Tko je ovaj, gdje je on radio i je li se mogla dati prilika nekom našem čovjeku? Takva su se pitanja uglavnom postavljala kad je za nasljednika Gorana Vučevića na poziciji sportskog direktora imenovan Poljak Robert Graf. Prije dolaska na Poljud radio je u Lks Lodzu kao potpredsjednik za sport.
Najveći uspjesi vezani za sportskog direktora vezivali su se za Wartu Poznan koju je Graf uveo u Ekstraklasu, a onda su u debitantskoj sezoni osvojili peto mjesto. I da, još jedan uspjeh je važno podvući. Tiče se, naravno – Rakówa! S klubom iz Czestochowe je Graf osvojio naslov prvaka i napravio ga europski relevantnim.
Ipak, nije to bilo dovoljno da skupi neke bodove kod zahtjevne splitske sredine. Umjesto toga se govorilo da se Graf mora dokazati, a opet je bilo više protivnika nego pristaša…
I onda se dogodi taj 27. kolovoz 2026. godine, kada Hajduk u Czestochowi pobjeđuje rezultatom 3:2 nakon produžetaka i poslije 16 teških ljeta ulazi u grupnu fazu Konferencijske lige. Pritom su od prve minute u toj povijesti sudjelovali Mathieu Acapandie, Marin Šotiček i Dalisson koji su njegovi poslovi, a od ljetnih su pojačanja ušli još Alberto Del Moral, Anđelo Šutalo i Alec Van Hoorenbeeck.
No, ono što je puno važnije, Graf je očito doveo momke koji su se uspjeli fantastično stopiti sa sredinom i klubom, a to je izrazito teško pogoditi u svakom transferu. Do sada ih je na Poljudu bilo čak osam. Momčad je trebala ozbiljnu rekonstrukciju uslijed rezanja budžeta i brojnih odlazaka, a sada nakon ovog podviga uopće nije problem reći da je dolazak svakog od tih pojedinaca pogođen! Čak samim time što je ova generacija prva koja je klubu osigurala prijeko potrebnu europsku jesen.
A sada malo o modusu operandi dovođenja. Odmah je u jednoj od prvih izjava Graf na sebe nakalemio brojne neprijatelje kazavši kako su intenzitet SHNL-a i GPS-ovi na razini druge poljske lige. Kako li se samo kao stranac to usudio reći, zar ne?
Isto tako, nakon blijede utakmice Bijelih u Koprivnici je odmah igračima poslao poruku kako to nije način na koji se brane boje Hajduka. Sačekao je Poljak da završi prošla sezona, krajem iste sa svima obavio iskrene razgovore i bacio se na posao, kojeg je bilo na pretek.
Svlačionicu je pošteno očistio od teških ugovora i krenuo dovoditi “bez kinte”, štono se kaže. U igri su bile samo posudbe ili slobodni igrači, druge opcije nije bilo. Budžet je do sada bio doslovno nula eura. No, Graf je unatoč tome jako dobro znao kakvi profili igrača trebaju Garciji i klubu.
Dovodit ćemo igrače u ranim 20-im godinama koji su gladni i mogu Hajduku dati godine svog najboljeg nogometa. Pritom će se gledati da budu sposobni igrati u dva smjera i visokom intenzitetu.
To su bile neke glavne odrednice kojih se Graf slijepo drži. I dalo je to rezultata. Recimo, kaže Dario Melnjak da se više bojao perioda od 70. do 90. minute utakmice protiv Rakówa, nego što se bojao produžetaka. Bio je uvjeren da Hajduk u njima prolazi i da će bez problema iskontrolirati protivnika. I on i Šimun Hrgović.
Dakle, ima nešto u tom intenzitetu i fizičkim kapacitetima. Raków, recimo, nema neke razine više nogometnog znanja u odnosu na Bijele, ali ih je baš fizikalijama i duelima namučio. No, Hajduk je odgovorio na pravi način i to mu je bilo dovoljno za Konferencijsku ligu. Konferencijsku ligu u kojoj će se igrati utakmice slične ovom posljednjem dvomeču.
Konačno, nakon što su lovorike pobrali igrači i Gonzalo Garcia, red je i da se otvoreno “stisne ruka” Robertu Grafu, arhitektu apsolutno europskog Hajduka, a koji je nailazio na more sumnji. Sada ih je vjerojatno sa sebe skinuo sve do jedne. I ovim će postignućem definitivno ući u povijest kluba jer se već sada može nazvati najuspješnijim sportskim direktorom Hajduka. U ovoj dekadi sigurno, a možda i više od toga.
