Jedan od petero specijalista kardijalne kirurgije Odjela za stečene srčane bolesti u najvećoj hrvatskoj bolnici, KBC-u Zagreb, primarijus dr. Ivan Burcar, prije desetak dana udaljen je s radnog mjesta, nakon čega će mu na snagu stupiti i otkaz. Indikativno je da istovremeno zagrebačka policija već mjesecima provodi kriminalističko istraživanje o radu Klinike za kardijalnu kirurgiju na temelju saznanja koje je prijavio upravo Burcar. U PU zagrebačkoj potvrdili su nam da su u tijeku izvidi, ne navodeći detalje. Prema Burcarovim riječima, klinika kojoj je na čelu predstojnik prof. dr. sc. Hrvoje Gašparović već najmanje deset godina u operacijskim salama ima nezakonito postavljene nadzorne kamere koje bez njihova znanja i pristanka snimaju pacijente pod narkozom, bez odjeće i otvorenog prsnog koša. Kamere su, otkriva za 7dnevno dr. Burcar, instalirane još u vrijeme bivšeg predstojnika, uglednog kardiokirurga, prof. dr. sc. Bojana Biočine.
Te kamere nemaju nikakvo medicinsko opravdanje, čak ni u edukacijske svrhe, jer su postavljene tako da snimaju događaje u cijeloj sali, a ne detaljan tijek zahvata. U prijavi Burcar ističe da su kamere postavljene samo kako bi se kontrolirali zaposlenici i narušavali njihovi međusobni odnosi, do čega navodno redovito i dolazi. Tu je, kaže, posebno problematično i to što su kamere, koje su u vrijeme bivšeg predstojnika postavljene isključivo radi nadzora zaposlenika kakav se ne provodi ni u jednoj drugoj operacijskoj dvorani zagrebačkog Rebra, opremljene za tonsko snimanje.
Primarijus Burcar, koji ima 25 godina staža, proveo je gotovo cijeli dosadašnji radni vijek u toj klinici te tvrdi da je riječ o potpuno ilegalnom snimanju liječnika, a posebno pacijenata, kojima je time ozbiljno narušena privatnost. Kirurg koji nam je izjavu dao u pratnji svog odvjetnika Bojana Šupukovića, te koji je odlučio istupiti u javnost pod svojim imenom i prezimenom, iznio je još niz zabrinjavajućih tvrdnji o radu klinike, uključujući sumnju na korupciju, zloporabu položaja i primanje mita.
Bez traga
Burcar ističe i kako se u klinici riskiraju životi pacijenata ugradnjom srčanih zalistaka koji u nekim slučajevima nisu adekvatnih dimenzija. “Iako u klinici postoje adekvatni zalisci, predstojnik dr. Hrvoje Gašparović odlučuje koji će se zalisci tog tjedna koristiti i zabranjeno je koristiti druge i ako zalisci propisani za taj tjedan ne odgovaraju pacijentu. Riječ je o malim odstupanjima koja je nemoguće vidjeti predoperativnim pretragama, vide se tek kada počne operacija, no kirurzi su dovedeni u situaciju da moraju slušati uputu čak i ako taj zalistak pacijentu može izazvati probleme”, izrijekom tvrdi dr. Burcar. Ističe kako je razlog tomu koruptivno pogodovanje jednom dobavljaču, tvrtki Cardio Medical, u kojoj je menadžerica za prodaju supruga dr. Gašparovića, gospođa Marina Balen. Osim braka s predstojnikom, za kliniku je veže i to što je u njoj do prije nekoliko godina radila, i to baš u operacijskoj sali kao instrumentarka, gdje se i zbližila s dr. Gašparovićem, a onda napustila radno mjesto i otišla u tvrtku koja, kaže, obavlja unosne poslove s Rebrom.
