everton i još neki protivnici. Gledam Hajduka u svakoj utakmici i stvarno bih volio da prođu protiv Rakówa. Baš su zaslužili da napokon prođu dalje i ja baš vjerujem da će se to dogoditi protiv Poljaka. Ne može mi nitko reći ni uvjeriti da su Tobol, Ružomberok, Gzira ili Dinamo City bolje momčadi od Hajduka i zaista ne znam zašto se događaju te stvari. Nema šanse da su to bolje ekipe. Recimo, ova momčad mi se čini najzrelijom i najgladnijom za prolazak dalje. Ne kažem da ove prije to nisu bile, ali ova momčad mi izgleda najspremnije.
Kakav je bio put vaše generacije? Osim Iașija je sve do Maccabija izgledalo glatko…
– Jest, baš je takav bio osjećaj. Stvarno se treniralo na vrhunskoj razini, a imali smo i vrhunske igrače. Kad smo igrali i protiv Maccabija, ni u Izraelu ni u Splitu meni nije djelovalo da su oni nešto superiorniji i kvalitetniji od nas. Niti su nam stvarali neke prilike… Do kraja je to sve bilo u par grama. A za njih su igrali Rajković, Medunjanin, Orlando Sá…
E, sada, rulet jedanaesteraca… Kako mu treba pristupiti ako se dogodi u četvrtak? Kako se dogodio vaš posljednji jedanaesterac?
– Sjećam se svega. Bilo je pet penala, znam da su prije mene promašili Tudor i Ohandza, a zabili Vlašić, Savvas Gentsoglou i Sušić. Uoči šestog sam ja rekao treneru Pušniku da ću pucati. Mislio sam da je to bila moja noć i da nema šanse da promašim. Ali, bio sam u krivu. Kako pristupiti? Pa, ne znam. Mi smo tada vježbali na treningu, mislim da će i ova sada ekipa. A to se dogodi. Nije to ni pad koncentracije ni umor. I protivnicima je isto kao nama. Iskreno, dandanas ne znam zašto sam promašio.
Što Garcia treba reći igračima uoči utakmice, što je vama govorio Pušnik? Koliko je tu do trenera, a koliko do igrača?
– Pušnik je imao moć da je prije svake europske utakmice nas uvjerio da smo bolji od protivnika. Konstantno je govorio da smo bolji i da ćemo pobijediti. Jedino je protiv Iașija galamio na poluvremenu, ali bio je u pravu jer to nije ekipa koja nas može voditi 2:0. Na kraju je ostalo 2:2. Bitno je da igrači imaju u glavi da su bolji od protivnika. Mi smo, po meni, bili bolji i od Maccabija, bez obzira na neka imena koja su oni imali.
Početkom ove sezone se najviše priča o Hajdukovoj užoj obrani. Kako gledate na golove koji se primaju? U čemu može biti problem?
– Hajduk je u posljednjih desetak godina stvarno dovodio stopere koji su dobri igrači. Pogotovo sada Marešić kojega pratim još iz Istre. On je odličan, ali odličan stoper. Nevjerojatno mi je da se, recimo, njemu događaju takve stvari. Otkad sam otišao, Marešić je jedan od najboljih Hajdukovih stopera. Dakle, u posljednjih desetak godina. Ne znam zašto, u čemu je problem, ali možemo vidjeti da se te stvari događaju svakom stoperu koji dođe u Hajduk. Da znamo koji je razlog, svi bi već bili milijunaši.
No, napadu zato “cvatu ruže”. Vi ste gore onda imali Vlašića i Sušića na vrhuncu, tko bi iz ove ekipe mogao biti čovjek odluke protiv Rakówa?
– Meni je to Livaja. No, svaki trener ima svoju ideju i na njemu je kako će je provesti. Meni je žao što ne igra od početka sezone, ali ako Hajduk prođe trener može reći “evo, to je moja ideja”. Ako ne prođe, onda će se Garciju napadati. Garcia dobro zna zašto donosi odluke, ali svejedno. Bude li Livaja igrao od početka, ili uđe li s klupe, mislim da će on to riješiti. Ali, pogledajte sada protiv Osijeka Šutala, Hurama i Bruttija. Pa, oni mogu postati pravi igrači ako se s njima pravilno radi. A trener Garcia bi, po meni, morao ostati kakav god ishod bio jer ispravno radi i razmišlja. Trebalo bi mu se dati više vjere i podrške, barem na temelju onoga što vidim kroz medije – zaključio je Marko Ćosić.
