Dok se Hrvatska pripremala za Oluju, general Ratko Mladić, koji je danas preminuo, planirao je veliku ofenzivu kojom je namjeravao zaustaviti napredovanje hrvatskih i bošnjačkih snaga te vratiti izgubljene položaje u zapadnoj Bosni. Ključnu ulogu u tim planovima imala je operacija „Vaganj-95“, čiji je cilj bio ponovno zauzeti Grahovo i Glamoč, a potom krenuti prema Livnu i Kupresu.
Mladić je nakon pada Grahova krajem srpnja 1995. stigao u Knin, gdje je srpskim snagama najavio protunapad. Na sastanku vojnih zapovjednika u Bosanskom Petrovcu 30. srpnja predstavio je plan prema kojemu su snage trebale istodobno djelovati na više pravaca i tako rastegnuti hrvatske i bošnjačke snage.
Nekoliko dana poslije, 3. kolovoza, izdao je Direktivu br. 8, kojom je detaljno razradio plan ofenzive. U prvoj fazi trebalo je vratiti Grahovo i probiti se prema Glamoču, zatim zauzeti Glamoč, a u trećoj fazi krenuti prema Kupresu. Mladić je pritom najavio da će operacijom osobno rukovoditi.
Nije uspio, presudila je brzina
Za početak napada odabrano je 5. kolovoza u šest sati ujutro. Mladić je za operaciju pripremio oko 25.000 vojnika, računajući i na dodatnih 10.000 pripadnika Srpske vojske Krajine. Istodobno je planirao napade i na drugim područjima kako bi hrvatske i bošnjačke snage bile prisiljene rasporediti svoje snage na što više pravaca. Plan je, međutim, imao jedan ključan problem, hrvatske snage imale su gotovo isti cilj: krenuti istodobno u ofenzivu i razvući srpske snage i tu je presudila brzina.
Dok su se 3. kolovoza u Ženevi odvijali neuspješni mirovni pregovori između Hrvatske i RSK, hrvatske su snage već bile spremne za početak operacije. Odluka je donesena: Oluja kreće prije nego što Mladić uspije pokrenuti svoj protunapad. Hrvatska vojska krenula je u napad 4. kolovoza u pet sati ujutro, dakle 25 sati prije termina koji je Mladić odredio za početak operacije „Vaganj-95“.
General Ante Gotovina, koji je prethodno 28. srpnja ušao u Grahovo, a dan poslije i u Glamoč, imao je ključnu ulogu u operacijama na tom području. Hrvatskim snagama omogućeno je napredovanje prema Kninu, čime je Mladićev plan praktički izgubio početnu prednost. Umjesto da on iznenadi hrvatske snage, dogodilo se suprotno – Gotovina je preduhitrio Mladića. Mladić je svoj protunapad na kraju pokrenuo tek 12. kolovoza 1995. U početku je ostvario određene uspjehe, među ostalim prekidajući prometnicu između Knina i Grahova, ali povratkom Gotovine na bojište situacija se ponovno počela mijenjati. Mladićeve snage morale su se povlačiti, a njegov plan velike ofenzive više nije mogao ostvariti ono što je prvotno zamišljeno. Da je operaciju „Vaganj-95“ pokrenuo prema prvotnom planu, prije početka Oluje, situacija na bojištu mogla je biti znatno složenija.