Primarijus Burcar otvoreno iznosi sumnju da njegov predstojnik Gašparović ima nerazmjerno visoku imovinu u odnosu na legalna primanja, navodeći skupocjene automobile te luksuznu vilu izgrađenu 2024. u podsljemenskoj zoni, u Šestinama, koju “čovjek ni na toj funkciji u kardiokirurgiji naprosto ne može legalno zaraditi”. Zemljište za vilu Gašparović je, kaže, kupio 2021., a nagli rast imovine poklapa se, navodi, s njegovom rastavom te sklapanjem braka s bivšom instrumentarkom. Dr. Burcar ističe da nema nikakvih dokaza, pisanih naredbi ili protokola u kojima se forsira potrošnja zalistaka tvrtke Cardio Medical jer predstojnik Gašparović bez ikakva dokumenta proizvoljno donosi odluke te ih usmeno prenosi svojim zaposlenicima. Dr. Burcar tvrdi da je u nemilost došao i kad je odbio ugraditi zalistak koji je po naredbi “trebalo trošiti” toga dana, jer taj zalistak nije odgovarao dimenzijama pacijentova srca.
Usmena naredba
“Zalisci za kliniku kupuju se od nekoliko tvrtki, a jedna od njih je Cardio Medical. Svi su zalisci slični i imaju istu funkciju, no postoje odstupanja. U konkretnom slučaju, zalistak Cardio Medicala nije dimenzijama posve odgovarao pacijentu koji mi je ležao na stolu. Znajući da uvijek na zalihama imamo sva tri zaliska, ali svjestan naredbe da moram koristiti baš ovaj, morao sam zatražiti usmenu dozvolu predstojnika. ‘Pauzirao’ sam rad na pacijentu te pokušao stupiti u kontakt s predstojnikom, no on se nije javljao. Našao sam se u službeno bezizlaznoj situaciji jer zbog naredbe donesene bez ikakvih kriterija nisam smio pacijentu ugraditi zalistak koji mu je potreban”, prisjeća se kirurg s Rebra.
Iza sebe ima tisuće složenih operacija, a nedavno mu je na kontrolu došao pacijent koji ga je podsjetio da mu je upravo on bio prva samostalna operacija prije dvadeset godina. Ponosan je na svoje rezultate pa navodi kako zbog zdravlja pacijenta, a i vlastite karijere neokaljane liječničkom pogreškom, nije dolazilo u obzir da u opisanom slučaju, koji se dogodio lani, postupi protivno pravilima struke, bez obzira na internu naredbu i nejavljanje predstojnika.
“Nisam htio ugraditi zalistak koji pacijentu ne odgovara jer sam bio svjestan da to može dovesti do komplikacija, od toga da će morati na novu operaciju otvorenog grudnog koša do smrti u slučaju ozbiljnijih komplikacija. Naložio sam instrumentarki da otvori pakiranje drugog proizvođača, no ona je to odbila. Formalno je bila u pravu. Da je to učinila, povrijedila bi internu naredbu predstojnika klinike. Frustriran, sâm sam otišao po pakiranje, otvorio ga i ugradio u pacijenta, koji je i danas živ”, navodi samo jedan od primjera primarijus Burcar. Kaže kako je u klinici često bio izložen šikaniranju upravo zbog svog stava te dosljednog prijavljivanja svake uočene nepravilnosti. Priznat će da je osoba koja “ne može šutjeti” kada vidi da netko radi nešto pogrešno, te dodati da je zbog toga često bio izložen problemima u bolnici.
Točno vrijeme
Nekoliko godina prije sasvim slučajno je primijetio da je srčani provodnik koji mu je dodala instrumentarka i koji je trebao ugraditi sediranom i otvorenom pacijentu morao odavno biti izvan operacijske dvorane jer mu je istekao rok trajanja! “Za razliku od nekih kirurga kojima su bitne samo kuverte, ja nakon 25 godina rada na operacijama koje se u Zagrebu rade samo u dvije bolnice, a u cijeloj Hrvatskoj na samo nekoliko mjesta, i dalje imam samo stan koji otplaćujem banci. Pritom je vrlo lako doći u nezavidnu financijsku situaciju čak i kao vrhunski kardiokirurg ako se zamjerite šefu. On odlučuje koji će kirurg koliko operirati, koliko će imati prekovremenih sati, noćnih smjena, kućnih dežurstava i slično, a sve to jako utječe na iznos plaće na kraju mjeseca”, objašnjava.
Dodaje kako je nakon prošlogodišnjeg slučaja pokrenuta orkestrirana hajka protiv njega. Sve je, kaže, počelo prijavama medicinskih sestara i tehničara, odnosno instrumentarki, zbog navodno neprihvatljivog ponašanja kirurga tijekom operacija. Medicinsko osoblje prijavljivalo ga je za grubost, uvrede i maltretiranje. U jednom slučaju dr. Burcar ostao je sam u dvorani s “otvorenim” pacijentom te je imao informaciju da helikopterom u KBC stižu jedan ili dva nova hitna pacijenta koja treba operirati. Obavljajući operaciju, viknuo je tehničaru da dozna točno vrijeme slijetanja helikoptera i provjeri tko će preuzeti pacijente. Tehničar mu je rekao da nema nikoga tko može preuzeti jer su svi zauzeti. Prema prijavi, Burcar je tada još glasnije izdao naredbu, paralelno sâm izvodeći zahtjevnu operaciju srca, te je tehničaru viknuo da to iste sekunde učini ili će ga prijaviti. Tehničar je prijavio događaj, navodeći da mu je zbog te situacije pozlilo te više nije mogao raditi jer ga je Burcarovo vikanje snažno uznemirilo, a kao svjedokinju imao je medicinsku sestru koja je u internom postupku izjavila da je tehničar “bio jako uznemiren”, pa je Burcaru izrečena opomena.
Ispale škare
U drugom slučaju dr. Burcaru su, što se relativno često događa kirurzima u svakoj bolnici, iz ruku na pod ispale škare. Podigao je pogled prema instrumentaru i rekao “ups”. Instrumentar je to prijavio izjavivši kako se osjećao prozvanim te je siguran da je iz Burcarova pogleda i izrečenog “ups” bilo jasno da njega krivi što su mu ispale škare iz ruku. Kardijalni kirurg opet je završio u disciplinskom postupku. Frustriran time, primarijus Burcar zatražio je da se pregledaju snimke s nadzornih kamera u dvorani. Naime, on kaže kako je desetak godina znao da su te kamere instalirane, no to nije dovodio u pitanje, ne znajući da pacijenti uopće nisu obaviješteni da ih snimaju. “Tražio sam da se izvuku snimke jer sam znao da se snima i zvuk te sam htio dokazati da ničim nisam okrivio instrumentara za to što su meni ispale škare, kao i da nikome nisam ništa grubo rekao tijekom cijele operacije. No, kada sam zatražio snimke, jedna od sestara s operacije uzvratila je prijavivši me za povredu dostojanstva i privatnosti koja bi nastala ako bi se takva snimka pogledala i preslušala pred bolničkom komisijom”, prisjeća se.
Tek tada je shvatio opseg problema, kao i da su takve kamere od svih operacijskih dvorana KBC-a Zagreb instalirane, kako nam je rekao, samo u onima Klinike za kardijalnu kirurgiju.
“Sjećam se da sam pomislio kako ne znam ništa o tome tko te snimke pregledava i kako se čuvaju. Na stolu svakodnevno imam gole ljude, otvorenog grudnog koša, operirao sam i maloljetne osobe. Nitko od njih nije dao pristanak niti bio informiran o snimanju. Što bi se dogodilo da to nekako završi na dark webu” pita se i dodaje kako se kamere i dalje koriste pri svakoj operaciji u klinici, koja uz njega ima i druge kardijalne kirurge. Ukupno ih je u Zagrebu tridesetak, i to isključivo u bolnicama Rebro i Dubrava, dok se složene operacije ove vrste obavljaju i u cijeloj Hrvatskoj samo na nekoliko mjesta, poput velikih centara u Rijeci i Splitu te jedne privatne bolnice.
Prijavio sestru
Na temelju svega, dr. Burcar se krajem prošle godine obratio policiji, kojoj je preko odvjetnika poslao kaznenu prijavu protiv glavne sestre klinike R. H. (podaci poznati redakciji), a sumnjiči je za kazneno djelo neovlaštenog slikovnog snimanja, i to u svojstvu službene osobe, za što je predviđena zatvorska kazna do tri godine.
“Podnositelj kao dugogodišnji zaposlenik Klinike za kardijalnu kirurgiju ima osobna saznanja, koja potvrđuje i korespondencija između zaposlenika Klinike, da R. H. neovlašteno snimljene snimke čuva i koristi radi poticanja antagonizma prema pojedinim zaposlenicima klinike. Ovdje treba naglasiti da je operacijska sala prostor posebno zaštićen od pogleda, namijenjen da štiti privatnost pacijenata na kojima se izvode složeni operacijski zahvati koji uključuju otvaranje grudnog koša i često transplantaciju srca. Takav prostor po svojoj svrsi mora čuvati i privatnost pacijenata, ali i osoblja koje obavlja operacije. Iz mail korespondencije od 25. veljače 2015. godine nedvojbeno proizlazi da je upravo prijavljena od tadašnjeg pročelnika klinike bila zadužena za pregledavanje snimki iz operacijskih sala, koje su se poslije koristile i prezentirale većem broju ljudi i na osnovi kojih je nad K. S., medicinskim tehničarom zaposlenim u Klinici, proveden stegovni postupak”, navodi se između ostalog u prijavi na temelju koje je zagrebačka policija pokrenula kriminalističko istraživanje, a koju smo dobili na uvid. Burcar je u sklopu tog istraživanja u veljači saslušan kao svjedok te je inspektorima dao opsežan iskaz u kojem je iznio sve što zna o mogućim kriminalnim radnjama u najvećoj i najuglednijoj hrvatskoj bolnici.
Na naše pitanje zašto je prijavio samo glavnu sestru, a ne bivšeg i sadašnjeg predstojnika ili druge, Burcarov odvjetnik Šupuković objasnio je kako liječnik u ovom trenutku ima dokaze protiv glavne sestre. Pritom je, ističe odvjetnik, logično da policija na temelju izvorne prijave prikupi saznanja i o eventualnoj odgovornosti drugih osoba, pa i bolnice za koju pred zakonom odgovara ravnatelj, prof. dr. sc. Fran Borovečki.
Pravna zaštita
Paralelno s kaznenom prijavom primarijus Burcar prošle je godine protiv KBC-a Zagreb podnio i tužbu za mobbing u kojoj od bolnice traži pedeset tisuća eura odštete. U njoj navodi kako je bio izložen nezakonitom snimanju, višekratnim neosnovanim prijavama te kako mu je onemogućeno stručno usavršavanje na koje je imao pravo. Umjesto pravne zaštite, nakon prijave svojih saznanja policiji te podnošenja detaljno elaborirane tužbe za mobbing protiv svojih šefova, primarijus Burcar dobio je otkaz ugovora o radu, službeno zbog svog stava prema drugom osoblju, a taj je otkaz sada na sudu. Ističe kako mu je, iako je uvjeren da će ga sud vratiti u KBC, ugrožena egzistencija jer subspecijalisti poput njega rade samo u malom broju bolnica koje mogu izvoditi takve operacije.
Krajem prošlog tjedna KBC smo izvijestili o svim tvrdnjama liječnika te tražili očitovanje. Kako ono nije dolazilo ni početkom ovog tjedna, obratili smo se obojici prozvanih uglednih liječnika, čija se priča u jednom dijelu nimalo ne slaže. Primjerice, dr. Biočina potvrdio nam je da je “oko 2012.” naložio postavljanje kamera, te da su to u klinici svi znali. “Štoviše, zbijali su šale na moj račun, tako da je na pisoarima iznad senzora dopisivano ‘Bibi te gleda’”, smije se sada umirovljeni liječnik, koji kaže da je kamere postavio kako bi poboljšao sigurnost sala. Naime, događalo se, kaže nam dr. Biočina, da u večernjim satima ili kad operacije nisu u tijeku osoblje ulazi u dvoranu u civilnoj, nesterilnoj odjeći, prljavim cipelama itd. Također je kamere postavio kako bi spriječio krađe i oštećenja skupe medicinske opreme, navodi umirovljeni kirurg, ne dajući precizan odgovor na pitanje znači li to da je prije netko krao i oštećivao opremu, kao ni jesu li kamerama ikoga u tome “ulovili”. No Biočina kaže kako su kamere kupljene uz znanje i odobrenje Ravnateljstva na čelu s pokojnim ravnateljem dr. Antom Ćorušićem, kao i da su za to znali svi zaposlenici klinike.
Naložio uklanjanje
Kada smo nazvali dr. Gašparovića, koji je kliniku preuzeo 2022., kad je dr. Biočina umirovljen, i rekli što je sve dr. Burcar u odvjetničkoj pratnji izjavio za naš list, bio je šokiran. Stoga nam je neslužbeno ispričao svoju verziju priče, naglasivši da to nije odgovor bolnice i klinike te ga ne smijemo citirati. Gašparovićev ćemo zahtjev prekršiti samo u jednom, zbog opravdanog javnog interesa, jer otkriva nedosljednost iskaza. Dok Biočina tvrdi da su kamere bile toliko popularna tema među liječnicima i sestrama da su postale i predmet sprdnje u klinici, Gašparović, koji je ondje radio godinama, kaže da je za njih saznao tek kada je postao predstojnik te je gotovo godinu dana poslije naložio njihovo uklanjanje. Zašto je trebalo toliko da se uklone, nije poznato.
Dr. Biočina ustvrdio je pak da je u njegovo vrijeme na snazi bila naredba da kamere smiju snimati samo kada nema operacije, kada je sala prazna. “Moj je jedini cilj bio osigurati sterilnost, a ne snimati operacije”, rekao nam je. Nije znao reći tko je točno palio i gasio kamere u zadanom trenutku te gdje su se čuvali podaci. “Ja sam to prepustio tadašnjoj glavnoj sestri, a mislim da su se snimke čuvale na bolničkom serveru, prije nego što je država uvela centralizirani sustav”, kaže dr. Biočina, ističući da pacijenti nisu bili snimani osim ako su “slučajno ušli u kadar”, jer su kamere bile postavljene tako da više nadziru ulaz i početni dio prostorije nego operacijski stol.
Razina znanja
“I zato nije točno da bi one snimale operacije i ono što se događa među liječnicima i sestrama. Uostalom, takve snimke ne mogu biti valjan dokaz ni u kakvom postupku”, kaže dr. Biočina.
Kad je o spornim zaliscima riječ, kaže kako su svi oni standardni te svaki proizvođač isporučuje primjerke raznih dimenzija. “To je stvar procjene liječnika koji operira, no ako vam kirurg kaže da dimenzije nisu odgovarajuće za pacijenta, to samo govori o razini njegova znanja ili je možda pogrešno mjerio”, uvjerava dr. Biočina.
Nakon više dana iz KBC-a Zagreb stigao nam je odgovor u kojem tvrde da kamera u operacijskim dvoranama nema, ali ne govore je li ih ranije bilo i na temelju čega su postavljene. Tako nismo doznali ni jesu li pacijenti snimani, jesu li na to pristajali i kako se tim snimkama baratalo, s obzirom da nam je sam dr. Biočina potvrdio da su kamere u njegovo vrijeme godinama radile. U KBC-u su rekli da nam detalje ne smiju iznositi zbog tajnosti istrage. O Cardio Medicalu kažu, pak, kako njihove zaliske od 2018. sve manje koriste. Tako su 2020. činili 15,79 posto kupljenih, a ove godine 8,19 posto.
“Operater u okvirima mogućnosti te dostupnog materijala, u skladu sa smjernicama, samostalno donosi odluku o vrsti zaliska koji ugrađuje. U slučaju da ima potrebu ili želju ugraditi specifičan zalistak izvan smjernica, to mora najaviti na jutarnjem sastanku”, kažu u bolnici, uz opasku da kirurg može i sam promijeniti odluku tijekom operacije ako procijeni da treba.
Ostaje neosporno da policija istražuje slučaj snimanja, no bez objašnjenja zašto izvidi traju već deset mjeseci a da još nisu obavljeni čak ni razgovori s bilo kime u Klinici za kardijalnu kirurgiju, što su nam neslužbeno rekli iz KBC-a.
Postojanje kamera nije nužno loše
S obzirom na to da se primarijusu Burcaru u višekratnim prijavama spočitava grub odnos prema ostalima u dvorani tijekom operacije, od jednog zagrebačkog kirurga koji ne radi na Rebru nego u drugoj zagrebačkoj bolnici doznajemo kako to nije nikakva rijetkost.
“Zamislite da krajičkom oka primijetite da će instrumentarka ili asistent pri dodavanju opreme slučajno zarezati aortu. Kako biste se kontrolirali da ga ne odalamite iste sekunde, reaktivno, kako biste ga maknuli od pacijenta kojeg potencijalno može ubiti? Bilo je i slučajeva gdje su kirurzi nokautirali druge liječnike ili tehničare prilikom operacije”, ističe kirurg pred mirovinom. Za njega postojanje kamera nije nužno loše. Štoviše, smatra kako bi one mogle biti i korisne, pogotovo u sudskim postupcima te, kao u ovom slučaju, dokazivanju je li netko nekomu nešto ružno učinio u dvorani.
Dodaje kako su operacije često dugotrajni, zahtjevni i psihički iscrpljujući procesi koji traže iznimnu koncentraciju jer i najmanja pogreška katkad je smrtonosna. Prepirke ili povišeni tonovi nešto su što ne bi trebalo automatski sankcionirati ako je u granici normale. Snimke stoga podržava kako bi se liječnici mogli obraniti, ali i kazniti ako je bilo drastičnih incidenata. “No to snimanje apsolutno nije moguće bez dopuštenja zaposlenika i odluke bolnice, a pogotovo bez znanja pacijenata, koji po svaku cijenu moraju biti jasno informirani o snimanju tijeka operacije i dati svoj izričiti pristanak na to”, kaže naš sugovornik.
Impresivne karijere dvojice predstojnika
Treba znati da su ljudi koje primarijus Burcar proziva dio hrvatske kardiokirurške elite, pri čemu se posebno ističe dugogodišnji predstojnik, prof. dr. sc. Bojan Biočina. Kao kardijalni kirurg on je sudjelovao u prvoj transplantaciji srca obavljenoj u Hrvatskoj, zemlji koja je u međuvremenu izrasla u jednu od razvijenijih kad su transplantacije posrijedi. Dr. Biočina 2008. ugradio je prvu elektivnu cirkulacijsku pumpu, a 2014. predvodio je kirurški tim u povijesnoj prvoj ugradnji totalnog umjetnog srca u Hrvatskoj, te je u hrvatsku kardijalnu kirurgiju uveo niz minimalno invazivnih zahvata. Impresivna je karijera i iza njegova nasljednika, dr. Hrvoja Gašparovića, koji je znanje usavršavao i u najpoznatijim svjetskim kardiokirurškim salama, uključujući američku bolnicu koja nosi oznaku sveučilišne bolnice jednoga od najpoznatijih i najboljih sveučilišta – Harvarda. Predsjednik je Hrvatskog društva za kardijalnu kirurgiju te jedan od pionira kardijalne endoskopije koji je ove godine ostvario povijesni uspjeh za hrvatsku medicinu. Pod njegovim je vodstvom potkraj ožujka na Rebru prvi put izveden endoskopski zahvat na aortalnom srčanom zalisku, od kojeg se pacijenti mnogo lakše i brže oporavljaju nego od klasične operacije na otvorenom srcu.
